Praznik Začeća Svetog Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg – Jovanjdan Pješivački, krsna slava ktitorske porodice Nikčević, saborno i molitveno je proslavljen u ostroškom skitu Jovan Dolu kod Nikšića, unedjelju 6. oktobra 2024. ljeta Gospodnjeg.
Svetu Liturgiju u crkvi posvećenoj Rođenju Svetog Jovana Kristitelja služili su ostroški iguman arhimnadrit Sergije, protojerej-stavrofor Radomir Nikčević i ostroški sabrat jerođakon Zosima, uz molitveno učešće ostroškog i monaštva manastira Svetog Luke u Župi, brojnih svečara i vjernog naroda.
Bogougodnim pojanjem odgovarao je hor Svetog Save iz Herceg Novog.
Besjedeći sabranima iguman Sergije je rekao da je Sveti Jovan najveći prorok Božiji koji je rođen na granici zavjeta, između Svtarog i Novog zavjeta i njemu je pripala ta velika uloga da svjedoči Gospoda Isusa Hrista i da bude Njegov Preteča od samog začeća pa sve do krštenja i svoje končine.
– Sveti Prorok Jovan je propovijedao i govorio i učio narod, spremao je narod za Hrista, učio je narod zakonima Božijim kroz koje će se osveštati i obožiti duše naroda i svakoga od nas pojedinačno i tako biti spremne da prime vječni život. Sveti Jovan Hrstitelj je rođen od pravednih svojih roditelja, takođe darovanih darom proroštva. I otac i majka pravedni ljudi, a od naroda bili podozrijevani, kao što kaže Sveta Jelisaveta majka, tako mi učini Gospod da me izbavi od sramote pred ljudima, jer je bilo sramno i kao neko nakazanje od Boga, ako ne bi imali djece u Starom zavjetu. Ali Bog koji je stvorio čovjeka Riječju Božijom. Pravedni roditelji su čekali sa punim povjerenjem i vjerom, da im se ispuni taj blagoslov. Nisu zaroptali, mi smo pravedni, evo sve vršimo kako treba, što nas Bog ne pogleda, zašto nam ne daje dijete, nego smireno. Imali su povjerenja u Božiju volju i čekali Božije odluke kao jedinu pravdu i istinu i dobili zaista, kao što rekosmo, najljepši izdanak posle Presvete Bogorodice, naravno, ali najljepši izdanak roda ljudskoga u sva vremena kroz vjekove – besjedio je o. Sergije.
Sveti Prorok Jovan je veliki revnitelj za istinu i pravdu Božiju, zato jer je imao veliku ljubav i prema Bogu i prema bližnjem, rekao je o. Sergije.
– On je proveo život svoj u pustinji odmalina, zavolio pustinju, mir, tišinu, molitvu, gdje je gleao sigurno i anđele i Gospoda u svojim molitvama i u svojoj tišini punoj Božije blagodati. Ali on je iz ljubavi izašao da uči narod i da ga poučava, da ne propada. Kako je divno samo to, kad njemu dolaze vojnici, dolaze mu razni slojevi društva, pitaju šta da rade da bi se spasili i on ih poučava. Poučavao je i ljude, između ostalog poučavao je i cara koji je bio u strašnom grijehu i to sa svojim snajom na koju nije imao nikakvo pravo da je uzme sebi za ženu i zbog toga je izgubio glavu, zbog zlobe ljudske, jer je on ljude poučavao i njega, i cara, i zlucaricu je poučavao ne zato što ih mrzi, nego upravo zato što želi dobro i njima, da izađu iz grijeka. Međutim, zloba je pomračena i ona je opredijelila se onome koji joj govori riječ spasenja da mu se odsiječe glava. Takvu hratost i junaštvo mogao je imati samo onaj koji vjeruje u Boga i koji voli Boga i bližnjega svoga – poručio je o. Sergije.
Naglasio je da nije čudo što je narod ovaj, baš u Pješivcima, izabrao takvog svetitelja za svoju krsnu slavu.
– I upravo su zbog toga izabrali Svetog Jovana Krstitelja, nema nikakve sumnje, kao svetitelja koji je i sam propovjedao istinu, živio po istini, stradao za istinu, ali ostao pred Bogom uvijek vjeran i Bogu i narodu. Ievo narod ovaj, slava Gospodu Bogu, slaveći Boga, slaveći Svetog Jovana Krstitelja ostao je vjeran i Bogu i svojoj slavi, i svom rodu, i porodu, i danas se na ovom mjestu slavi i dalje Gospod Isus Hristos, Bog Presveta Trojica, Presveta Majka Bogorodica, divni Sveti Jovan Krstitelj i danas smo djeca Božija, mislimo o svojoj duši, mislimo na svoje bližnje, staramo se za njihovo spasenje – poručio je iguman Sergije.
Iguman Sergije i o. Radomir su na kraju Liturgije blagosiljali i prerezali slavske kolače.
O. Radomir je zablagodario igumanu Sergiju i bratiji na ljubavi i gostoprimstvu.
Nakon Liturgije saslužitelji su služili mali pomen blaženopočivšem igumanu Lazaru i ostroškim monasima Davidu, Makariju, Spiridonu i Stanku, kao i članovima ktitorske porodice Nikčević koji tu počivaju na manastirskom groblju.
Zajedničarenje je nastavljeno za slavskom trpezom, koju je pripremila porodica o. Radomira Nikčevića, koja je devedesetih godina prošlog vijeka imanje gdje je izgrađen ostroški skut trudom blaženopočivšeg ostroškog igumana Lazara, zavještala ostroškoj svetinji.
