U četvrtu nedjelju po Pedesetnici, 2. jula, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog apostola Judu, prepodobnog Pajsija Velikog i Svetog Jovana Šangajskog, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Iguman ostroški arhimandrit Sergije načalstvovao je Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice, a sasluživala su mu ostroška sabraća jeromonasi Vladimir i Roman, jerođakon Zosima, kao i bjelopoljski paroh jerej Milosav Jovanović.
Poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o iscjeljenju kapetanovog sluge u Kapernaumu, sabranom monaštvu i vjernom narodu, koji je iz raznih krajeva došao na poklonjenje Svetom Vasiliju, besjedio je o. Roman.
Podsjetio je na vjeru rimskog kapetana koji izlazi pred Hrista kada je on sišao sa Gore blaženstava, koji od njega ište da iscijeli njegovog slugu.
– Evo momenta kada se onaj koji je nad stotinu vojnika brine o onome jednom kao o svom najbližem. On u tom projavljuje dobrotu svoje duše i svoga srca i samo kroz takvo srce i takvu dušu mogu da izađu ovakve riječi nepokolebljive vjere koja proističe iz ljubavi prema svome bratu, svome prijatelju, svome slugi. Kapetan kaže i da nije dostojan da Gospod uđe pod njegov krov, nego samo da kaže riječ i da će ozdraviti njegov sluga. Ovdje se vidi da ovaj čovjek iako neznabožac, prepoznaje Gospoda Hrista. Ovaj čovjek vjeruje da će On riječju iscijeliti njegovog slugi i tako biva – rekao je o. Roman podsjećajući na riječi Gospodnje da “takve vjere ni u Izrailju ne nađoh”.
Naglasio je da se u ovom događaju projavljuju četiri Hristove namjere, da projavi vjeru kapetanovu, da projavi nevjerje jevreja, da ovoga iscijeljenog slugu privede poznanju istine i istinskog i pravog života u Hristu i pod četiri da u Carstvo nebesko neće ući oni koji msile da će oći, nego oni koji to ne misle.
– Jevreji su bili sto posto sigurni da ako formalno ispune zakon Mojsijev, ulaze u Carstvo, a da svi ostali kao niži slojevi društva neće ući u Carstvo Božije. Gospod je zbog te i takve gordosti došao na svijet, sišao u tijelo i počeo da pravi nevjerovatnu reformu koja do tada nije viđena, a to je da će sinovi carstva biti izagnani u tamu najkrajnju i tamo gdje će biti plač i škrgut zuba, a da će svi oni neznabošci kojima će Gospod preko Duha Svetoga na Pedesetnicu dati svoju riječ i svoje obećanje o carstvu, ti i takvi ako povjeruju i žive na zemlji tim Carstvom, ući u to i takvo Carstvo nebesko – govorio je o. Roman.
Dodao je i da Carstvo nebesko nije zagarantovano samo ako smo kršteni, ako ne ispunjavamo zakon Božiji.
– Kršetnje je pasoš za ulazak u Carstvo Božije. Svaka Liturgija, ali i priprema za Liturgiju, i dolazak na Liturgiju, i pričešće na Liturgiji je po jedan pečat u tom pasošu. Ako izađemo na Hristov sud kao sinovi Carstva koji se nisu odazivali na svadbu Carevoga sina, to jeste nisu išli nedjeljom na Svetu Liturgiju, a za nju se nisu pripremali, kada nam Gospod otovri pasoš kad izađemo na sud, a svi ćemo izaći pred Njega, pitaće zašto su listovi u pasošu prazni i reći će “idite u plač i škrgut zuba”. Ako bude Njegovog lika, Njegovog pečata u našoj duši, na našem pasošu, molimo Boga da nam kaže, uđite u radost Gospoda svoga – rekao je o. Roman.
Sabrani vjerni narod na Liturgiji se pričetio Svetim Hristovim Tajnama.
