U 22. nedjelju po Duhovima, na praznik Sveog apostola Jakova, prvog Episkopa jerusalimskog, 5. novembra 2023. ljeta Gospodnjeg, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Vladimir, a sasluživala su mu sabraća jeromonasi Roman i Nikolaj, kao i protojerej-stavrofor Siniša Janković, bjelopoljski paroh.
Odgovarala su ostroška bratija predvođena protosinđelom Ilijom, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
O bogatašu koji se oblačaše u zlatnu porfiru i siromahu Lazaru koji stajaše pored njegovih vrata i kome se tijelo raspadaš, poslije čitanja jevanđelja besjedio je o. Siniša.
– Gospod ne pominje ime bogataša, ali pominje ime ubogog Lazara, zato što je Lazareveo ime upisano u knjigu vječnosti, a ime nesrećnog bogataša nije. Zato Gospod i ne pominje njegovo ime. Kako se oblačio bogataš, takva je i bila duša Lazareva, u zlato i porfiru. A s druge strane, kakvo je bilo tijelo Lazarevo koje se raspadalo i psi su lizali gnoj njegov, takva je bila duša bogataševa. Kada je umro Lazar, anđeli su došli i uzeli dušu njegovu. Lazar se u ovom životu molio samo za jedno, da se samo nasiti mrvama koje padahu sa trpeze gospodareve. Ali bogataš nije to ni primjećivao, nije primjećivao ni Lazara jer nikada nije gledao sa svoje visine u najkradnju nizinu u kojoj se nalazio ubogi Lazar – besjedio je o. Siniša.
O. Siniša je objasnio i šta se desilo kada umire bogataš, a šta kad se upokojio ubogi Lazar.
– Kada je umro bogataš, pošto smo mi društvo licemjerno, gradske vlasti organizuju sahranu, pa su se mnogi utrkivali koji će da dođe na sahranu. Međutim, kada su ga odnijeli sahraniše ga i kraj, završeno. Nema one vječne i neprolazne istine, nema Carstva nebeskoga. A kada je sa druge strane umro ubogi Lazar, anđeli su njegovu dušu uzeli i ponijeli u vječni mir. Kada je umro ubogi Lazar, niko iz okruženja to nije ni primijetio. Cjelokupni život i jednog i drugog je zapravo ogledalo i jednog i drugog. Cjelokupni njihov život bio je slika i prilika jednog drugome, kao što je bila svečana sahrana bogataša, tako je sa druge strane bila radost ubogog Lazara kada se upokjio i otišao sa ovog materijalnog svijeta – rekao je o. Siniša istakavši da nam Gospod govori ovu priču da nas uputi i posavjetuje da ovaj prolazni i materijalni život koji živimo ovdje i sada, svojim načinom i svojim življenjem, zamijenimo vječnim i neprolaznim.
Sabrano monaštvo i vjerni narod, prisajedinili su se pričestivši se Svetim Tajnama Tijela i Krvi Gospoda Isusa Hrista.
