Praznik Prvog srpskog Arhiepiskopa Svetog Save proslavljen je u ostroškoj svetinji svetom Liturgijom, rezanjem slavskog kolača i pojanjem prosvetitelju i učitelju i osnivaču Srpske Pravoslavne Crkve, u subotu 27. januara 2024. ljeta Gospodnjeg.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je protojerej-stavrofor Siniša Janković, paroh zatonsko-brzavski i ivanjski, a sasluživala su mu ostroška sabraća jeromonah Vladimir i jerođakon Zosima.
Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće brojnog monaštva i vjernog naroda.
Himnu Svetom Savi prije pričešćivanja vjernih pjevali su članovi pjevačke grupe ”Djeca neba” sa Miholjske Prevlake.
Saslužitelji su potom u slavu Božiju, a u čast Svetog Save blagosiljali i prerezali slavski kolač.
Besjedeći o Svetom Savi, otac Siniša je kazao da je teško u srpskom jeziku naći riječ koja bi opisala njegov značaj.
– Mnogo je o njemu rečeno, mnogo je o Svetom Savi zapisano, ali nikad nije dovoljno. Značaj Svetog Save je neizreciv i sve one riječi koje su ispisane, svi glasovi koji su izgovoreni, su samo mucanje nas grešnih, kada govorimo o značaju i liku svetitelja Save – rekao je o. Siniša.
Podsjetio je na riječi iz današnjeg Jevanđelja ”Ja sam pastir dobri, koji život svoj polaže za ovce, a najamnik koji nije pastir ne polaže život svoj za stado svoje”.
– Ove riječi duboko su odjeknule u srcu i duši maloga Rastka, dječaka, koji iako mlad odrekao se onog velikougodnog života i odlazi da svoj život posveti Bogu i svome rodu. On je u odsudnom momentu i istorijskom i političkom uspio da izdejstvuje samostalnost Srpske Pravoslavne Crkve svome rodu. Sveti Sava iskoristio je težak položaj Vizantije i Vaseljenske patrijaršije i sa darovima odlazi u Nikeju i tamo za svoj narod traži svoju Crkvu. I biva postavljen za Prvog arhiepiskopa srpskog. Mnogo puta smo čuli o ovome, ali možda nijesmo razmišljali da je baš Sveti Sava unio svjetlost u biće našeg naroda. Do tada, iako je hristijanizovano stanovništvo u vrijeme braće Ćirila i Metodija, narod nije razumio službu, sveštenici nisu bili iz tog naroda i bili su daleko, postavljala ih je neka druga institucija, sa strane. Tek dolaskom Svetog Save, Srpska Crkva dobija svoje domaće sveštenstvo i približava vjeru i istinu svome narodu. Sveti Sava je došao i otvorio prozor u dušama ljudskim, da useli svjetlost Hristova, da obasja svakoga Srbina, da ga obasja istinskom ljubavlju, da ga obaspe istinskom svjetlošći Lica Hristova. E zato je značaj Svetog Save – besjedio je o. Siniša.
Naglasio je da je značaj Svetog Save zapravo temelj Srpske Crkve, pa se naše pravoslavlje zove i svetosavlje.
– Mi smo svi čeda Svetog Save. Sveti Sava je duboko ukorijenjen i u toponime u današnjoj Crnoj Gori, pa imamo Savin kuk, Savinu vodu, Savine izvore, Savina stopala i sve ono što je duboko urezano u biće našega naroda govori imenom Svetoga Save – istakao je o. Siniša.
Posebnu radost proslavi Savindana dalo je prisustvo velikog broja djece koja su pjevala i recitovala u čast Prvog srpskog arhiepiskopa, a ostroška bratija ih je darivala svetosavskim poklonima.
