Veliki praznik Uspenja Presvete Bogorodice molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji 28. avgusta 2024. ljeta Gospodnjeg.
Svetu Liturgiju u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeormonah Roman, a sasluživali su mu arhimandrit Petar Petrić iz Počajevske lavre, ostroška sabraća arhimandrit Miron, jeromonasi Vladimir, Nikolaj, Natanailo i jerođakon Zosima, kao i protojerej Bojan Radunović zetski paroh.
Molitveno je učestvovalo ostroško monaštvo i brojni vjernici koji su u ostrošku svetinju došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotovrcu.
Riječima praznične besjede sabrane je poučavao o. Nikolaj.
– Presveta Bogorodica jeste primjer poslušnosti riječi Božijoj, poslušnosti samome Bogu. Ne samo poslušnosti, nego i pažnje. I ne samo u onom trenutku, kada je od Svetog Arhangela Gavrila primila riječ, blagovijest, da će roditi u tijelu Spasitelja i Izbavitelja svijeta, očekivanog Mesiju. I nije joj to samo u tom trenutku tek tako došlo, nego je ona upravo od svoga djetinjstva bila pripremana i svoje srce je spremala da bude poslušna Gospodu. Budući u trećoj godini svojoj od svojih roditelja Joakima i Ane blaženih, prinesena u hramu da služi Gospodu, ni tu se nije opirala, nego je poslušno i krotko išla da ispuni volju Božiju. U hramu svetome, u svetinjama svetinjama, prebivala je u postu, u molitvi i najveći dio vremena provodila je, kako kažu sveti oci, u izučavanju svetih spisa, u izučavanju Svetog pisma, čitajući Riječ Božiju, slušajući učitelje, poštujući i slušajući i predanje koje se prenosilo s koljena na koljeno, slušajući riječi svetih proroka, pravednika – rekao je o. Nikolaj.
Podsjetio je da Sveti Grigorije Palama upravo Presvetu Bogorodicu naziva prvim isihastom, jer je Ona prva koja je počela umno i srdačno Bogu da se moli i obraća svim srcem i svim bićem svojim.
– Zato se udoslojila da postane Majka Boga živog, Majka u tijelu, naravno, Gospoda našeg Isusa Hrista. Presveta Bogorodica nije se zadovoljavala tvarnom ograničenošću, ograničenošću svega ovoga svijeta stvorenoga, ograničenošću naše ljudske prirode. Ona je u svemu tražila dublji smisao i rješenje za one glavne egzistencijalne probleme svih nas ljudi, a to su problemi grijeha, smrti, đavola. Presveta Bogorodica upravo, ne mireći se sa grijehom, ne mireći se sa smrću, sa đavolom, gledajući kako je ljudski rod porobljen grijehom, ona je svim srcem i dušom molila se Bogu i tražila je rješenje za te najveće probleme ljudskog roda, za te istinske neprijatelje ljudskog roda. I zaista Presveta Bogorodica se udostojila da bude ona sama Majka Boga našega, da bude uzročnica našega spasenja. Upravo zbog toga i ovaj sveti praznik Uspenja Njenoga koji proslavljamo, tako kažu sveti oci, i on je kao drugo vaskrsenje, jer u vaskrsenju svome Gospod nam je pokazao, vaskrsnuvši i tijelom svojim pokazao nam je da ćemo mi da vaskrsnemo i dušom i tijelom, a i Presveta Bogorodica nam je svjedok toga – besjedio je o. Nikolaj.
Dodao je da kada su došli apostoli posle tri dana, nisu je našli tijelom u grobu.
– Ona se vaznijela na nebo, uspela se na nebo da se sretne sa svojim Sinom i Bogom svojim. I upravo još jedna bitna stvar koju iz života Presvete Bogorodice možemo da naučimo i saznamo, to je njen odnos prema smrti. I ona budući udostojena takve blagodati i takve počasti, budući Majka samog Boga u tijelu, i ona se plašila, da tako kažemo, tog trenutka smrti, plašila se da ne sretne mračne sile demonske. I molila je Sina svoga da je izbavi od toga pogleda na tu strašnu istinu koja se naš čeka, a to je trenutak smrti. I treba da se sjećamo toga trenutka, da bi ovaj život provodili osmišljeno, da ne bi bili lakomisleni, da ne bi bili lakoumni, da ne bi živeli tek tako, jedući, pijući, čekujići da nas sjekira smrti posiječe. Nego da se spremimo za naš odlazak iz ovega svijeta, a u tome nam najveća zastupnica i pomoćnik upravo mora biti Presveta Bogorodica. U trenutku smrti, kada bude se naša duša razdvajala od tijela, sve strasti, sve greške koje smo kroz život činili, sve navike koje nisu Bogom blagoslovene, svaki porok, svaka naša priveženost, sve ono što smo postavili iznad Boga, što smo postavili kao božanstvo u našem životu, to može biti bilo šta, može biti i posao, može biti i hobi, može biti sport, može biti kultura, nauka, može biti bilo koji porok, mogu biti cigarete, alkohol, bilo šta, bilo kakva privrženost koja nam je zauzela prvo mjesto u našem životu, biće nam strašno teško jer u trenutku smrti rastajemo se od svega toga, od svega toga materijalnog i prolaznog. I zato treba, još dok smo u ovom životu, ugledajući se na Presvetu Bogorodicu da se trudimo da uzdržimo naše biće od svega ovoga materijalnoga, ka onome što je vjećčno i neprolazno – rekao je o. Nikolaj.
Sabrani koji su postili Velikogospojinski post pričestili su se Svetim Hristovim Tajnama.
