Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski G. Joanikije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, u nedjelju 1/14. januara 2024. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Obrezanje Gospoda Isusa Hrista i velikog učitelja Crvke Svetog Vasilija Velikog – Novu godinu.
Sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije, sabraća arimandrit Miron, jeromonasi Roman i Nikolaj, orahovačko-peraški paroh Jovan Vasić i jerođakon Sionije sabrat Cetinjskog manastira.
Na kraju Liturgije sabranima je besjedio Visokopreosvećeni mitropolit Joanikije.
– Danas proslavljamo Obrezanje Hristovo i gledamo na snishođenje Božije nama ljudima, koji nam je poslao svoga jedinorodnog Sina da se izjednači sa nama, da primi ljudsku prirodu, ali i da istovremeno primi i naše grijehe, našu bijedu, naše ponoženje i osudu i smrt, da bi nas oslobodio i bijede, i poniženja, i smrti, i osude i da bi nam darovao novi život. Čovjek je sklon da sve ono što je veliko i uzvišeno pretvori u formalnost. I tako je to i bilo, mada među mnogim starozavjetnim pravdnicima bilo je i onih koji su se zausta borili sa sobom i obrezivali su svoje grešne misli, i riječi, i vidimo to kroz čitanje Starog zavjeta i vidimo kako su se pojedini pravednici tako uspravili i zaista postali sveti Božoiji ugodnici. Pojedini od njih su toliko bili ispunjeni blagodati Duha svetoga pa su mogli pravilno vidjeti i rasuditi ne samo stvari u svom vremenu, nego su gledali svojim duhovnim očima i u budućnost i predviđali i Bog im je javljao šta će biti i kako on ustrojava spasenje ovog svijeta – rekao je Mitropolit Joanikije.
Istakao je da je Gospod primio obrezanje i da taj događaj obilježavamo uoči Bogojavljenja, u čemu se vidi neposredna veza između ova dva događaja.
– Gospod kao Bogomladenac primio je obrezanje, ali je time ukazao da će nam dati duhovno obrezanje, da će nam ustrojiti banju ponovnog rođenja, da se preporodimo, da se obrežu srca naša i naše misli i da rađaju pravi istinski plod. Kao što voćka zadivlja ako se ne obrezuje i ne može da daje svoje plodove, i sve više zakržnjava, zadivljava, sve više njen plod ljut, sve rjeđi, ali ako se obrezuje i ako se njeguje, ona daje lijepe plodove. Tako i čovjek. Ako dostigne obrezanje srca i obrezanje misli, a to je duhovno obrezanje, odnosno Sveto krštenje, to je zapravo sav onaj život pravoslavnih hrišćana koji je u saglasnosti sa Svetom Tajnom krštenja, koji znači neprestano duhovno napredovanje i cvjetanje. Tu ljepotu i slavu istinskih slugu Božijih pokazao je svetitelj kojeg danas proslavljamo, Sveti Vasilije Veliki, imenjak Svetog Vasilija Ostroškog. I jedan i drugi su pokazali šta znači sila duhovnog obrezanja, šta znači to obrezivati voćku, šta znači to stalno raditi na njivi svoje duše i truditi se da ta njiva što bolje rodi i da donese što slađe, cvjetnije i blagoslovenije plodove. Tako je Sveti Vasilije Veliki u svoje vrijeme postao ne samo veliki bogoslov, veliki mislilac, nego je bio i uzor vrlinskog života u svakom pogledu – besjedio je Mitropolit Joanikije.
Sveti Vasilije Veliki arhiepsikom Kesarijski
Rođen u vreme cara Konstantina. Još kao nekršten učio se 15 godina u Atini filosofiji, retorici, astronomiji i svima ostalim svetskim naukama toga vremena. Školski drugovi su mu bili: Grigorije Bogoslov i Julijan, docniji car odstupnik. U zrelim godinama krstio se na reci Jordanu zajedno sa svojim bivšim učiteljem Evulom. Bio episkop Kesarije Kapadokijske blizu 10 godina, a završio svoj zemni život napuniv 50 godina od rođenja. Veliki pobornik Pravoslavlja, velika luča moralne čistote i revnosti verske, veliki bogoslovski um, veliki strojitelj i stub crkve Božje – Vasilije se punozaslužno naziva Velikim. U crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vernima i žaokom svojom bode jeretike. Sačuvana su mnogobrojna dela ovoga Oca Crkve, bogoslovska, apologetska, podvižnička i kanonska; isto tako i služba, nazvana po njegovom imenu. Ova služba služi se 10 puta u godini, i to: 1. januara, uoči Božića, uoči Bogojavljenja, u sve nedelje Časnog posta osim Cvetne, na Veliki Četvrtak i na Veliku Subotu. Mirno se upokoji sv. Vasilije 1. januara 379. god. i preseli u carstvo Hristovo.
