U kripti sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici danas su sahranjeni zemni ostaci Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog i igumana ostroškog G.Amfilohija.
Svetu zaupokojenu arhijerejsku službu sa opelom služio je u ovom hramu Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej, uz sasluženje gospode Mitropolita: borispoljskog i brovarskog Antonija (Ukrajinska pravoslavna crkva), elbasanskog Andona (Albanska pravoslavna crkva) i zagrebačko-ljubljanskog Porfirija i gospode Episkopa: budimljansko-nikšićkog i administratora Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikija, bačkog Irineja, šumadijskog Jovana, mileševskog Atanasija, dizeldorfskog i njemačkog Grigorija, pološko-kumanovskog Joakima, raško-prizrenskog Teodosija, kruševačkog Davida, Episkop pakračko-slavonskog Jovana, bihaćko-petrovačkog Sergija, Episkop timočkog Ilariona, niškog Arsenija, zahumsko-hercegovačkog Dimitrija, remezijanskog Stefana, dioklijskog Metodija i umirovljenog zahumsko-hercegovačkog Atanasija, mnogobrojnog sveštenstva i sveštenomonaštva naše i drugih pomjesnih Crkava i molitveno učešće hiljada vjernika.
Prisustvovali su mandatar za sastav nove Vlade Crne Gore Zdravko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksandar Vučić sa visokom delegacijom Vlade Srbije, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, veliki broj poslanika u Skupštini Crne Gore, politički lideri, predstavnici i visoki funkcioneri svih crnogorskih gradova i opština, diplomatski predstavnici stranih država, kao i predstavnici institucija kulture Crne Gore i država regiona. Prisutna je i visoka ruska delegacija u ime Patrijarha moskovskog i sve Rusije Kirila, kao i predstavnici svih vjerskih zajednica koje djeluju na teritoriji Crne Gore, i mnoge druge uvažene ličnosti svih sfera društva.
Prisustvovala je i doktorka Jelena Bojović Borovinić, načelnica Odjeljenja za pulmologiju KBC CG, koja je liječila Mitropolita Amfilohija od kovida 19.
Episkop bački Irinej je u liturgijskoj besjedi nakon čitanja Jevanđelja o sijaču i sjemenu rekao je da je pored tuge zbog rastanka s Mitropolitom naša radost veća, jer znamo da je rastanak privremen.
“Po blagoslovu Njegove svetosti našeg Patrijarha, i uz saglasnog sadašnjeg Administratora bogomčuvane Mitropolije, obratiću vam se sa nekoliko reči u ovaj tužni i ujedno radosni dan, pri čemu je više radostan nego tužan. Tužan je naravno stoga što se rastajemo sa našim blažene uspomene Vladikom Amfilohijem, koji se celoga života trudio na raznim za Hrista, za slavu Božiju, za Svetu Crkvu Njegovu, a najduži period svoga života je proveo upravo ovde, u Crnoj Gori, kao Arhipastir naroda Božijega”, rekao je Episkop bački.
Dodao je da je naša radost veća zato što vjerujemo, a vjerujući i znamo, da je rastanak uvijek privremen.
“Mi se nadamo, ne samo da ćemo se jednog dana naći zajedno, nego da će to, blagodaću Gospodnjom biti u naručju Avraamovom, a pre svega u naručju Oca Nebeskoga u zajednici sa svima svetima, u zajednici Crkve koju nazivamo Nebeskom., a koja počinje već ovde i sada, na zemlji, jer je to jedna Crkva. Ne samo zbog toga, možemo pored žalosti da imamo i radost u srcu u ovom časujer nije verovatno slučajno, kao što i nema ničega slučajnoga u istoriji, ni u našim pojedinačnim životima, nego je i to po promislu Božijem, kao pouka i poruka svima nama, da se blaženopočivši Vladika upokojio uoči manastirske slave, uoči praznika Svetoga Petra Cetinjskoga, da je njegovo telo bilo izloženo narodu Božijem na oproštaj, na celivanje, na poklonjenje, na sam prestoni praznik manastira, a da se evo danas predaje zemlji, a duša njegova ispraća na blaženi put ka Gospodu upravo u dan Hristovog Vaskrsenja, jer je svaka nedelja u toku godine praznik Vaskrsenja Hristovog, i to u Hramu Vaskrsenja Hristovoga, jedinstvenog po mnogo čemu u našem narodu u svim krajevima gde on živi”, kazao je Vladika Irinej.
Podsjetio je da je mitropolit Amfilohije već u detinjstvu, što je tada bio izuzetak u vremenu bezbožništva, kao dječak iz Morače svim srcem primio Hrista.
Takođe je kazao da nije istina da je Mitropolit preminuo od virusa, nego je 11 dana bio pobednik tog virusa, ali da “njegov organizam i telesna slabost nisu izdržali to iskušenje”.
Vladika Irinej je rekao da je životna deviza Mitropolita Amfilohija bila “Sve za Hrista, a Hrista ni za šta” i dodao da ovako govoreći o Mitropolitu ne želi da stvara kult ličnosti, niti je Mitropolit Amfilohije tome težio.
Nakon Liturgije kovčeg sa Mitropolitovim tijelom iznijet je iz hrama, a onda je pred hramom služeno opelo.
Njegova Svetost Patrijarh Irinej kazao je u oproštajnom slovu kazao da se Mitropolit Amfilohije upokojio u trenutku kad je najviše potreban crkvi i narodu.
“Pokretač i nosilac duhovnih i svih obnova u Crnoj Gori, bio je naš dragi, blaženopočivši mitropolit Amfilohije. Podržan sveštenstvom, monaštvom i vernim narodom Crne Gore. Zato će njegovo ime biti upisano zlatnim slovima u srpskoj istoriji, kao ugledne ličnosti. On je u vrhu srpskog bogoslovlja našega vremena, kao takav je cenjen i poštovan u celom pravoslavlju. Svojim bogoslovskim i književnim djelima pripada plejadi velikih bogoslova našega doba. U svojstvu predstavnika naše crkve učestvovao je na mnogobrojnim susretima i skupovima kako u pravoslavnim zemljama tako i u inoslavnom svetu. Vest o njegovom upokojenju brzo je stigla do svih pravoslavnih crkava od kojih nam stižu njihova saučešća. Svojim upokojenjem blaženopočivši Mitropolit ostavlja veliku prazninu u životu naše Crkve, a posebno u rešenju problema vezano za Crkvu ovde u Crnoj Gori. Otišao je u trenutku kada je njegovo prisustvo najpotrebnije Crkvi i narodu. Nadamo se da će svojim molitvama pred Licem Božijim izmoliti da se prilike u Crnoj Gori reše na najbolji i najkorisniji način za Crkvu, kako za srpski tako i za druge narode u Crnoj Gori. U tome će mu sigurno pomoći Sveti Petar Cetinjski, Sveti Vasilije Ostroški i drugi srpski svetitelji i prosvetitelji. Vernom srpskom narodu u Crnoj Gori ostaje da sleduje uzvišenom primeru i poukama svoga blaženopočivšeg Mitropolita, da grade i čuvaju jedinstvo u veri, u ljubavi i odanosti Gospodu našem Isusu Hristu, bratoljublju i odanosti svome otačastvu i svome rodu”, kazao je Njegova Svetost.
Predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić rekao je da se danas opraštamo jednog od najvećih duhovnika i teologa ovog vremena.
“Nadam se da ćeš biti poslednji vladika koji je morao braniti Crkvu od dijela svog naroda, a branio si je i odbranio tako da si svakom unaprijed oprostio. I da tako nijesi postupio nema tog Crnogorca koji ti ne bi zamjerio, a nije jer si svetinju u sebi nosio. Znao si to jer si sam kao morački sin oštar u izražaju, a blag u postupanju.
Tako braniti, a ništa ne uzeti, toliko uraditi, a sve podariti, toliko sagraditi, a sve pokloniti, mogu samo veliki i besmrtni. Da je tvoja etika utemeljena ne samo na jevanđelskim načelima, nego i na misli o neophodnosti pravednih zakona, simbolično govori činjenica da si u reprezentativnom, naučnom radu na jednom naučnom skupu, svog prethodnika Petra Prvog, kao mirotvorca i zakonodavca, najdubljom mišlju doveo u vezu sa starozavjetnim prorokom i zakonodavacem Mojsijem. Posebno je impresivno sa kolikom dubinom uočavaš i apostrofiraš činjenicu da je Zakonik opšti, crnogorski, brdski, ima onoliko članova koliko je godina na zemlji proživio Hristos, kojem je sa cetinjske mitropolitske katedre pored tebe služio i Mitropolit Petar Prvi. I jedan i drugi, osim duhovne brige, brinete i nad pitanjem kakvim zakonima osigurati bratsku slogu i spokoj u društvu”, kazao je Bečić.
Mandatar za sastav nove Vlade Crne Gore Zdravko Krivokapić rekao je da je današnji dan litija svih dosadašnjih litija koje su se slile sa svih krajeva, i danas je predvodio niko drugi nego naš mili Mitropolit.
“Pogledaj još jednom na narod svoj, mili Mitropolite! Sveti Vladika je podučavao da podvizima možemo duhovno uzrastati ka nebu. Vođen samirnom bogomudrošću usavršavao je svete vrline ka svemu vječnom i bogovječnom. Za ovaj prolazni zemaljski trenutak svjedočio je da su preduslovi samo dvije stvari: iskrenost i istina i zato njegove riječi gromko odzvanjaju i nadaleko se čuju. Iako si vaskrsnuo Crnu Goru, doživio si da trpiš nevolje i muke radi Gospoda i to od svoga naroda, znajući da tako postaješ bliži Bogu. Valjda je to usud trona Svetog Petra Cetinjskog”, rekao je Krivokapić.
Akademik Matija Bećković je podsjetio šta je rekao Mitropolitu Amfilohiju 1990. prilikom ustoličenja na Cetinju.
“Tada sam mu rekao da ako želi biti svet, nema boljeg mesta ni zemlje za takvu priliku i ulogu. Kažu da Bog svakog drži na zemlji dok ne uradi ono za šta se rodio, tako ga je Gospod pozvao u pravi čas, da je ranije, ne bi valjalo. Na nebo gde će sad moći više da učini za svoj narod i crkvu, nego da je ostao na zemlji. Nova preporođena Crna Gora počinje od A, zato smrt nikome nije pala lakše nego njemu, zato je na odru ovako blažen i spokojan, zato mi plačemo, a on i nebo se raduju. Kao što je Sveti Đorđe nekad ubio aždaju, tako je Amfilohije pogubio koronu, ne samo kao bolest, nego i kao virus bratske mržnje”, kazao je, između ostalog pjesnik Matija Bećković.
Obraćajući se, kako je rekao Amfilohijevom saboru, Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije je rekao da je Mitropolit Amfilohije bio čovjek Hristov, čovjek Hristove Golgote i Hristovoga Vaskrsenja.
“I njegova teologija je teologija Vaskrsenja. I njegova riječ je svijetla riječ koja prosvetljuje misli i umove i osjećanja i oplemenjuje ljudske duše, a to je sve zbog toga što se oslonio i što se sjedinio sa Bogom ljubavi, i tu ljubav je izlivao na ovaj svijet i svojom molitvom i svojom riječju.
Njegova žrtva za Crkvu i za Hrista, za istinu i pravdu Božiju, osposobila ga je da spozna tajnu Kosova i Metohije kao tajnu srpske golgote. Isto tako i Jasenovca i Crne Gore. I otkrio je da se Kosovski zavjet i tajna kosova upečatila u Crnu Goru. I kada je gromko sa ovoga mjesta zagrmio: Ne damo svetinje!”, to je značilo: ”Ne damo Ostrog, ne damo Dečane, ne damo Cetinjski manastir, ne damo Patrijaršiju, Gračanicu, i devič, i Moraču!”, rekao je Vladika Joanikije.
Dodao je da može naš Mitropolit danas reći: ”Dobar rat ratovah, crkvu svrših, vjeru održah.”
“A kako je ratovao taj rat? Najjačim oružjem! Istinom Božijom i pravdom, ali i ljubavlju, i molitvom, i trpljenjem, i praštanjem! Zato je i pobijedio u svakoj bici do danas, a u njegova smrt je zapečatila sve njegove pobjede do dana današnjeg. Zato i njegovu smrt, njegovu blaženu končinu doživljavamo kao pobjedu. Jeste velika žalost, ali to je takva žalost koja će se milošću Božijom pretvoriti u radost, ne samo Mitropolije crnogorsko-primorske, nego, uvjereni smo, mnogo šire i utješiće sve one koji danas plaču zbog rastanka sa Mitropolitom Amfilohijem širom pravoslavne vaseljen”, poručio je Vladika.
Nakon besjede Vladike Joanikija kovčeg sa Mitropolitovim tijelom je uz zvonjavu zvona ophodio hram, a potom je Mitropolitovo tijelo položeno u grobnicu u kripti hrama.
Desetine hiljada vjernog naroda se od petka, 30. oktobra, kada su zemni ostaci našega Arhipastira ispraćeni dirljivo od strane medicinskih radnika iz Kliničkog centra Crne Gore, opraštao u molitvenom hodu od svog duhovnog oca, koji je 30 godina bio na tronu Svetog Petra Cetinjskog. Vjerni u pomiješanim osjećajima tuge zbog fizičkoga odlaska i radosti zbog novog molitvenika i zastupnika pred prestolom Svevišnjega, prilazili su u molitvenoj tišini odru blaženopočivšeg Mitropolita, u Cetinjskom manastiru i Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, uzimajući poslednji blagoslov i uznoseći molitve za svog voljenog vladiku.
Povodom upokojenja vladike Amfilohija, Crkvi i vjernicima su pristigli brojni telegrami saučešća iz cijeloga svijeta, gotovo svi domaći i svjetski mediji, sa najdubljim poštovanjem, izvjestili su o upokojenju i životu Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, kao jednom od najznačajnijih teologa i ličnosti u SPC i pravoslavlju.
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Arhiepiskop cetinjski i Egzarh sveštenog trona Pećkog g. Amfilohije upokojio u Gospodu u petak, 30. oktobra. Od 6. oktobra je bio u KBC CG na liječenju, odbijajući više ponuda da se liječi u drugim zemljama, sa obrazloženjem da smatra da je prilično da se liječi upravo tamo gdje se liječi njegov narod koji mu je povjeren kao arhijereju.
