Veliki praznik Vaznesenja Gospodnjeg, četrdeseti dan po Vaskrsenju, proslavljen je u ostroškoj svetinji u četvrtak 13. juna 2024. ljeta Gospodnjeg.
Iguman ostroški arhimandrit Sergije načalstvovao je Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, a sasluživala su mu sabraća protosinđel Ilija, jeromonasi Vladimir i Natanailo, jerođakon Zosima, kao i protojerej Radmilo Čizmović, pješivački paroh.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja o Hristovom uznošenju na nebo, čemu su svjedočili njegovi učenici, sabranima je besjedio o. Sergije.
– Današnji divni praznik mogli bismo reći da jeste praznik ljubavi i radosti Božije, u kome sagledamo sav smisao spasonosnoga djela Gospoda našega Boga Isusa Hrista, Bogočovjeka Isusa Hrista. Veoma je važno ovo da kažemo Bogočovjeka Isusa Hrista, jer kad kažemo da je praznik ljubavi Božije, mi se prisjećamo od stvaranja, jer Bog stvara čovjeka po ljubavi svojoj i daje mu sve potrebno da učestvuje u carstvu ljubavi Božije. I kad ovaj čovjek, po slabosti svoje ljudske prirode i slobodi koja mu je data kao podobije Božije, skrene sa puta života vječnoga, ljubav Božija ne prestaje. Jer je vječna kao i sam i Bog, jer Bog je ljubav. Po ljubavi Božijoj, Gospod, dolazi na ovaj svijet. Bog daje blagodat ljudima da mogu da Ga prepoznaju, uzima na Sebe ljudsku prirodu i prolazi sve ono što smo do sada, od Božića do sada praznovali, što smo doživjeli. Kako? Upravo ovako u Svetoj liturgiji, jer tu se uvijek ponavlja neponovljivo, jer je to vječna stvarnost, cijeli domostroj spasenja čovjekovoga – besjedio je o. Sergije.
Iguman ostroški je naglasio da se na današnji dan ispunjava smisao vaskrsenja Hristovoga.
– Da je samo vaskrsnuo, pa dobro, ali koji je smisao svemu tome? Evo se otkriva smisao, čuli smo u ovom Svetom Jevanđelju, On jede sa svojim apostolima, učenicima i ljudima, naravno kad kažem ljudima, mislim i muškim i ženskim, koji Ga prate kao vjerni učenici Njegovi. I On jede pred njima pokazujući da on i dalje zadržava svoju ljudsku prirodu, ne prestajući naravno biti Bog, jer je to naravno i nemoguće. I sa takvom ljudskom prirodom uzdiže se u samo Carstvo nebesko, u srce Carstva nebeskoga, Carstva ljubavi Božije, Ocu nebeskome, koji je zajedno sa Duhom Svetim u cijelom ovom domostroju spasenja prisutan, ali evo nama se ovako otkriva i glavno je da mi povjerujemo ne samo da Bog postoji, nego da postoji vječna stvarnost naša i da mi vjerujući u živoga Boga, Boga ljubavi, zapravo možemo da učestvujemo u toj vječnoj ljubavi Njegovoj, vječnom Carstvu Njegovom. Kako? Da mu vjerujemo – rekao je o. Sergije.
Podsjetio je sabrane da Bog nikad nije rekao ”sudite”.
– Možemo samo i dužni smo, ljubav naša, djela naša, treba da bude djelotvorna. Ona treba da nas pokreće, da činimo sva ona djela na koja nam Gospod ukazuje kroz Svoje svete riječi, kroz Svoju jevanđeljsku nauku, koja nas kroz cijelo Jevanđelje uči kako da se ponašamo i kako treba da se osjeća i čini i djeluje onaj koji vjeruje u Njega. Ali ono što nam je rekao eksplicitno, ne sudite da vam se ne sudi. Znači, rasuđujmo o tome šta radimo, budimo Mu vjerni, budimo Mu vjerni i kad naiđe pošast nevjerija, malovjerija, zlovjerija, zlobe, ali sami da ne postanemo zli, nego da sačuvamo tu ljubav Njegovu u sebi, da bismo bili i sami učesnici Njegove ljubavi kao što je to i kao što smo zapravo i čuli, da se vaznio na nebesa, da očekujemo i sami tu vječnu nebesku stvarnost. Kao što su to primijetili i svi sveti Božiji, među njima i Sveti Vasilije koji je sve vrijeme svog života, kao i svi drugi svetitelji, proveo, misleći, govoreći, propovijedajući, trudeći se, živeći, po Božijem zakonu, zakonu ljubavi i tako postigao i sam da bude u zajednici sa vječno živim Bogom – poručio je o. Sergije.
Na kraju Liturgije o. Sergije sa saslužiteljima blagosiljao je i prerezao slavski kolač koji je u slavu Božiju i u čast Njegovog vaznesenja koje obilježavaju kao krsnu slavu, pripremila porodica Rista Petkovskog iz Nikšića.
