U šestu nedjelju Časnog posta, kada naša Sveta Crkva proslavlja Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim – Cvijeti 9. aprila 2023. ljeta Gospodnjeg, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je jerej Vladimir Milunović, rogamsko-piperski paroh, a sasluživala su mu ostroška sabraća jeromonah Vladimir i jerođakon Zosima.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i brojnih vjernika, koji su iz raznih krajeva došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvrocu.
Besjedeći sabranima, o. Vladimir ostroški podsjetio je da je vaskrsenje Lazarevo najveće čudo Hristovo, jer je vaskrsao čovjeka koji je četiri dana bio u grobu i već bio u procesu truljenja.
– Hristos je pokazao jedno divno čudi i time znamenuje i predobražava opšte vaskrsenje. Sve što je Gospod obećao i rekao i sve što propovjedsamo u našoj vjeri, to će se ispuniti. I ispuniće se opšte vaskrsenje. Mi nećemo samo dušama naslijediti Carstvo nebesko, nego će drugi put, drugi dolazak Hristov biti i ostvariti se i Gospod će nas sve pozvati po imenu kao Lazara, Lazare izađi napolje. Sveti oci kažu da je morao da kaže ”Lazare”, jer je takva stvaralačka sila Božija da je reako ”izađi napolje”, svi bi mrtvi izašli. Ali još nije došao čas opšteg vaskrsenja, pa je Hristos morao da prozove tačno Njega. Kada dođe vrijeme i nas će Hristos da vaskrsne. Ovo čudo Hristovo u Vitaniji kada je vaskrsao Lazara pravi tu razliku između proroka i Sina Božijeg. Ovim čudom On pokazuje da ovo ne mogu da učine proroci, već samo Onaj koji je rođen od Oca nebeskoga u vječnosti, koji se rađa od Prečiste Djeve Marije – besjedio je o. Vladimir.
On je podsjetio da poslije Vaskrsenja Lazarevog narod izlazi, blagosilja Hrista i pozdravlja Ga, ali nažalost, taj isti narod, za nekh 5-6 dana klicaće na Veliki petak Pilatu, podstaknut zlobom đavola ali i starješina judejskih, ”uzmi, raspni ga”.
– To je pouka i nauk svima nama, da budemo u vjeri nepokolebljivi, da ne dozvolimo da naša vjera bude danas ovakva za Hrista, a sjutra protiv Hrista, nego da uvijek kličemo Hristu. Blagosloven si koji si došao u ovaj svijet, blagosloven si koji dolaziš nama na Svetoj Liturgiji, blagosloven si koji nam se daješ u Svetome Tijelu i Krvi Tvojoj, blagosloven si koji prebivaš u Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu i preko njega nas iscjeljuješ i tješiš – rekao je o. Vladimir.
besjeda o.Vladimira na Cvijeti
Podsjećajući sabrane kako su na Cvijeti govorili blažnopočivši Patrijarh Pavle i Mitropolit Amfilohije, sabranima je praznik čestitao i o. Vladimir Milunović.
Sabrani koji poste Vaskršnji post pričestili su se Svetim Tajnama Tijela i Krvi Gospodnje, a vjernicima su podijeljene osveštane vrbove grančice koje je, po predanju, narod bacao pred Isusom koji je na magaretu ušao u Jerusalim.
Ulazak Hristov u Jerusalim – Cveti
Ulazak Hristov u Jerusalim – Cveti (grč: Η Είσοδος του Χριστού στα Ιεροσόλυμα), pokretni praznik koji se slavi sutradan po vaskrsenju Lazarevom, tj. Lazarevoj suboti (Vrbica), šeste nedelje Velikog posta i nedelju dana pred Vaskrs.
Ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe (Mt 21,1-10; Jn 12,12-18). Tom prilikom narod Ga je dočekao kao Cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća, noseći u rukama palmove grančice.
Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim. Došavši do sela Vitfaga, u podnožju Maslinske gore, reče dvojici učenika: „Idite u selo koje je pred vami, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odrešite je i dovedite, I ako vam ko god šta rekne, kažite: trebaju Gospodu! – i odmah će ih dati“. Učenici uradiše kako im je Hristos zapovedio, i kad dovedoše magare, On ga uzjaha i na njemu krete u Jerusalim.
Glas da dolazi Spasitelj, onaj što je vaskrsao Lazara, brzo se raširio i mnoštvo naroda Mu se pridružilo. Jedni su ga susretali s palminim grančicama u ruci, druti su bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put. Kada Isus Hristos iziđe na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše: „Osana Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!“ Ali Isus je celim putem bio žalostan, i kad silazaše niz goru, on baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka se i reče: „O, Jerusalime! Kad bi ti znao, osobito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju; ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i decu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu za to što nisi poznao vreme u koje si pohođen“.
Sve se to dešavalo pred praznik Pashe, pa se u Jerusalimu beše sakupilo sveta iz mnogih krajeva. Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: „Ko je to?“, a iz gomile naroda odgovoriše: „Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog“. Potom Hristos uđe u hram, gde su bili kljasti i sakati, smilova se na njih i sve ih isceli. Među narodom i decom zavlada veliko oduševljenje, te mu klicahu: „Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!“ Slušajući to, priđoše Mu neki fariseji, pa mu rekoše: „Čuješ li to što ovi govore?“, našta im on odgovori: „Zar niste nikada čitali: iz usta male dece i odojčadi, načinio si sebi hvalu“.
Celog dana je Isus Hristos držao propovedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitiniju.
Kanon za ovaj praznik napisao je Kosma Melod – Jerusalimljanin (sredinom VIII veka). Ovaj kanon smatra se najlepšim kanonom ovog vrsnog pesnika. Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim, na ikoni se predstavlja kako Hristos jaše na magaretu, a prate Ga učenici, dok narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.
