U petu nedjelju po Pashi posvećenu ženi Samarjanki, 14. maja 2017. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog proroka Jeremiju, u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu odslužena je Sveta Liturgija.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je visokoprečasni protojerej-stavrofor Milun Femić iz Podgorice, a sasluživali su mu sabrat ostroške obitelji jeromonah Jerotej, jereji Radmilo Čizmović pješivački paroh, Mladen Balać zetski paroh i Siniša Maksimović iz Dervente, kao i jerođakon Roman. Odgovarala je ostroška bratija.
Brojno monaštvo i vjernici molitveno su učestvovali u Svetom bogosluženju, a oni koji su se postom, molitvom i ispoviješću pripremali, primili su Sveto Pričešće. Zajedničarenje nakon Liturgije nastavljeno je u manastirskoj gostoprimnici.
Ranije jutros služena je Litrgija i u Gornjem ostroškom manastiru, gdje se i ovog vikenda sabrao veliki broj vjernog naroda iz Crne Gore, regiona i raznih krajeva svijeta na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu, velikom Božijem ugodniku.
NEDJELjA ŽENE SAMARJANKE
Svjedočanstvo o Hristovom susretu sa Samarjankom kod Jakovljevog izvora jeste jedno od najpoetičnijih mjesta u Jevanđelju. Podnevno sunce, žeđ, voda, odmor nakon dugog puta, Gospod koji umoran sjeda na ivicu Bunara: svi ovi detalji navedeni kod svetog apostola Jovana, čine veoma prisnu scenu i jarko dočaravaju Hristovu prisutnost. Razgovor sa nepoznatom ženom je neposredan, tako da, čak, ne možemo ni da osjetimo antagonizam koji je inače postojao između Jevreja i Samarjana, naprotiv, dolazi do neposrene bliskosti između dvoje sagovornika.
Ali, razgovor Isusa sa Samarjankom, iako je prirodan, iznenađuje nas svojom zgusnutošću i tokom misli. Svakom novom rečenicom, Isus uzdiže razgovor sa materijalnog na duhovni nivo. Razgovor se najpre odnosi na običnu vodu, koja se nalazi na dnu bunara: „Daj mi da pijem“, kaže Isus. Žena je začuđena: kako može on, Judejac, da se obraća Samarjanki? Isus ne prihvata ovu rasnu i religijsku raspravu, već se neposredno otkriva kao Izvor žive vode i nudu dar Božiji ženi. Žena oklijeva, i vraća temu razgovora unazad na vodu u bunaru i, sa premisom ironije u glasu, pita ovog stranca o njegovom poreklu: „Jesi li ti veći od oca našeg Jakova?“.
Isus joj onda objašnjava smisao svojih reči: Voda iz bunara je namijenjena za našu svakodnevnu upotrebu, dok je voda živa za večni život. Pošto se zainteresovala, žena koristi priliku da pita Isusa za tu vodu koja zauvijek otklanja žeđ. Onda je Isus suočava sa surovom stvarnošću. Pokazuje joj ko je ona, da je ona jedna površna žena, koja je imala pet muževa. Žena, koja ima mnogo lica, tek sada prestaje da glumi, staje pred Gospoda bez maske i pronalazi svoje istinsko biće…
Ali, prije nego Mu se potpuno otvori, ona hoće da bude sigurna u vezi sa još jednim pitanjem: „Da li spasenje dolazi od Judejaca?“. Da, istina je da spasenje dolazi od Judejaca, a sada shvata i zašto. U jednom trenutku ona shvata da je Isus Spasitelj svijeta. Pošto spasenje dolazi preko Njega, ono dolazi od Judejaca. Kada je to shvatila, ona je postala spremna da prizna Mesiju.
Poslednje pitanje koje je Samarjanka postavila prije nego je priznala Hrista za Spasitelja, odnosi se na religijsku polemiku između Jevreja i Samarjana – da li je jevrejski hram jedino mjesto za istinsko bogosluženje, ili je to, pak, suparnički hram, podignut u Samariji na gori Gerasim?
Još jednom Isus uzdiže razgovor na viši nivo, prelazeći sa zemaljskog svijeta (to jest zemaljskog mjesta za bogosluženje) na nebeski svijet: na klanjanje Ocu u Duhu i Istini.
Da, jerusalimski Hram će biti srušen. Dolazi čas kada će svako ko vjeruje u Boga pretvoriti svoje tijelo u obitalište Svetog Duha (1. Korinćanima 6, 19). Klanjanje Ocu u Duhu i istini daje nam svetotrojino razumijevanje našeg odnosa sa Bogom. Sveti Duh je Bog, koji dolazi da obitava u duhu vernika koji se klanjaju Ocu, a Hristos je ovaploćena istina (Jovan 14, 6) Koji nam se otkriva da bi nas vodila k Ocu.
