Svetom arhijerejskom Liturgijom, rezanjem slavskog kolača i slavskom trepezom ljubavi, 27. septembra 2024. ljeta Gospodnjeg, u ostroškoj svetinji toržestveno je proslavljen praznik Vozdviženja Časnog Krsta – Krstovdan, hramovna slava jedne od crkava u Gornjem Ostrogu, koju je za svog života podigao i ukrasio Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac.
Svetom službom Božijom načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit tverski i kišinski, Ruske pravoslavne crkve, g. Amvrosije uz sasluženje Njegovog preosveštenstva Episkopa dioklijskog G. Pajsija, igumana ostroške svetinje arhimandrita Sergija sa bratijom i brojnim sveštenstvom i sveštenomonaštvom Srpske i Ruske pravoslavne crkve.
Riječima praznične besjede sabrane je pozdravio o. Sergije, poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o raspeću Gospoda Isusa Hrista.
– Sila krsta se slavi svakodnevno, u svakvoj sveštenoj radnji, u Crkvi, mi se koristimo krstom, mi blagosiljamo jedni druge krstom, mi blagosiljamo tvar krstom, sami sebe krstom svetim časnim osjenjujemo kao najsilnijim oružjem protiv svakoga neprijatelja. Tajna Krsta se slavi i kao praznik više puta, počev od Velikog petka, pa na Krstovdan, na Bogojavljenje, pa evo i u današnji dan kada se slavi Vozdviženje Časnog krsta – rekao je o. Sergije.
On se u besjedi osvrnuo na duhovni i istorijski karakter današnjeg praznika.
– Ovaj praznik je ustanovljen prvim događajem poslije oslobođenja hrićanske vjere za vrijeme vlasti Svetog cara Konstantina i majke mu Jelene. Do tada je bilo najstrašnije biti hrićanin, biti episkop značilo je biti izabran za mučenika, značilo je zasigurno postradati za ovaj Časni krst po ugledu na Onoga, koji je na njemu pobijedio smrt, grijeh i đavola, našeg Gospoda Isusa Hrista, jer On iz ljubavi dobrovoljno bi predan na krst sam sebi i dade da mu se dogodi da ga raspnu i da bi svojom smrću na krstu, kao najsramnijom kaznom, pobijedio samu smrt. Zato mi vjerujemo u Gospoda, i zato mi se pričešćujemo Gospodom u Svetoj tajni pričešća, zato mi ispovjedamo hrabro na svakom mjestu da vjerujemo u Boga i da jesmo Njegovi – rekao je ostroški iguman.
Govoreći o istorijskom karakteru današnjeg praznika podsjetio da je Sveta carica Jelena iz velike ljubavi i revnosti prema Gospodu otišla u Svetu zemlju da potraži Časni krst, na kome je raspet naš Gospod Isus Hristos i da ga sa velikom čašću postavi na mjesto koje mu pripada, a u hram Božiji.
– Sa mukom je nađen krst. Krst je bio pokopan ispod gradskog smeća, to jest, spušten je u rupu i na njega je 300 godina bacano gradsko smeće i možete misliti koliko je to bilo strašno doći do Časnog krsta. Ali ljubav i revnost Svete carice Jelene za Krst časni je bila takva da je ona kad su radnici posustajali i ljudi, bacala zlatnike da oni kopajući do zlatnika raskopaju što više i tako su nađena tri krsta. Hristov krst i dvojice razbojnika s Njime raspetih. I bila je dilema koji je autentično onaj Krst na kome je Gospod naš raspet. Prolazila je povorka sa mrtvacem i oni su postavili svaki krst na mrtvaca i na onome koji je bio Gospodnji mrtvac je vaskrsao i bilo je jasno da je taj Krst, onaj Krst koji je čitav rod ljudski osveštao, odnosno obožio sami Gospod svojom smrću. I tada je krst postavljen na mjesto sveto – besjedio je o. Sergije.
Dodao je da danas zapravo proslavljamo događaj iz 7. vijeka, kada je neznabožački car Kozroj odnio krst u ropstvo i lišio narod takvog blagoslova, da ima mogućnost da se klanja Časnom krstu, ali je blagočestivi car Iraklije sa svojom vojskom oslobodio Časni krst i vratio ga na mjesto poštovanja.
– Car Iraklije je ponio Časni krst obučen u carsku porfiru sa svim znakovima carskog dostojanstva, zlatom tkanim odjećama, ali mu neka sila nije dala da nosi krst tako odjeven. Tada se obukao u prostu odjeću i onda je s lakoćom iznio Krst pred narodom i oba puta je krst dizan vizan tri puta, jer mnošto naroda nije moglo da dođi da se pokloni. Evo i danas na svetom bogosluženju tako radimo, sjećajući se toga događaja – istako je o. Sergije.
Podsjetio je na riječi velikog Njegoša ”krst nositi nama je suđeno”.
– Zaista svi mi nosimo, sav svijet, svaki čovjek nosi jednu vrstu krst. Nikome nije lako u ovom svijetu, jer ovdje je ipak mjesto ispitivanja naše vjere, naše ličnosti. I blago onima koji su shvatili da je nositi krst najveća čast i milost Božija, te bez roptanja sve što im dođe, teško iznesu, blagodareći Bogu za to. I blagodareći Bogu i za svako dobro, jer Bog nam daje sve što nam daje na naše spasenje daje. Mi smo dužni da sa blagodarinjem Bogu iznesemo svoj krst. Sveti car Konstantin i carica Jelena su pokazali prvi, a hiljade drugih i milioni i bezbroj svetih ljudi su pokazali da je smirenje najsigurniji put spasenja. Prihvatili svoj krst, da kažem, ponovo i bez roptanja radosno iznijeli ga do končine svoga ovozemaljskog života – poručio je o Sergije.
Poslije pričešćivanja vjernih, Preosvećeni vladika Pajsije sa saslužiteljima blagosiljao je i prerezao slavski kolač koji je povodom hramovne slave pripremila ostroška obitelj na čelu sa igumanom Sergijem.
Vladika Pajsije zahvalio je Mitropolitu Amvrosiju što je došao da na ovaj veliki praznik služi u ostroškoj svetinji, a Mitropolit Amvrosije zablagodario je Mitorpolitu Joanikiju i Episkopu Pajsiju na gostoprimstvu.
– Mi smo svi prizvani da uzmemo krst svoj i da idemo za Hristom i da se ne zaustavljamo i okrećemo nazad, bez roptanja, s radošću, trpljenjem i što je najvažnije s ljubavlju, jer se On ovaplotio radi nas ljudi i radi našeg spasenja, radi nas je raspet na krstu i vaskrsao treći dan da bi nas učinio svojim pričasnicima. Bratski blagodarim Mitropolitu Joanikiju na blagoslovu da danas služimo u voj drevnoj svetoj obitelji, da se pomolimo nad moštima Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca. Hvala vladici Pajsiju, igumanu Sergiju, vama draga braćo i sestre na molitvi i srpskom narodu za isreknu i veliku ljubav prema ruskom narodu – poručio je Mitropolit Amvrosije.
Obraćanje Mitopolita Amvrosija i Episkopa Pajsija
Proslava Krstovdana nastavljena je za posnom slavskom trpezom ljubavi u Donjem manastiru.
