U Siropusni nedjelju, pred Vaskršnji post, 17. marta 2024. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Prepodobnog Gerasima Jordanskog, saborno i molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat arhimandrit Miron, a sasluživala su mu sabraća jeromonasi Stefan i Roman, jerođakon Zosima, kao i jerej Marjan Petkovski, barski paroh.
Brojni vjernici sabrali su se u ostroškoj svetinji uoči početka Vaskršenjeg posta.
Sabranima je poslije čitanja Svetog Jevanđelja duhovno slovo uoči početka posta proiznio o. Roman, podsjetivši da je Siropusna nedjelja – Praštalna nedjelja, koja nas uz prethodne tri pripremne nedjelje uvodi u Časni životvorni Vaskršnji post.
– Kako Gospod kaže u svetom Jevanđelju, da ne budemo sumorni kad postimo, da ne budemo licemjerni, da trubimo pred narodom, kako se mi molimo, kako postimo, kako ništa ne jedemo i ne pijemo, nego da sve to radimo u tajnosti, jer to ne radimo da nas ljudi vide, nego da svoju dušu, u tajnosti svoje duše i srca, u kleti svojoj, u keliji svojoj ili u kući svojoj sobi, nasamo u tajnosti prinesemo Gospodu i izlijemo suze pokajanja, suze ispovijesti i podvig posta. Zato nas, Gospod, evo, kroz ovu nedjelju, koja je posvećena i Adamu i Evi, koji su bili izagnani iz Raja, kada su sagriješili i kada su okusili od onoga ploda poznanja dobra i zla, imajući sve ostalo na raspolaganju kao blagoslov da koriste, ali jedini post im je bio da se toga ne dotiču i da to ne jedu. Kada su to okusili, bili su izagnani, znamo tu priču, i kaže crkvena pjesma, sjeđaše Adam pokraj vrata Raja i plakaše i ridaše. Adam plakaše i ridaše, i to i takođe simvolizuje ovaj Časni i veliki post – rekao je o. Roman.
Dodao je da je Adam odmah shvatio čega se lišio zbog malog zadovoljstva koje mu je bilo zabranjeno.
– Tako i mi kroz svoj život, eto Adam i Eva su istjerani iz Raja, zbog jednog sagrešenja, a mi braća i sestre svaki dan griješimo, svaki minut griješimo, i mislima, i pogledima, i nastrojenjima srca, i riječima, i djelima. Tako da i mi možemo da se pozovemo na ove riječi. Sjeđasmo smo svi mi ovde, braća i sestre, ispred vrata Raja i plakasmo, jer sa svojom slobodnom voljom odrekosmo ljubavi Božije, udaljivši se od Boga svojim grijehom i svojim padom. Ali Otac, Otac nebeski, ako vidi naše pokajanje i naš post u tajnosti, onaj koji vidi tajno, uzvratiće nama javno. Uzvratiće nam javno, ne ovde na zemlji, ali čak i ovde na zemlji, kroz Sveto Pričešće i Svetu Liturgiju, nego javno će svima uzvratiti po njihovim djelima, kada bude drugi put dolazio i sudio živima i mrtvima, čijem Carstvu neće biti kraja. E, zato kaže, ne sabirajte sebi blaga na zemlji, u postu, posti te duhovno, nego sabirajte ono duhovno sebi blago na nebu gdje moljac ni rđa ne kvari, gdje lopovi ne potkopavaju i kradu. A to je građenje imanja u Carstvu nebeskom, u vječnosti. I zato On kaže, ištite najprije Carstvo Božije, a sve ostalo će vam se vratiti – besjedio je o. Roman.
Post, kaže o. Roman, ne treba da bude sam po sebi cilj i svrha, nego sredstvo, uz pomoć kojega će se srce očistiti, da bi bilo plodna njiva da primi blagodat Božiju u sebe, i da sa radosnim srcem i nastrojenjem duhovnim dočeka i stradalnu strasnu sedmicu i raspeće Hristovo.
– Zato je mnogo bitno da shvatimo da je ljubav Božija bila do kraja sastradalna i samilosna sa ljudskim rodom, da je raspeće Hristovo bilo krajnji plod Božije ljubavi prema palome, Adamovom i Evinom ljudskom rodu, i da smo mi ti koji smo takođe u postu saraspeti sa Hristom, takođe idemo na Golgotu sa Hristom, ali dočekujemo vaskrsenje Njegovo. Zato treba da shvatimo da je žrtva zarad svoje duše nešto što Bogu ne treba, da se mi žrtvujemo za svoju dušu, da to Bogu ne treba, nego da je to nama na spasenje. Da shvatimo da je Adam kada se pokajao bio sahranjen na mestu Lobanje, na tadašnjem vrhu Morija, gdje je posle Gospod, posle toliko hiljada godina bio razapet, i Njegova bogočovječanska ljubav je učinila da je primila Adamovo pokajanje i Evino, i baš na tom mjestu da je krst Hristov bio poboden i da je Gospod bio razapet, i da se Njegova bogočovječanska krv izlila na Adamovu lobanju i sprala grijehe cijelog roda ljudskog. Zato se vrijedi potruditi i sticati blaga na nebu, da bi nam ovaj post bio na radost i spasenje, da ne prezremo bližnjega svoga, da oprostimo, kao što kaže ovdje u Jevanđelju, sagrešenja onih koji su se o nas ogriješili, koji su nas na neki način ogorčili svojim lošim odnosom prema nama. Jer ai, da klečimo dvadeset četiri sata i neprestano bdimo, ako ne oprostimo, mi onda sami sebe kunemo. Zato što u molitvi Oče naš koju nadamo se, svi čitamo, makar jednom dnevno kaže, i oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim. Dakle, ako ne opraštamo, bližnjem svom, sami sebe kunemo, jer tražimo od Boga oproštaj, a mi ne opraštamo – kazao je o. Roman.
Naglasio je da se u ovu nedjelju pred post Večernja služba zove Praštalno večernje, da iskreno, od srca i duše, svi jedni drugima oprostimo, ne formalno i licemjerno.
– I da uđemo rasterećene savjesti u ovaj post, da bi mogli kroz njega da plovimo, da prelazimo velike bure i nemire na moru, velike talase, ali sa vjerom i molitvom ćemo biti oni koji hodaju po moru, jer je Gospod taj koji nam daje silu, da hodimo po moru, da bi došli do tihog pristaništa, to je Vaskrsenje i to je ona Svijetla sedmica, koja je ništa drugo nego tih sedam dana Carstvo nebeskog ovdje na zemlji. Kada budemo išli na Vaskršnjem jutrenju tri puta oko crkve, ovim krstom ćemo otvoriti vrata, a to je takva simvolika da je Gospod krstom razvalio vrata ada, izveo iz ada one pravednike i odključao tim krstom vrata Raja koja su Adamovim i Evinim grijehom bila zaključana. Ovo je ključ za Carstvo nebesko, a to je stradanje i saraspinjanje se Hristom, ali i savaskrsavanje sa Njim. Neka je blagosloven ovaj post, neka bi nam mnogo duhovnih plovova dao da ovdje u srce primimo Carstvo nebesko – pomolio se o. Roman.
Besjeda o. Romana uoči Vaskršnjeg posta
Saslužitelji, monaštvo i vjerni narod pričestili su se na Liturgiji Svetim Hristovim tajnama.
