U 10. nedjelju po Duhovima 13. avgusta 2023. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog pravednog Evdokima i Svetu mučenicu Julitu – Gospojinske poklade, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Iguman ostroški arhimandrit Sergije načalstvovao je Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, a sasluživali su mu sveštenici iz Eparhije šumadijske Nenad Milojević i Stefan Damjanović, sveštenik Emanuil, jerej Jovan Vasić paroh oraovačko-peraški i ostroška sabraća jeromonah Vladimir i jerođakon Zosima.
Poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o iscjeljenju mladića koji je patio od mjesečarenja, a kome apostoli nisu mogli da pomognu, sabranima je besjedio o. Jovan, podsjećajući da Gospod u ovoj priči izgovara riječi ”o rode nevejrni i pokvareni, dokle ću biti s vama i dokle ću vas trpjeti”.
– Zaista u Svetom Jevanđelju nema mnogo mjesta gdje Gospod izgovara ovakve riječi. Ove riječi se odnose na onu palu u grijehu zaglavljenu i zarobljenu ljudsku prirodu. Ali Gospod po čovjekoljublju svome i ljubavlju svojoj kaže ”dajte ga ovamo” i iscjeljuje ovo momče zaprijetivši duhu nečistom. A onda kasnije, apostoli pitaju Gospoda zašto ga oni nijesu iscijelili, a Gospod im odgovara ”za nevjerovanje vaše”. A ovaj rod, kaže Gospod, iscjeljuje se postom i molitvom. Vidite koliko je vjera temelj svog našeg kretanja – rekao je o. Jovan.
Naspram prave vjere, Božije vjere, tvrde vjere, žive vjere u Boga živoga, nažalost u našim dušama i našim srcima ljudskim često se gaji i pušta korijene lažna vjera, nevjera, kriva vjera, malovjerje, sujevjerje, a naš narod će reći da postoji i pasja vjera, istako je o. Jovan.
– Ljudsko srce koje je po liku Božije sazdano, ono hita, ima taj pokret ka Bogu po prirodi, ali nažalost u tim strastima našim ovozemaljskim i paloj prirodi i grijesima, dolazi do toga mi ljudi često umjesto prve vjere izobražavamo i ispovijedamo i krećemo se lažnom vjerom. Zbog toga ovdje, u ovoj svetinji prizvani smo svim bićem svojim, da otvorimo srce svoje, da čujemo riječi ove iz Svetog Jevanđelja ”o rode nevjerni i pokvareni”. A kako se liječimo od toga do živom i pravom vjerom. A ta živa i prava vjera, tvrda vjera, Božija vjera, ona će da rađa plodove, a te plodove moći ćemo da vidimo u molitvi i u postu. Jer rod zli, taj rod nevjerni pale prirode naše izgoni se i oslobađamo se od okova zatvorenosti u tom grijehu postom i molitvom. To su, kako nas sveti oci uče, dva anđelska krila koja ljudsku dušu oslobađaju od tog roda nevjernog i pokvarenog i uznose ka Gospodu – kazao je o. Jovan.
Tu živu vjeru svjedoči upravo onaj koji nas je sabrao ovdje, Sveti otac Vasilije.
– Da Gospod nije posvjedočio njegovu živu vjeru i njegovog prethodnika, vjerovatno ni ove grede, ova pećina i ova pustinja ostroška bi bile kao druge pustinje. Ali Gospod posvjedočuje preko ugodnika svoga Isaije i njegovog posle naslednika Svetog Vasilija, da se Gospod nastani u srcu čovjekovom i tu pustinja postaje oaza. Danas baš ovdje, stotine i hiljade ljudi hita ovom kamenu, zato što je Gopspod projavio kroz pravu vjeru tu silu svoga prisustva, tu silu svoje ljubavi, upravo tu silu kojom je On iscijelio ovoga mladića koga je otac doveo – govorio je o. Jovan podsjećajući da Gospod na kraju ovog Jevanđelja prvi put otkriva kako će Ga predati u ruke ljudske, da će postradati, ali i da će vaskrsnuti.
Tokom Liturgije sabrani, među kojima je bilo mnogo djece, primili su Sveto Pričešće.
