KRATAK PRILOG ZA ŽITIJE SVETOG NOVOMUČENIKA STANKA OSTROŠKOG
U Žitijima Svetih o Svetom Novomučeniku Stanku nalazi se samo kratak zapis o Svetom Stanku Čobaninu, zabilježen od strane Svetog Ave Justina Popovića u vrijeme dok su svete mošti Stankove počivale u Gornjem manastiru ostroškom. On glasi ovako: „ Dečaka Stanka, koji čuvaše ovce i nikšićkom kraju Crne Gore, ubiše Turci kod ovaca za veru hrišćansku 15. septembra 1712. godine. Njegove svete i netljene mošti – dve posvećene dečije ručice, počivaju u Gornjem manastiru Ostrogu u crkvici Časnog Krsta, gde se podvizavao Sveti Vasilije Ostroški. O mučeničkoj končini Stankovoj postoji zapis u Gornjem Ostrogu (u kivotiću gde mu počivaju Svete i netljene ruke).“ ( Arhimandrit dr Justin Popović, Žitija Svetih za april, Bgd.,1973., str. 456.)
Ono što je istoriji poznato, a što se odnosi na godinu stradanja Svetog Stanka koja se u Žitijimanavodi, to je da su Turci 1712. godine popalili Bjelopavliće, što obuhvata i izvjestan broj podostroških sela odakle, prema lokalnom predanju, vodi porijeklo Sveti Novomučenik Stanko. Lokalnih predanja o Svetom Stanku, prema pomenutom istraživanju, ima popriličan broj. Kao što je uvijek slučaj kada je u pitanju usmjeno narodno predanje, tako i ovdje imamo karakterističnu pojavu varijantnosti jednog predanja, te se Sveti Stanko negdje opisuje kao „sveto dijete“ obdareno neobičnim blagodatnim darovima, a negdje kao čobanče koje je htjelo da zaštiti svoje stado ovaca od Turaka koji su plijenili stoku i koje je tako postradalo. Među predanjima poznato je i jedno koje govori o odbijanju Svetoga Stanka da prestane da se krsti kada su mu Turci to naredili. To se dogodilo u vrijeme pomenute pohare Bjelopavlića, u kojoj su Turci sjekli i ubijali ljude, a izvjestan broj su namjeravali da interniraju u okolinu Sarajeva, u centralnu Bosnu i da ih nasilno prevedu u Islam. Budući da Sveti Stanko nije htio da se poturči, krsteći se od užasa, Turci su mu naredili da prestane da se krsti. No, kako je Sveti Stanko nastavio pred njima da se krsti, oni mu najprije posjekoše ruke, a potom spališe u Veljoj Pećini, na planini Nezbroj, koja se nalazi iznad podostroškog sela Podvraće. Prema predanju, u pomenutoj pećini spaljen je narod koji nije uspio na vrijeme da pobjegne i da nađe utočište od Turaka, pa kako ih Turci otkriše tako ih u Veljoj pećini spališe, a sa njima i Svetog Stanka. Mještani sela kasnije pronađoše njegove svete i netljene ruke i odniješe na Ostrog gdje se i do danas čuvaju.
Kako se kult svetog Stanka u narodu širio pojavila se potreba da se izgradi i hram posvećen njemu, gdje bi se i pohranile njegove svete i netljene ruke.
Hram svetog novomučenika Stanka počeo je da se gradi, sa blagoslovom Njegovog Visokopreosveštenstva mitropolita g. Amfilohija, 1. juna 2003 god., a osveštan je u Slavu Božiju 18. decembra 2004 godine.
Hram su osveštali Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit Crnogorsko-primorski G. Amfilohije, Zahumsko-hercegovačkog G. Grigorije, Budimljansko-nikšićki, G. Joanikije i Dioklijski G. Jovan, sa sveštenstvom i vjernim narodom izvršli su osvećenje novoizgrađene crkve Svetog Novomučenika Stanka u Manastiru Ostrog. Tom prilikom u crkvu su prenijete mošti Sv. Novomučenika Stanka i posmrtni ostaci 27 članova Glavnog štaba Kraljevske vojske u Otadžbini za Crnu Goru, Boku, Hercegovinu i Stari Ras, postradalih od bratske ruke 18.oktobra 1943.g. Posle prenosa zemnih ostataka i parastosa ostroškim žrtvama besjedio je akademik Matija Bećković a u ime Odbora za prenos Ostroških žrtava zahvalio je Miodrag -Miško Stanišić.
Hram Svetog Novomučenika Stanka koji se nalazi iznad Donjeg ostroškog manastira, gdje su njegove svete netljene mošti prenijete i pred kojima se mole i poklanjaju bezbrojni hrišćani iz cijeloga svijeta, ištući pomoć i blagoslov Svetog Novomučenika Stanka, čijim molitvama Gospod neka pomiluje i spase sav Hristoljubivi narod . U ovom hramu se od osvećenja i obavljaju krštenja vjernog naroda. Spomen praznik posvećen svetom novomučeniku Stanku ustanovio je mitropolit Crnogorsko-primorski i iguman ostroške svetinje da to bude 18-og decembra. Sveti novomučenik Stanko je i zaštitnik djece.
Crkveni hor iz Nikšića nosi ime svetog novomučenika Stanka Ostroškog po blagoslovu Mitropolita Crnogorsko-primorskog g. Amfilohija od 1993 godine.
U manastiru Ostrogu se danas podvizava i monah Stanko, koji je dobio ime po svetom novomučeniku Stanku.
U pripremi je služba i akatist svetom novomučeniku Stanku koju je napisala monahinja Olimpijada Kadić, i ovom prilikom objavljujemo prvi kondak iz Akatista i molitvu svetom Stanku.
Kondak 1
Šta se sija na Ostrogu slavnom?
Il’ je sunce, il’ su zvijezde sjajne?
Nit’ je sunce, nit’ su zvijezde sjajne,
Nego Crkva Stanka Mučenika,
Novoprosijalog Hristovog vojnika,
Što se nije Hrista odrekao,
Već rukama veselo krstio,
Zato mu ih Turci posjekoše,
A Gospod ih netljenim sačuva,
Da pojemo s’ Božjim Angelima:
Raduj se, Mučeniče Stanko, dijete mlađano, (ili: čobanče mlađano)
Jagnje Božije, za Vjeru Hristovu zaklano!
Molitva Svetom Novomučeniku Stanku Ostroškom
Sveti Stanko, Hristov Novomučeniče, koji sada sa Vitlejemskom djecom na Nebu blaženstvuješ i sa Sevastijskim mladencima se raduješ, sa Efeskim mladićima likuješ i sa Momišićkim đacima veselo praznuješ, i sa bezbrojnom djecom svijeta, sa Hristom postradalom, veselo poješ, molimo te, nedostojni, pomozi i nama da smjerni Hristovi učenici ostanemo i da se u Nebeskom Carstvu djece Božije, molitvama tvojim, nađemo. Amin.
Izvod iz besjede Njegovog Visokopreosveštenstva mitropolita Amfilohija na dan osvećenja hrama posvećenog svetom novomučeniku Stanku 18. decembra 2004. godine.
”U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Kamen koji odbaciše zidari on postade ugaoni kamen i divno je to u očima našim. Riječi draga braćo i sestre koje se odnose na odbačenog, prezrenog, opljuvanog, raspetog golgotskog mučenika Hrista Boga našega. Zidari zemaljske sreće odbacili ga, kao što zidar odbacuje neki od kamenova kada gradi svoju kuću, međutim onaj koji je bio odbačen koji je bio prezren i raspet on je pokazao se krajeugaonim kamenom vasione, otrkio se i javio se tajnom svoga vaskrsenja, kao onaj kroz koga je sve postalo sve što je postalo i koji je svojom Božanskom ljepotom svojim Božanskim likom ukrasio ljepotom sva stvorenja vidljiva i nevidljiva i koji svojim promislom čuva svako biće i svako stvorenje, daruje mu svjetlost, život i neprolaznost a na prvom mjestu čovjeku čije je tijelo primio na sebe uselivši se u našu prirodu i obasjavajući svojom vječnom svjetlošću svakoga čovjeka koji dolazi u ovaj svijet. Ova stijena na kojoj je sagrađen hram danas osveštan novomučenika Stanka ostroškoga, i ona je bila poput onoga čijem imenu je od danas posvećena bila zaboravljena. Ali ono što je čekalo vjekovima da dobije svoj smisao evo danas na ovaj dan ova stijena ona je dobila svoj smisao upisan u nju silom Božanskom i Božanskim promislom, i ova stijena koju nijesmo primećivali do skora evo danas i ona postaje ugaoni kamen, jedan od ugaonih kamenova ove ostroške svetinje. Posvećena imenu Božijem postala od danas mjesto svjedočenja Njega kao krajeugaonog kamena, Hrista Boga našega mjesto prosvećenja, mjesto osvećenja, mjesto prinošenja Njegove beskrvrne žrtve Tijela i Krvi Njegovog za spasenje svijeta, ova stijena evo uzrasla u ovaj čudesni divni hram posvećen prvi takav posvećen svetome novomučeniku Stanku Ostroškome, evo njegove svete ručice došle ovdje u ovaj sveti hram, njegove ručice posječene za Hrista, evo dobile svoje tijelo jer šta je drugo ovaj hram nego je tijelo simvol Tijela Hrista Boga i simvol postradalog raspetog ali i vaskrslog tijela novomučenika Stanka. Novomučenik Stanko, dijete kome su nudili slavu i čast ali dijete časno i čestito u čijem srcu se razgorio oganj vjere u Hrista raspetoga i vaskrsloga, nije se odrekao Hrista radije prihvatio da bude sasječen na komade za Hrista nego li da prihvati obmanu bezbožničku svoga vremena. I Bog u znak svoga blagovoljenja Hristos Gospod sačuvao je za njegovu majku i za majku Crkvu i za ovu svetinju sačuvao je njegove ruke da nas miluju da nas blagosiljaju i da od sada pa u buduće iz ove svetinje da svjedoče kako je divno biti svjedok Hrista Boga, i kako samo oni koji život svoj žrtvuju za svetinju za ime Božije za bližnje svoje oni ostaju zapisani u vječnom pamćenju Božijem i ostaju zapisani i u ljudskom čovječijem pamćenju u pamćenju Crkve Božije.
I to je dakle divno u očima našim na ovom kamenu ovaj novomučenik Stanko, od danas evo ga još snažnije svjedoči Hrista Boga i njegove svete ručice sabiraće ubuduće vjekove oko sebe sve one koje budu dolazili da se poklone ostroškoj svetinji Sv. ocu našem Vasiliju Ostroškom i da prime od njega blagoslov od njega koji je takođe pretrpio stradanje dobrovoljno, dobrovoljni podvig i raspeće, raspet za ovaj svijet i svijet za njega, i koji evo kroz vjekove raspet u ime Gospodnje, ali i ispunjen Gospodnjom silom vaskrsenja evo ga vaskrsava hiljade stotine hiljade duša koje se okupljaju kao i mi danas i koji se okupljaju i koji će se okupljati oko njegovih svetih moštiju. I to je divno u očima našim jer i to je pričasno kao i ruke novomučenika Stanka, kao i podvig Sv. oca našeg Vasilija pričasno
Evo danas na ovoj stijeni pored toga velikoga božanskog dara imamo još jedan dar i još jedan blagoslov i mi i oni koji ovdje zajedno sa nama očekuju da ih pohranimo ovdje u ovu svetinju koji su postradali za Krst časni i slobodu zlatnu, koji očekuju da budu pohranjeni ovdje na ovaj kamen na kome je nikao ovaj sveti hram i uzrasla ova svetinja i na kome će počivati ruke novomučenika Stanka. Ovdje su zajedno sa nama danas poniženi zgaženi sa oskrnavljenim grobovima sa oskrnavljenim spomenom i pomenom 27 naše braće i naših otaca koji su ovdje pored ćivota sv. Vasilija Ostroškog podnijeli žrtvovani poklani praktično bez suda i presude i ne samo što su ubijeni bez suda i presude, nego evo do danas njihov grob je bio oskrnavljen zaboravljen, prezren. Mnogi su se uklanjali od njihove grobnice da ne bi slučajno neko ih vidio da pored njih prolaze, a budite uvjereni da ima i danas onih koji su od straha izostali da budu ovdje, toliko je dubok strah ušao u ljudske kosti i toliko se zlo i bratomržnja isprtila na ovo sveto mjesto, da taj strah ni danas ljude ne ostavlja, ali oni koje ljude ostavljaju i koje ljudi preziru, evo ih danas proslavljaju se na ovom svetom mjestu i dokle bude bilo ovoga svetoga mjesta a biće ga dokle je svijeta i vijeka pamtiće se pored novomučenika Stanka pamtiće se i oni koji su ovdje pobijeni koji su se ponijeli suočili sa dva velika zla 20 vijeka, sa nacifašističkim zlom, onim zlom i onom ideologijom koja je obogotvorila krv i tlo. Ali su se suočili sukobili i sa onom drugom ideologijom koja je obogotvorila klasu i obogotvorila čovjeka kome je dah u nosu čovjeka bez Boga i protiv Boga.
Ta dva strašna iskušenja koja su krvlju zasijala svu Evropu i čitav svijet su bila ona iskušenja sa kojima su se suočili on koji mi danas ovdje sahranjujemo I da bude još strašnija priča oni koji su njih osudili na smrt i njihovi ideološki potomci oni danas su glavni nosioci onih ideja radi kojih su njih pobili i oni koji su njih žrtvovali. I neka je tako ali neka im Bog da razuma da shvate koliko je veliko zlo učinjeno i da prihvate istinu o ovom strašnom događaju golgotskog stradanja, ostroške golgote koja evo ovdje postoji i sa koje kapa krv stradalnika već 61 godinu. Sve što je draga braćo istinsko i časno u istoriji roda ljudskog ono je zasnovano na žrtvi, na golgotskoj žrtvi na Hristovoj žrtvi, i na žrtvi onih koji su u ime Boga u ime Hrista žrtvovali se za svetinju i za bližnje svoje. Ova svetinja privlači milione ljudi upravo zato što je utemeljena na žrtvi bogonosnoj, hristonosnoj golgotskoj žrtvi. Ovoj žrtvi se pridružuju i oni koje danas ovdje pohranjujemo a mjera žrtve to je zakon istorijski jeste mjera ljubavi, nema veće ljubavi od one da neko život svoj položi za bližnje svoje”.
Priredio:
Aleksandar Vujović
profesor Bogoslovije svetog Petra Cetinjskog
i urednik Katihetskog programa radio Svetigore
