U šestu nedjelju po Vaskrsenju Gospoda Isusa Hrista – Nedjelju slijepog, 9.juna 2024. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog sveštenomučenika Teraponta i Prepodobnog Jovana Rusa, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron, jeromonasi Vladimir, Stefan i Natanailo i jerej Bratoljub Radović, ulcinjski paroh.
Molitveno je učestvovalo ostroško monaštvo i brojni vjernici, koji su iz raznih krajeva svijeta došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu.
Poslije čitanja jevanđeljske priče o tome kako je Hristos iscijelio slijepca od rođenja sabranima je besjedio o. Bratoljub.
– Nalazimo se u manastiru Ostrogu, svi smo od prilike tu pored mnogih razloga i iz jednog konkretnog razloga, a to je da nam Gospod pomogne u nečemu, da nas izliječi od nečega, bilo to tjelesne bolesti ili možda duševne bolesti, ili one najuzvišenije, a opet najteže, duhovne bolesti. Ali moramo malo da zastanemo, kada tražimo iscjeljenje od Gospoda i da mu kažemo polako, čekaj malo Gospode, čekaj da sebe vidim prvo, da vidim šta mi je potrebno, i da vidim da li ja uopšte i vidim šta mi je potrebno. A onda se braćo i sestre zagnjurimo duboko u sebe, pa u suštini mi, braćo i sestre, ništa ne vidimo. Neka ogromna katarakta i mrena nam je pala na oči. Ovdje govorim o onim duhovnim očima, ali ajde prvo da vidimo šta mi vidimo i ovim tjelesnim očima? Ako ćemo iskreni da budemo, ništa ne vidimo. Ogromni mrak nam je pred očima, a u tome mraku, znate li šta vidimo? Vidimo dvospratne kuće, vidimo apartmane po Žabljaku i Zlatiboru, vidimo razna putovanja, uživanja, to su oni koji imaju. A ovi koji nemaju, koji se muče, oni vide probleme, vide šefa kako im skače po glavi, vide kredite ogromne, vide razne nevolje, muke, muž je loš, žena je loša, đeca su loša, problemi sa svake strane. Eto, braćo i sestre, šta mi gledamo i šta mi vidimo. Mi smo u suštini onda slijepci, braćo i sestre, i nama ne treba Gospod da nas liječi onda. Ako nas izliječi, što će nam onda da nam otvara oči, ako ćemo to da gledamo? Fino mu kažemo, polako Gospode, sačekaj da se ja prvo opametim, da se razbistrim, da maknem ovu mrežu, ovu kataraktu koju mi je ovaj svijet nametnuo i knez ovoga svijeta đavo, čekaj malo da vidim prvo, da progledam ja sam sa sobom, da se malo presaberem. Ne možemo, braćo i sestre, biti kod Onoga koji otvara oči rođenome slijepcu, od pljuvačke i od blata, ne možemo biti tu, braćo i sestre, a ne gledati u Njega prvo, duhovnim očima – besjedio je o. Bratoljub.
Poručio je da prvo moramo sebe dobro da i preispitamo i da dobro očistimo mrak iz duša naših.
– Zato smo danas ovdje. Ima onih slijepaca koji danas nisu ovdje, koji neće uopšte niti da se trude da progledaju. Mi hvala Bogu evo okupili smo se slijepi, ali tražimo, daj Gospode da progledam, daj Gospode da ne gledam zlo u bratu svome, zlo u ovome svijetu, daj da gledam dobro, daj mi da gledam već ovdje da se napajam dobrim stvarima, svetim stvarima, očišćenim stvarima, da bih mogao, Gospode, i u ovome životu koji me čeka, jer šta mi čekamo, braći i sestre, pita nas Gospode, šta ti čekaš, brate i sestre, čekam vaskrsenje mrtvih i život budućega vijeka, to mi čekamo, braći i sestre. Ali da bismo vas krstili, da bismo dospjeli u život vječni, moramo da progledamo prije nego Gospod napravi blato i pomaže nas i prije nego dođem u ovu banju ostrošku ili neku drugu banju – poručio je o. Bratoljub.
Sabrani, među kojima je bilo mnogo djece, pričestili su se Svetim Hristovim Tajnama.
