Veliki hrišćanski praznik Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim – Cvijeti, molitveno je proslavljen u manastiru Ostrogu.
Svetu Liturgiju u Gornjem ostroškom manastiru u crkvi Vavedenja Presvete Bogorodice pored moštiju Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca odslužio je protojerej-stavrofor Radoman Mijailović iz Bara.
Brojni vjernici iz raznih krajeva svijeta sabrali su se u ostroškoj svetinji na ovaj veliki praznik, a oni koji poste Vaskršnji post, a koji su se molitvom i ispoviješću pripremali, primili su Sveto Pričešće.
Nakon bogosluženja, vjerni narod pristupao je Kivotu sa moštima Ostroškog Čudotvorca.
Sveta Liturgija na Cvijeti odslužena je i u Donjem Ostrogu. U crkvi Svete Trojice Svetom službom Božijom načalstvovao je sabrat ostroške obitelji jeromonah Jerotej, a sasluživali su mu jereji Mladen Tomović barski paroh i Radmilo Čizmović pješivački paroh, te sabraća ostroške obitelji jeromonah Sergije i jerođakon Zosima.
Brojnim vjernicima riječima praznične besjede obratio se o. Sergije.
Proslava praznika nastavljena je u manastirskoj gostoprimnici.
ULAZAK HRISTOV U JERUSALIM – CVIJETI
Ulazak Hristov u Jerusalim – Cveti (grč: Η Είσοδος του Χριστού στα Ιεροσόλυμα), pokretni praznik koji se slavi sutradan po vaskrsenju Lazarevom, tj. Lazarevoj suboti (Vrbica), šeste nedelje Velikog posta i nedelju dana pred Vaskrs. Ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe (Mt 21,1-10; Jn 12,12-18). Tom prilikom narod Ga je dočekao kao Cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća, noseći u rukama palmove grančice.
Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim. Došavši do sela Vitfaga, u podnožju Maslinske gore, reče dvojici učenika: „Idite u selo koje je pred vami, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odrešite je i dovedite, I ako vam ko god šta rekne, kažite: trebaju Gospodu! – i odmah će ih dati“. Učenici uradiše kako im je Hristos zapovedio, i kad dovedoše magare, On ga uzjaha i na njemu krete u Jerusalim.
Glas da dolazi Spasitelj, onaj što je vaskrsao Lazara, brzo se raširio i mnoštvo naroda Mu se pridružilo. Jedni su ga susretali s palminim grančicama u ruci, druti su bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put. Kada Isus Hristos iziđe na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše: „Osana Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!“ Ali Isus je celim putem bio žalostan, i kad silazaše niz goru, on baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka se i reče: „O, Jerusalime! Kad bi ti znao, osobito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju; ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i decu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu za to što nisi poznao vreme u koje si pohođen“.
Sve se to dešavalo pred praznik Pashe, pa se u Jerusalimu beše sakupilo sveta iz mnogih krajeva. Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: „Ko je to?“, a iz gomile naroda odgovoriše: „Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog“. Potom Hristos uđe u hram, gde su bili kljasti i sakati, smilova se na njih i sve ih isceli. Među narodom i decom zavlada veliko oduševljenje, te mu klicahu: „Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!“ Slušajući to, priđoše Mu neki fariseji, pa mu rekoše: „Čuješ li to što ovi govore?“, našta im on odgovori: „Zar niste nikada čitali: iz usta male dece i odojčadi, načinio si sebi hvalu“.
Celog dana je Isus Hristos držao propovedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitiniju.
Kanon za ovaj praznik napisao je Kosma Melod – Jerusalimljanin (sredinom VIII veka). Ovaj kanon smatra se najlepšim kanonom ovog vrsnog pesnika. Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim, na ikoni se predstavlja kako Hristos jaše na magaretu, a prate Ga učenici, dok narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.
