U devetu nedjelju po Duhovima, 14.avgusta 2022. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svete mučenike Makaveje i iznošenje Časnog Krsta, na početku Velikogospojinskog posta, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice načalstvovao je iguman manastira Podmaine protosinđel Rafailo, a sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije, jereji Andrej Živković iz Eparhije austrijsko-švajcarske i Bojan Radunović iz Eparhije budimljansko-nikšićke, kao i jerođakon Zosima, ostroški sabrat.
Prije pričešćivanja vjernih, sabranom monaštvu i vjernom narodu besjedio je o. Rafailo. Kazao je da je Liturgija dar od Boga, da je služimo u crkvi Hristovoj i predstvalja najuzvišeniji izraz milosti Božije i milovanja Božijeg.
– Nema ništa uzvišenije od Svete Liturgije, nema ništa nama potrebnije od Onoga koji nam je predade, da bi nam kroz nju Sebe predavao da Ga imamo i da u njemu živi budemo. Živi, spokojni, mirni, snažni, mudri, sveti, silni. Zato je za učesnika Svete Liturgije potrebna priprema, potrebno je jedno ozbiljno stanje. Od nas se u ovom trenutku u Crkvi Hristovoj, Crkvi pravoslavnoj traži vrhunska vjera. Pravoslavlje ne podnosi malovjereje, sujevjerje, nekakve kombinacije svega, svačega i ničega. Pravoslavna Crkva, tačnije Hristos kao glava Crkve traži vrhunsku vjeru i daje nam sile da je imamo, potvrđuje da u Njega i možemo i treba da vjerujemo kao u Onoga koji i jeste Put, Istina i Život – rekao je o. Rafailo.
On je dodao da je Gospod sve to otkrio i nama, kao što je otkrio u one dane onom narodu i svojim svetim učenicima i apostolima, a oni kroz Svetu Crkvu Duhom Svetim sve su to posvjedočili i nama i od nas se sa punim pravom očekuje vrhunska vjera.
– Ne mlitava vjera, ne nekakva izrešetana sujevjernost, ozbiljna vjera koja će biti zapečaćena Liturgijom i liturgijskim doživljajem života. Ako toga nema, onda je to vjerujete, jedan promašaj u vremenu koje će izazvati teške posljedice, nesagledive posljedice u vječnosti. Jer Gospod Isus Hristos Sin jedinorodni Sin Božiji nije sišao sa nebesa da ostavi nekakvu tradiciju pravoslavnu koju ćemo mi uklapati u naše slobodne dane, vikend programe, bolovanja, ljetovanja i zimovanja, nego je došao da bude centar našeg života, da nam da život, da nas izliječi od grijeha, da nas oslobodi od strašne smrti. ida nas zaštiti i otme iz vlasti demonske. Zato, u odnosu na Njega mi treba da imamo punu pažnju, punu, apsolutnu pažnju. Sve se to projavljuje i artikuliše u Svetoj Crkvi, u Svetoj Liturgiji – besjedio je o. Rafailo.
Evo i Sveti Vasilije ostroški, da nemamo više nijednog svjedoka, dovoljan je za vaseljenu, dodao je o. Rafailo.
– Gospod nas vidi, gledajući nas i u oči, u dušu i u srce. Je li malo čudesa koja su se projavila? Je li malo vlasti koju i danas projavljuje? Je li malo ljubavi kojom nas ljubi i miluje? Je li malo hljeba kojim nas hrani, sunca kojim nas grije, vazduha koji dišemo? Zašto posumnja? Hajde da se izliječimo, evo ga Gospod iscjelitelj, evo Ga među nama vaistinu, ako u to ne vjerujemo imamo veoma ozbiljan problem. Zašto sumnjate? Evo Ja sam sa vama, dođite, povjerite mi sav vaš život. Sav svoj život Tebi povjeravam, Tebi predajem. A On je braćo i sestre svedržitelj, čovjekoljubac, promislitelj, i kad izađemo sa ove svete Liturgije postoji milijardu nekih mogućnosti, a mi treba da budemo spokojni i da Ga se držimo kao suštine našeg psootjanja. da mu prizivamo ime često kroz molitvu Gospode Isuse Hriste Sine Božiji pomiluj me, slava Tebi Gospode, slava Tebi nado naša, da se napajamo Njegovim riječima, da živimo u Hristu. To je naš prirodni ambijent – poručio je o. Rafailo.
