U 24. nedjelju po Duhovima, 19. novembra 2023. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog Pavla Ispovjednika i Prepodobnog Varlaama Hutinsko, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Roman, a sasluživali su mu jeromonasi Stefan i Nikolaj, kao i rožajski paroh protojerej Slobodan Radojević.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i brojnih vjernika.
Tumačeći pročitano Jevanđelje o iscjeljenju krvotočive žene i vaskrsenju Jairove kćeri, sabranima je besjedio o. Roman.
– Gospod u ovom vaskrsnom danu poručuje da je On Tvorac neba i zemlje, da je On Svedržitelj, da je On Stvoritelj, da je On Spasitelj, da je On Iscjelitelj, da je On onaj koji nas najviše voli i evo vraćajući se iz Gadarinske zemlje preko Gevgesinskoga jezera, iscijelivši onu dvojicu bjesomučnika, Gospod ide dalje, hita da ispuni što više onoga tamo gdje Ga Otac šalje Duhom Svetim. I Gospod ide znajući šta se dešava Jairovoj kćeri, znajući da je na samrti, a jevrejski starješina sinaogoge Jair moli ga da stavi ruku na kćer njegovu. Gospod ide kući njegovoj i na tom putu, u toj gužvi prolazi kroz narod. Djevojčica koja umire ima 12 godina, a žena koja je u gužvi, koja 12 godina boluje od tečenja krvi i koja je sve svoje imanje rasprodala dajući ljekarima, ona ne traži od Gospoda da je dotakne, nego budući da je imala jaku vjeru i znajući da je Gospod tu, dotakla se haljine Njegove i u istom momentu prestalo je tečenje krvi i Gospod je iscijelio. Gospod Isus Hristos je pitao ko ga se dotače, a znao je ko ga se dotače, ali je htio u ovom trenutku da projavi silu Božiju, silu svoju božansku, nadljudsku, i ne samo da se uvjeri narod, nego i učenici Njegovi da se polako pripremaju za Njegovo preobraženje, a potom i za smrt Njegovu i vaskrsenje – besjedio je o. Roman.
Gospod je potom vaskrsao Jirovu kćerku tako što je uzeo za ruku i rekao ”djevojko ustani”.
– Gospod ima vlast ne samo da krvotočivu ženu iscijeli od bolesti, nego da ima vlast i da vaskrsne, i da vrati dušu u tijelo, i da zapovijeda demonima, i da smiruje buru na moru, i sve ono što običan čovjek ne može učiniti, to Gospod kroz Sveto Jevanđelje čini i jasno nam pokazuje da je On taj mesija koji je došao na ovaj svijet, poslat od Boga Oca u sadejstvu Duha Svetoga, da čovjeka obremenjenog grijehom i umrlog grijehom, svojim ovaploćenjem ovdje na zemlji, svojim životom, svojom mukom sa nama ljudima, svojim raspećem, svojim vaskrsenjem, vaspostavi opet u onu neprekidnu zajednicu vječnog života u kojoj su bili Adam i Eva prije svog sagrešenja i izgnanja iz raja – podsjetio je o. Roman.
On je istakao da nam Gospod u današnjem jevanđelju poručuje kako mi treba da živimo.
– Da kao što je on iz Gergesinske zemlje hitao i mi hitamo i dobro činimo. Da imamo jaku i nepokolebljivu vjeru kao što je imala ova krvotočiva žena koje je dotakla haljinu Hristovu i odmah se iscijelila od toga. Tako biva i s nama u životu. Kad dođemo kod Svetog Vasilija nekome je dovoljno u sebi da se pomoli, a nekome je potrebno ipak da mu dotakne kivot, da dotakne krst, da dotakne ikonu na moštima. I jedno i drugo je opravdano i u oba slučaja imamo iscjeljenja. Dakle, svetitelji, Sveti Vasilije i svete mošti, svete ikone ne predstavljaju ništa drugo, nego haljine Hristove, oni su haljina Hristova, oni su se obukli u Hrista. Pa i na Svetom krštenju nama je sveštenik pjevao ”Vi koji se u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste” – rekao je o. Roman.
Sabrani, među kojima je bilo mnogo djece, pričestili su se Svetim Hristovima Darovima.
