U galeriji knjižare “Geca Kon” u Beogradu, 3. oktobra 2024. godine, otvorena je izložba fotografija manastira Ostrog “Prozor u vječnost”, autora ostroškog monaha Damjana.
Izložbu je otvorio Episkop novobrdski Ilarion, vikar Patrijarha srpskog.
– Blagodarimo Bogu na ovom sabranju, na ovom hodočašću. Obično se hodočasti u Ostrog, a evo Ostrog sada je došao u hodočašće u Beograd. Došao je da nam se prikaže jednim svojim licem i da se prikaže u različitim vidovima. Kada su pokušavali Gospoda Hrista da naslikaju po onom predanju vezanom za edeskog cara Avgara, nisu mogli zato što se njegov lik neprekidno mijenjao. Tako se i lik svetinja koje nose obraz i lik i energiju prisustva svetitelja koji je u njima stalno mijenjaju. Tako je ljepota Dečana neprevaziđena. U njima sam živio i nikada nisam mogao da se nasitim njihove ljepote. Mislio sam da će makar jednog dana da mi bude dosadna ta crkva i da neće biti lijepa, ali ona je uvek bila lijepa i živa zato što u njoj živ diše Sveti kralj Stefan Dečanski. U svetoj ostroškoj stijeni su mošti jednog od najvećih utješitelja našeg roda, a i ne samo našeg roda, nego svih ljudi dobre volje koje mu pritiču, Svetog Vasilija Ostroškog. I njegov blagoslov, njegov lik, njegov život se osjeća u ovom ostroškom kamenu. Kao što su mošti njegove žive iako nepomične, tako i Crkva u neprekidnom pokretu. Ona se razvija i zato je na ovim dirljivim slikama našeg oca Damjana ona drugačija, različita, a opet ista – rekao je Episkop Ilarion.
Naglasio je da je umjetnost fotografije, svjetlopisa nastavak one prvobitne ikonografije kada je Hristos ostavio svoj lik na onom platnu, plaštanici, koja se danas čuva u Torinu, a koja je nastala, odnosno taj obris je nastao, izgleda, naučnici smatraju, kada je to platno bilo izloženo ogromnom izvoru svjetlosti.
– Kao da je to bila zapravo jedna fotografija, autentična fotografija koju je Gospod Hristos sam napravio, Njegov autoportret. I zato fotografije, svjetlopisi, nemaju samo neku dokumentarnu vrijednost, da bi se znalo kako je nešto nekad u nekoj epohi izgledalo, nego ako one imaju umjetnički dodir, a ove svakako imaju, jer su nastale iz potrebe da se i drugima predstavi doživljena ljepota Manastira Ostroga, one imaju mnogo širi značaj. I zato, ja sam zahvalan na trudu Ocu Damjanu, što se pored svojih monaških trudova, prije svega da ostane u zajednici monaškoj, da živi na teškom mjestu, jer mjesto svetinje je teško mjesto za život, a baš zbog toga što je teško ono je i čudesno i predivno i život i nema smisla uostalom, ako nije težak, nema težinu. Hvala ocu Damjanu što se pored tog truda da ostane u svezi i ljubavi sa bratijom, sa igumanom, trudio i da tu ljepotu doživljenu on, ostavivši svoj pečat i nama prenese – poručio je Episkop Ilarion otvarajući izložbu fotografija.
Otvaranju izložbe prisustvovao je i arhimandrit Sergije, iguman manastira Ostrog.
– Kao svjedok, 20 godina posmatram dabome, kako su ove fotografije nastajale. Pošto vidim da otac Damjan iz skromnosti neće govoriti, ja ću pokušati samo par impresija da podijelim s vama. Reći ću vam samo jedan slučaj da bi se dobili neki od ovih kadrova, bilo je potrebno otići na mjesta koje su dosta nepristupačna za doći. Jednom prilikom smo bili na jednom mjestu gdje je on fotografisao, to je bilo iznad jednog strašnog ambisa. On je bio na samu ivicu ambisa došao potpuno nesvjestan gdje se nalazi, da napravi nekoliko od ovih divnih fotografija. I tek kad je uradio fotografiju i pogledao iza sebe koraknuo korak dalje i pogledao iza sebe postoje svjestan gdje je zapravo bio. Dakle, nema sumnje da ga je vodila neka viša promisao o svemu ovome. Definitivno da je imao za to blagoslov Svetog Vasilija, naravno i blagoslov cijelog bratstva. I mi smo baš zahvalni dragom Gospodu Bogu za sve ovo što je nastalo, ali zahvaljujemo kao što rekoh prije svega i ocima i vama svima koji ste došli u ovako velikom broju da podijelite eto ova osjećanja prema svetinji, prema Svetom Vasiliju i manastiru – rekao je iguman Sergije.
Otvranje izložbe organizovao je i pomogao Službeni glasnik Srbije.
– Projekat je nastao prije 20 godina kao naš san. Naš san, znači san oca Damjana, gospodina Radoslava Tomovića, Miška Čizmovića i mene. Mi smo čekali 20 godina ovu izložbu. Moram da kažem da Manastir Ostrog i otac Damjan imaju fundus od ne znam koliko, možda i hiljada ovakvih fotografija koje su svaka na svoj način priča za sebe, svaka na svoj način slavi svetinju, svaka na svoj način govori o čudesima Svetog Vasilija – rekao je Saša Rebić, direktor štamparije Službenog glasnika.
Autor izložbe, monah Damjan, za TV Hram je istakao da je izložbu prippremao od 2004. godine.
– To je išlo u etapama, po mjesecima, po godišnjim dobima i tako po godinama. Ako je januar, zima, onda se slika snijeg i tako proljeće, ili jesen, ili ljeto. To je išlo, nije baš tako jednostavno, to je bilo satima fotografisanje, pa ne uspije, pa ponovo i tako. Ako sam slikavao u zimi, ono snijeg padne, po nekoliko sati. Sad ako je naprimjer naišla magla, ja moram da stanem i čekam kada počne snijeg da pada papuljica i onda polako počnem fotografisanje, ako nije uspio, onda drugi dan ili sledeće godine i tako je to išlo – rekao je o. Damjan.
Najljepša od svih fotografija koje je napravio mu je Kivot Svetog Vasilija.
– Tu je trebalo da se odradi dosta vremena i čovjek ima malo tremu, Sveti Vasilije, pa moraš sve to da obaviš kako treba, ali nekako nije to baš jednostavno. To je velika odgovornost. Kad uđeš kod Svetog Vasilija, sad moraš da pomjeraš tu nešto, a tu je Svetitelj, nekako je malo tu i trema i strah – ispričao je autor fotografija.
Otac Damjan je istakao da mu je drago što je izložba otvorena u beogradu, naročito zbog ljudi koji ne mogu da dođu u Ostrog zbog starosti, bolesti, ili ne mogu iz finansijskih razloga.
-To će za njih mnogo značiti da dođu da vide da osjete što se tiče šta je Ostrog i Sveti Vasilije prvenstveno. Nadam se da će ovo biti jedna lijepa izložba i da će ljudi dolaziti i da će ponijeti pozitivne utiske – poručio je o. Damjan.
Izložba će trajati do 17. oktobra.
