Njegovo preosveštenstvo Episkop Jovan (Purić), dugogodišnji nekadašnji iguman ostroške svetinje, služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u Donjem Ostrogu, u treću nedjelju Časnog posta – Krstopoklonu – 7. aprila 2024. ljeta Gospodnjeg, na veliki hrišćanski praznik Blagovijesti.
Sasluživao mu je ostroški iguman arhimandrit Sergije sa sabraćom arhimandritom Mironom, jeromonasima Vladimirom i Stefanom, jerođakonima Atanasijem i Zosimom i protojerejem Milanom Stanišićem, iz Eparhije budimljansko-nikšićke.
Riječima praznične besjede sabranima se obratio Vladika Jovan. Podsjetio je da danas proslavljamo krstopoklonu nedjelju i iznošenje Časnog krsta, veliki praznik Blagovijesti i Vaskrsenje Hristovo, ali i dan upokojenja Prepodobnog Ave Justina Ćelijskog i praznik Svetog Tihona Ispovjednika Moskovskog.
– Sveti oci su blagorazumno ustanovili ovaj praznik u sredini posta znajući slabost ljudske prirode, kolebljivost čovjekovu, da bi ga ukrijepili i da bi mu dali snage da izdrži ovaj post. Sveti Vasilije je u Ostroškoj svetinji postavio krst na vrh ove Gore svete, utvrde pravoslavnja, koja je tvrđava i čuvar pravoslavnog predanja i načina kako se Bogu služi, jer od službe Božije zavisi naš svakodnevni život, zavisi i naša narav, naša kultura, umjetnost, život u sveukupnosti. Gore je Crkva Časnog Životnog krsta i svetitelj u najteže vrijeme kad su živi zavedjeli mrtvima, kada je bilo mnogo teško, tješio se krstom, bio bogotražitelj i poklonikČasnog krsta i svetih mjesta i osjećao je kao narodni pastir kojim načinom da ga krijepi bivajući već za života vizionar, da će se jedna kelija pretvoriti u grad, da je rajski spojio pustinju i grad, da jedna kelija pustinjska Isaije od Onogošta da se on podvizavao kao episkop i završio, okončao svoj arhipastinski život u pećini, da je tu u stvari osjetio najdublje i najvažniji priziv unaprijed, tako da se ispisuju čudesa u ravni zemaljskoj, a vječna pravda Božija traje neprikidno kao što je pod krstom Božijim došao sud ovom svijetu – besjedio je Vladika Jovan.
Podsjetio je da je prva Eva zbog neposlušnosti otišla iz raja, zavedena od demona preko zmije, i bilo je potrebno da nova Eva ispravi tu grešku prvih ljudi u raju.
– I zaista arhangel Gavril koji je istovremeno bio blagovesnik mnogih vesti, on se kod nas u Mileševi predivno slika kao anđeo koji ukazuje na prazan grob, njegova je velika uloga bila da je javio najvažniju vijest u ovom svijetu u kojem se čuju samo teške i tužne vijesti. Umjesto da bude više dobrih vijesti, danas, nažalost, mi smo okruženi najvećim demonskim iskušenjem da se medijski šire zle vijesti. Mi koji smo grešni, raslabljeni, nama je potreban glas vasilijevski, potreban nam je glas ostroški, koji je glas u suštini blagovijesti Hristove. Ta nepojmljiva velika tajna se dogodila u Nazaretu, da je izvor potekao vode, a taj izvor Istočnik života, neprekidno traje od tog trenutka kroz ovaploćenje, kroz Tajnu večeru, kroz Cvetu službu, kroz ovu službu koju danas služimo, i zato za nas je veliki ovo dan, zato što ima svoju simvoliku, da istovremeno imamo i krst Hristov, i Vaskrsenje, i Blagovesti. Jedan preplet velikih praznika, a istovremeno tajnu ljudi i ličnosti ovih trojice velikoga Vasilija Ostroškoga, koji propovijeda glasnije i gromkije nama koji imamo potrebe za čudom. Ljudi koji imaju jaku vjeru, ne očekuju čuda, zato što je najveće čudo Božije koje se dogodilo u ovom svetu, da je Bog postao čovjek. Čudo je i da je čovjek liči na Boga i to je čudo, a najveće čudo da čovjek postaje obožen i spašen kroz pričešće Tijelom i Krvlju Hristovom- rekao je Vladika Jovan.
Otac Justin je crpio izvorna nadahnuća svoga bogoslovlja u ovim djelima i živio je i mogao je da živi u samoći bez ljudi i bez spoljašnje galame, zato što je bio u kosmosu i bio svekosmički čovek, bio Božiji čovjek, bio čovjek vaseljene, nije bio uzak i vezan za zemlju i za svoj rod ili porod, za svoj korijen, nego je prevazišao svoju ljudsku prirodu, nadahnut i osjenjen blagodaću. I kad je došao jedan put u Ostrog sa sestrama, sedamdesetih godina, kazao je ”e kad bi braća Srbi znali šta imaju. Da ovo imaju katolici, šta bi to bilo”, tada je on vapio u vrijeme bezbožnog komunizma i gonjenja, to su bile teške godine, kad je malo ljudi dolazilo, ali rekli smo da je vizija Svetog Vasilija i tajna da ne posvoji shizofrenija i raspolućenost između grada i pustinje, nego kako smo baštinici duha ovih svetih otaca, duha Blagovijesti, duha Krstovdana, u toj mjeri mi smo ispunjeni – istakao je Vladika Jovan.
Vladika je kazao da se bez domaćeg vaspitanja ne može ući u manastir, ni biti bogoslov, a pogotovo dalje napredovati da dobijete crkveno vaspitanje, ono vaspitanje koje je dobila Majka Bože u hramu Božijem u Jerusalimu.
– Njena je veličina bila u tome što je u svojoj smjernosti rekla da, i da znate vi bratijo ovdje, ako ne slušate Svetog Vasilija i i igumana koji je glas njegov koji vam govori, onda gubite blagoslov, ako se ne slušaju roditelji gubi se blagoslov, ako se ne slušaju nastavnici, učitelji, episkopi, a pogotovo ako se ne sluša srpski Patrijarh, nego se napada i osporava, to je znak da smo raslabljeni, da nemamo vjere, da ne molimo svoga Oca i da nemamo povjerenje u Ostrog i da nemamo povjerenje u Svetog Vasilija i da nemamo povjerenje u Duha Svetoga, da su ti koji su izabrani i rukopoloženi sveštenici oci naši duhovni, naši roditelji. Osobito to danas govorim jer nasBlagovijesti obavezuju i da budemo nosioci radosti. Današnji praznik sjećajući se krstaistovremeno i vaskrsenja, mi se nekako nadahnjujemo najdubljom radošću koje je bila nosilac Presveta Bogorodica i ovo je praznik radosti – poručio je Vladika Jovan.
Sabrani koji poste Vaskršnji post pričestili su se Svetim Tajnama Hristovim.
