Svetom Liturgijom, rezanjem slavskog kolača i slavskom trpezom hrišćanske ljubavi, u ponedjeljak 18. novembra 2017. ljeta Gospodnjeg, u ostroškom manastiru saborno i molitveno proslavljen je praznik Svetog novomučenika Stanka Ostroškog, čije se mošti čuvaju u crkvi njemu posvećenoj koja je izgrađena i osveštana prije 12 godina na stijeni iznad crkve Svete Trojice u sklopu Donjeg Ostroga.
Svetom Liturgijom u crkvi Svetog Stanka, kada se molitveno proslavljaju i Prepodobni Sava Osvećeni i Sveti Nektarije Bitoljski, načalstvovao je protosinđel Sergije namjesnik ostroške svetinje, a sasluživali su mu jeromonah Jerotej i jerođakoni Atanasije i Roman sabraća ostroške obitelji i jerej Radmilo Čizmović pješivački paroh.
Ostroško monaštvo i vjerni narod molitveno su učestvovali u evharistijskom sabranju pored netruležnih ruku Svetog Stanka, a oni koji poste Božićni post primili su Sveto Pričešće.
Na kraju Liturgije o. Radmilo sa saslužiteljima blagosiljao je i prerezao slavski kolač povodom hramovne slave i povodom imendana ostroškog monaha Stanka.
Sabranima se riječima praznične bejsede obratio o. Sergije koji je između ostalog rekao da mošti Svetog Stanka svjedoče da je živ Bog naš i da je živ svaki onaj čovjek koji je sebe sjedinio sa živim i vaskrslim Gospodom Isusom Hristom.
– Na Gospodu našem Isusu Hristu je prostor na kome treba graditi hram svoga bića, svoga tijela i svoje duše. Svaki čovjek koji želi da ispuni namjenu zbog čega ga je Bog stvorio i uveo iz nebića u biće u ovaj svijet, treba da bude jedan od onih koji će biti sjedinjeni sa Njim u vječnom blaženstvu u vječnom životu – kazao je o. Sergije.
On je dodao da čovjek mora da napravi više koraka ka centru našeg života, ka živom Bogu, ka Isusu Hristu, spreman da pretrpi čak i stradanje sve do smrti, da bi postao jedno sa Tvorcem svojim, sa vječnim Bogom, Gospodom Isusom Hristom, što pokazuju primjeri Svetog oca našeg Vasilija i Svetog mučenika Stanka.
– Kad je bilo pitanje da li sačuvati privremeno svoj život i odreći se Hrista, ili se odreći od trenutnog, biološkog nastavka još nekog vremena egzistiranja i razriješiti se od ovog života i zadobiti život vječni, on se nimalo nije razmišljao, nego je postojano ostao vjeran Hristu – kazao je o. Sergije i podsjetio da Sveti Stanko nije htio Turcima da izda svoju braći u svoje bližnje, zbog čega je mučenički stradao.
Zbog toga su, kazao je o. Sergije, njegove ruke i ostale netruležne, kao svjedočanstvo da je Sveti Stanko u zajednici sa živim Bogom.
– Sveti Stanko svjedoči zajedno sa Svetim Vasilijem da je jedino smisleno, jedino logično zasnivati svoj život na vaskrslome Hristu, ispunjavajući zapovijesti njegove i idući za Njim. Tako i naš brat, sada monah Stanko, sagledavši svu taštinu života, vidio da sva radost ovoga svijeta prolazi i ispunivši svoje poslušanje svjetovno, krenuo za Hristom prvo kao Hrišćanin, vjernik, a potom kao monah i time najviše postao dio svoje porodice, svojih prijatelja, kumova, svih koje je prividno ostavio, a suštinski najdublje prigrlio – kazao je o. Sergije.
Besjeda o. Sergija na praznik Svetog novomučenika Stanka
Zajedničarelje je nastavljeno u manastirskoj gostoprminici, a potom uz slavsku trpezu hrišćanske ljubavi.
Po predanju, čobanina Stanka koji je čuvao ovce ispod ostroških greda 1712. godine ubili su Turci zbog hrišćanske vjere, a njegove svete i netljene ruke čuvaju se u crkvi njemu posvećenoj i smatra se zaštitnikom djece.
