Ostroški sabrat jeromonah Nikolaj načalstvovao je Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, u 17. nedjelju po Duhovima, 20. oktobra 2024. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svete mučenike Sergija i Vakha – Srđevdan.
Sasluživala su mu sabraća jeromonasi Vladimir i Natanailo, kao i protojerej Dragoslav Rakić paštrovsko-tudorovićki paroh i jerej Nemanja Rosić iz Eparhije bihaćko-petrovačke, uz molitveno učešće ostroškog igumana arhimandrita Sergija, ostroškog monaštva i brojnih vjernika koji su iz raznih krajeva došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom.
Besjedeći sabranima poslije čitanja Jevanđelja o ženi Hananejki, o. Dragoslav je kazao da se svakim novim liturgijskim sabranjem sabiramo oko imena Gospodnjeg i slave Njegove, ljubavi Njegove.
– Svakim novim Liturgijskim sabranjem smo udostojeni novih darova, Njegove mudrosti, Njegove sile i Njegove ljubavi. Na ovom sabranju osjenjujemo se krsnim znakom, pričešćujemo se Tijelom i Krvlju Njegovom, osvećujući svo tijelo, sva svoja čula, sve svoje pore, cjelokupno svoje biće i svaki put bivamo nanovo rođeni, nanovo osvećeni, nanovo prosvećeni. I primajući Darove odozgo učimo se kako da prevazilazimo kamenje spoticanja, da bismo upravo svojim životom posvjedočili pravu vjeru hrišćansku, da bismo krenuli pravim i istinskim putem ka poznanju vječnog života i smisla – rekao je o. Dragoslav.
On je kazao da praznujući juče Svetog Apostola Tomu i slušajući današnje Jevanđelje dobijamo svjedočanstvo božanske ljubavi kojom nas Gospod hrani i opominje da je upravo naš konačni smisao život sa Bogom.
– Ova jevanđeljska priča se prožima u životu svakog čovjeka koji je proživio u ovoj tvorevini Božijoj, na ovome svijetu, vidimo prolaznom i propadljivom. Upravo na osnovu ove jevanđeljske priče vidimo kakav je naš Bog. Da je naš Bog-Bog ljubavi, Bog praštanja, Bog milosti, Bog milosrđa. Kao što stvara iz ljubavi ovaj svijet tako isto će svakog čovjeka po njegovoj vjeri da blagoslovi onim darom koji je njemu potreban. U ovoj priči je bilo potrebno iscjeljenje kćeri Hananejkinoj, a svako od vas koji ste ovdje došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom ima neko svoje iskanje, neku svoju slabost, neku svoju ”Hananejkinu kćer” koju drži u svom srcu, u svojoj duši i neprekidno vapi, traži, obraća se Gospodu za iscjeljenje te svoje slabosti. Zbog toga i jesmo u ovome svetom hramu, zbog toga postimo postove, zbog toga držimo zapovijesti, zbog toga se trudimo da budemo pravi na tom putu našeg bogopoznanja – besjedio je o. Dragoslav.
Sabrani su se tokom Liturgije pričestili Svetim Hristovim Darovima.
Zajedničarenje vjernog naroda i sveštenstva sa ostroškom bratijom nastavljeno je u manastirskoj gostoprimnici.
