U četvrtu nedjelju po Vaskrsenju Hristovom, 26. maja 2024. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetu mučenicu Glikeriju, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeormonah Vladimir, a sasluživali su mu jeromonah Lazar iz Galičske eparhije Ruske Pravoslavne Crkve i ostroški sabrat jeromonah Natanailo.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija. Liturgiji su molitveno prisustvovali brojni vjernici koji su iz raznih krajeva svijeta došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu.
Prije pričešćivanja vjernih sabranima je besjedio o. Vladimir.
– Ako ste jutros pažljivo slušali blaženstvo, čuli smo da se kaže tamo Gospod nas izbavi od rabote vražije, od djela ćevoljeg. A koje je to djelo? To je djelo braćo i sestre, ne ljubavi, to je mržnja. Đavo je onaj koji je prestao da bude anđeo, koji je prestao da bude u saglasu sa svojom prirodom, jer je on stvoren, ima prirodu anđela, ali je želio da bude kao Bog i stropoštao se, pao je sa neba. On nije htio da bude sa onima koji su njemu slični, jednaki anđeli, i postao je đavo, jedna zatvorena, neljubeća konstrukcija, koja je sebe uništila i koja želi uništenje čitavome rodu ljudskom. I kada god, draga braćo i sestre, mi prestanemo da ljubimo Boga ili bližnjega, mi postajemo mali demoni, ođavoljeni sasudi, đavolja djeca. Đavo uvijek teži da rani srce naše, da nas zarazi tom mržnjom, da udahne tu mržnju u nas, prema Bogu i prema bližnjima – objasnio je o. Vladimir.
On je potom sabranim vjernicima ispovijedio jednu svoju lošu pomisao koju je jutros primio.
– Evo jutros, ja mogu da vam se ispovijedim, otac Nikolaj mi je rekao kako mu je iguman poklonio sat i ja sam osjetio tu pomisao, zašto meni nije poklonio. Primate ovo kao moju ispovijest, ali to je istina. Zašto njemu? E to je ta strijela đavolja. I nije problem kad imate takvu pomisao, problem je ako ostanete u toj pomisli. Ako ta pomisao počne da vas hrani, pa počnete da razmišljate tako, pa počnete da djelujete u skladu sa tomu pomisli. A kada vi primate tu pomisao, pa onda istrgnete tu strijelu đavolju iz srca i kažete, Gospode Bože, nisam ja dostojan, treba moj brat da ima prednost, da se njemu čini dobro, i ja treba mome bratu da se radujem i njegovome uspjehu. E tada pobijediješ đavola – poručio je o. Vladimir.
Naglasio je da se takva đavolja pomisao uselila u mnoge svjetske države, koje danas žele stradalni srpski narod da proglase genocidnim. I tako, kazao je o. Vladimir, srpski narod strada na pravdi Božijoj.
– Mi zaista stradamo na pravdi Božijoj. Ali doći će vrijeme kada ćemo maći te ekstere, te klinove, kojima su nas prikovali i ustati sa krsta, iz groba, i vaskrsnuti. I pokazati da je srpski narod mnogo stradao. Da srpski narod nije jedna mrzilačka, neljubeća, demonska, đavolja, zla konstrukcija, nego da je to narod apsolutne ljubavi. Ljubavi prema svemu i svakome – istakao je o. Vladimir.
Na kraju bogosluženja, poslije pričešćivanja vjernih, sabrane je pozdravio o. Lazar iz Rusije koji je poručio da ne treba da budemo raslabljeni beć da dolazimo na službe, kao i da činimo sve da ne dozvolimo da dođe do toga da sa odra kao ovaj raslabljeni tražimo od Gospoda da nas iscijeli.
– Dajte da prebivamo u duhu ljubavi, radosti i mira, da ljubimo bližnje svoje. Bilo kakav taj bližnji da je. Porodica je velika, mnogo je raznih braće i sestara. I kada pogledamo, mi smo sa balkanskim slovenskim narodima uvijek bili jedno. Uvijek smo bili zajedno i Rusija, i Bjelorusija, i Ukrajina. Svi smo braća i sestre. Nas je sjedinio Hrisos i niko nas ne može razdvojiti i zato je važno da Hristos prebiva u srcima našim. Mi hrišćani nemamo nacije, mi smo svi Hristovi i svi ćemo se sresti u Carstvu Nebeskom – poručio je o. Lazar iz Rusije.
