Veliki praznik Preobraženja Gospodnjeg na gori Tavor, molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji Svetom Liturgijom i osvećenjem grožđa, u ponedjeljak 19. avgusta 2024. ljeta Gospodnjeg.
Svetom službom Božijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Vladimir, a sasluživali su mu sveštenik u penziji protojerej-stavrofor Milun Femić, arhimandrit Sergije ostroški iguman sa ostroškim jeromonahom Natanailom, arhimandrit Petar Petrić iz Počajevske lavre, protojerej Petar Petrović tivatski paroh i jereji Đorđo Rakić iz Niške eparhije i Milan Lazić iz Banatske eparhije.
Čtecirao je profesor Sretenjske duhovne akademije u Moskvi Konstantin Rusojev, koji se prije pričešćivanja vjernog naroda sabranima obratio riječima praznične besjede.
– Velika mi je čast i radost da ovdje mogu da zahvalim Svetom Vasiliju Ostroškom i svoj bratiji manastira Ostrog da mogu sa vama da podijelim ovu radost slavljenja praznika Preobraženja Gospodnjeg. Danas Crkva slavi jedan od samih ključnih događaja Jevanđelja. Gospod se preobražava na Tavoru i otkriva Svoju prirodu svojim učenicima i apostolima. O ovom jevanđeljskom citatu mi imamo dubinu bogoslovskog tumačenja i smisla. Ali dozvolite mi da danas kažem nešto prosto o svemu tome. S jedne strane Gospod pokazuje svoju bogočovječansku prirodu, a s druge strane to što je zajedničko sa nama. Imamo paradoks da s jedne strane Gospod se preobrazio, a sa druge strane mi ljudi koji smo u Crkvi imamo ta svojstva pale prirode, zlobu, neku pakost, nešto krajnje loše što ostaje u nama bez obzira na to što se Gospod preobrazio. I onda nastaje to suštinsko pitanje, kako onda mi da se preobrazimo, da ne budemo tako zli? Dajte da razmislimo. Da naša grehovna pala ljudska priroda čak i u grijehu, mi opet težimo ka preobraženju. Ako se mi ne borimo sa strastima, onda će strasti da nadvladaju nas, one će potpuno da nas unište. Ne možemo da se zaustavimo u tom nazadovanju. A Gospod nas priziva ka obratnom. I ne samo da nam na putu našeg preobraženja pomaže Gospod i primjeri iz Jevanđelja, nego i neki ljudi koji su bliži nama i našem vremenu. Jedan od takvih jakih, najsvjetlijih, najblistavijih primjera je Sveti Vasilije Ostroški, koga mi možemo da uzmemo za ruku. Sveti Vasilije, živeći u svom vremenu bio je gonjen i proganjan ne samo od tuđinaca nego i od svojih i bez obzira na takve teškoće on je živio duhovnim životom i uspio da podigne ovakvu svetu obitelj u ovim gorama vrletnim. Taj primjer Svetog Vasilija pokazuje nam da i mi možemo da stremimo ka Gospodu, da se preobrazimo – rekao je profesor Rusojev.
Na kraju bogosluženja o. Milun sa saslužiteljima blagosiljao je i osveštao grožđe.
Potom mu je o. Sergije u ime Mitropolita Joanikija i ostroške brati čestitao jubilej.
– Danas je dan Svetog Preobraženja kada je Sveti Vasilije primio najviši stepen sveštenstva, hirotoniju, kada je postao episkop. Na današnji dan je naš prota Miliun prije 55 godina ovdje je rukopložen u čin đakona i danas je njemu 55 godina svešteničke službe. Možete misliti koliko je vremena prošlo koliko on služi Svetom oltaru, Svetom Jevanđelju i ja moram da mu se zahvalim zbog uvijek mudre i lijepe riječi koje sam i koje smo svi mi slušali od njega. Meni je 24 godine otkad sam ovdje i mnogo puta sam od njega dobijao savjete koji mi i danas koriste. Osim dobrih savjeta, on je svjedok istorijskih događaja i vremena, živa knjiga života Crkve koja je prolazila kroz teška iskušenja i gdje je opstajala uz pomoć Boga i čvrste vjere sveštenstva i naroda Božijeg. Mi mu po blagoslovu Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija predajemo i poklanjamo ovu Bibliju, ovo Sveto Jevanđelje u znak zahvalnosti i i zbog još vjernijeg i uspješnijeg služenja samom Bogu koji je ovo Sveto Jevanđelje izgovorio i predao nama na spasenje – rekao je o. Sergije uručujući Bibliju o. Milunu.
O. Milun je zahvalio na velikom daru.
– Od svih poklona koje sam u životu dobio, najdraži mi je ovaj poklon jer sam ovoj knjizi služio otkako znam za sebe. Pamtim dosta. Pamtim Patrijarha Germana, velikodostojnike Srpske Crkve. Pamtim Patrijarha Pavla i pred njim sam diplomirao bogosloviju. Pamtim Patrijarha Irineja koji mi je bio razredni starješina u Bogosloviji. Za ova tri jerarha Srpske Crkve nemam ružnu riječ. Živjeli su u teškom vremenu i Crkva je stradala i sveštenstvo. Da je Crkva Hristova stvarno djelo Božije najbolji je dokaz taj što joj nikakvi neprijatelji nijesu mogli ništa, nijesu je mogli uništiti, ona je sve više jačala i danas ne postoji zemlja na planeti gdje nema hrišćanske crkve. Ovdje sam zapamtio dobre starješine i dobre monahe koji su se u onom vremenu borili se grčevito da sačuvaju ovu svetinju. Bogu hvala imamo sad ovog igumana i njegovu bratiji i ide sve dobro, samo što ja mislim da su oni opterećeni. Sad narod dolazi u kolonama ovdje. Ranije je to bilo rjeđe, jesu dolazili, ali ne ovako. Oni su tako gostoprimljivi i dobri da gledaju da svakome izađu u susret, a ipak njih je malo, ali ja sam im lično zahvalan zbog toga.
Ovo je velika svetinja, poznata u čitavom svijetu. Svjetlost sa gore Tavora obasjava i ovu svetinju ovdje. Ovdje koji su došli nervozni i neveseli, mnogi su otišli radosni i srećni. I ja se nadam da će ona i dalje cvjetati, napredovati za korist našeg dobrog i čestitog naroda – poručio je o. Milun.
Zajedničarenje vjernog naroda, sveštenstva i sveštenomonaštva nastavljeno je za prazničnom trpezom ljubavi.
