U 11. nedjelju po Pedesetnici, 20. avgusta 2023. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Sveto prepodobnomučenika Dometija i Prepodobnog Ora, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški iguman arhimandrit Sergije, a sasluživala su mu sabraća protosinđel Ilija, jeromonah Roman, kao i protojerej Petar Petrović, tivatski paroh.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja o slugi koji nije oprostio dug drugaru svom, kao što je gospodar njegov oprostio njemu, sabarnima je besjedio o. Ilija.
– Čuli smo Jevanđelje o praštanju, a praštanje bi trebalo da bude srž našeg života, jer praštajući mi postajemo kao onaj koji oprašta, odnosno postajemo kao sam Bog. I ovdje je metaforički rečeno, i ovaj car je ustvari sam Bog i dugovi koji se pominju su ljudski grijesi. Prije ovoga u Jevanđelju Petar je pitao Hrista koliko puta da oprosti bratu svome, da li tri puta. U jevrejskoj tradiciji bilo je propisano da jedan čovjek može drugome da oprosti tri puta. Međutim, Petar sluti da bi taj broj mogao da bude i veći i kaže da li do sedam puta. Međutim Hristos to radikalno mijenja i kaže 70 puta sedam, odnosno s obzirom na savršenstvo broja sedam u jevrejskoj kulturi, to je značilo beskonačno. Jer kada bismo brojali nekome koliko puta smo mu oprostili, onda bi to bio interes i samo bi čekali povoljan momenat kada bi trebali da ga kaznimo za svoje grijehe – besjedio je o. Ilija.
Podsjetio je na jevanđeljsku priču kada sluga duguje gospodaru veliku svotu novca koju nije mogao nikako da vrati i gospodar mu oprašta.
– Gospodar mu oprašta velikodušno, kao što i Bog oprašta naše grijehe i daje mu potpunu slobodu nad svime. Naravno, ta sloboda je sloboda svih naših brojnih prestupa koje činimo, svih naših uvreda koje nanosimo drugim ljudima, boljim i lošijim odlukama našim, kojima nanosimo rane svojim bližnjima. I naravno, ako tražimo oproštaj, onda ćemo to i dobiti. Međutim, kako sloboda ukoliko nije vezana sa ljubavlju postaje destruktivna i taj isti sluga kome je sve oprošteno nailazi na jednog svog drugara koji mu duguje 100 dinara i ovaj pada pred njim i traži oproštaj, međutim on ne želi to da uradi već ga baca u tamnicu i šalje ga u ropstvo. Kada su ljudi čuli, oni su caru to rekli i gospodar mu tada kaže ”zli i lijeni slugo, zar nisam tebi orpostio da bi i ti mogao da oprostiš svom dužniku koji ti je nanio neko sitno sagrešenje”. I gospodar ga tada baca u tamnicu – rekao je o. Ilija.
Potom je podsjetio na riječi Gospodnje ”kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, kakvom mjerom mjerite, onako će se i vama mjeriti”.
– Poučeni ovom pričom treba da znamo da praštanje treba da bude dvosmjerno i ako želimo da Bog nama oprosti, moramo i mi da praštamo i ako želimo da budemo hrišćani moramo da praštamo ljudima sagrešenja koja nama učine. Ako to ne radimo, onda se ne možemo zvati hrišćanima – poručio je o. Ilija.
Sabrani koji poste Velikogospojinski post, pričestili su se Hristovim Svetim Tajnama.
