U 14. nedjelju po Duhovima, 29. septembra 2024. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetu velikomučenicu Jefimiju, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživali su mu sabrat Natanailo i jereji Branislav Džombić iz Sremske eparhije i Zarija Vuković iz Danilovgrada, uz molitveno učešće velikog broja vjernika, koji su iz raznih krajeva došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu.
Odgovarao je hor ”Ostrog” iz Novih Banovaca.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja sabranima je besjedio o. Zarija.
– Kaže Bog da je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka u kojem je srce daleko od Boga. To nisu riječiobičnog čovjeka, to su riječi Božije. Naravno, to ne znači da ne vjerujemo čovjeku i to ne znači da mrzimo čovjeka, jer onda i naša sama priroda i naš smisao biva ono što ne treba da bude. Ali prije svega i na prvom mjestu mora da postoji Bog – rekao je o. Zarija.
On je govorio o pročitanoj priči o svadbi i Caru.
– To je ona svadba koja simbolično predstavlja Carstvo nebesko. Onaj koji je uredio tu svadbu za Sina svog je Bog Otac, koji uređuje sbadbu za Sina svog, drugo lice Svete Trojice, Onaj koji će suditi, Onaj koji je alfa i omega, početak i kraj i Onaj koji će suditi ne samo pravoslavnim hrišćanima, nego i svima narodima, cijeloj vaseljeni. To je Onaj koji će nam po našim dobrim djelima suditi, ali i Onaj koji je mnogomilostiv i Onaj koji će da svi mi spasimo – besjedio je o. Zarija.
Podsjetio je da je Izrailjcima bilo svojstveno u vrijeme Hristovo ono što je i nama danas nažalost svojstveno, a to je da postavljamo sebe u centar svega i onda tu gotovo da nema mjesta za Boga.
– Izrailjci vidjevši Gospoda Boga, koji su vidjeli Njegova iscjeljenja, koji su čuli o Njemu, koji su vidjeli da vaskrsava mrtve, iscjeljuje bolesne, podiže iz mrtvih, slijepima daje vid, gubave liječi i sve to nije bilo dovoljno. Bili su tri i po godine pored Njega i opet to nije bilo dovoljno. Ne poznavši ga da je Isus Hristos Car slave, misleći da je to neko ko će donijeti njima carstvo zemaljsko, a ne Carstvo nebesko koje je mnogo iznad i nadvremeno i beskonačno za razliku od ovog trivijalnog, prolaznog, koje moljac i rđa kvare i kojeg lopov potkrada. Pa za par decenija ili par stotina godina sve tvrđave zemaljske i sav imetak za koji se trudimo uopšte neće postojati. Pošto Izrailjci nisu prepoznali Gospoda, Gospod koji hoće svi da se spasemo, zove sve u svoje okrilje i sprema nam Carstvo nebesko za to. Međutim čovjek je, kako kaže Sveti ava Justin, mali Bog u blatu. To znači da ono blato koliko god ono bilo veliko ili malo, smeta našoj obući da se otisnemo i ostajemo tu zaglavljeni. A pozvani smo za mnogo više, da se obožijemo, da napredujemo. Čovjek nije postavljen da bude statično biće, da krade Bogu dane. Svaki dan je velik i svaki dan je potreban. Čovjek je dinamično biće koji je pozvan da napreduje i da se usavršava cijelog života. Gospod upravo hoće da takvi budemo – poručio je o. Zarija.
Sabrani su se na Liturgiji pričestili Svetim Hristovim Darovima.
