U četvrtu nedjelju po Pedesenici, 10. jula 2022. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva proslavlja Svetog Sampsona Stranoprimca, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški iguman arhimandrit Sergije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva i molitveno učešće velikog broja vjernika.
Poučavajući sabrane posle pročitanog Svetog Jevanđelja, o. Sergije je rekao da dvije vrline upućuju na najsavršeniji ljudski put ka vječnom životu i spasenju, a to su smirenje i vjera.
– Starac Josif Svetogorac poučava svoje učenike i sve nas “ako pokleknemo i ako se pokolebamo u vrlinskim trudovima, dok god u nama živi vjera, mi ćemo se brzo vratiti na put spasenja, i nastaviti da idemo ka Hristu. Ako li vjera ugasi u čovjeku, tad je tom čovjeku zaista najveća on, čovjek bez vjere, postaje najžalosnije biće što može da bude”. Jer vjera je, kaže i apostol Pavle, osnov svega. Vjerom hodimo, vjerom živimo, sve što činimo, činimo vjerom u Boga – istakao je o. Sergije.
Nalazimo se u svetinji Svetog Vasilija koga je Gospod Bog proslavio divnim čudima, velikom blagodatnom silom , kazao je o. Sergije.
– Vjera po svetim ocima ne zahtijeva uvijek ispitivanje i dokazivanje. Neki čovjek treba da se otvori u dubini svog srca za poznanje Boga i Bog će ga nesumnjivo obdariti silnom, jakom i moćnom vjerom i bolje će osjećati Boga nego što će osjećati stvari oko sebe – besjedio je iguman Sergije i podsjetio da su dokaz našoj vjeri, između ostalih, čuda Svetog Vasilija u čijoj svetinji služimo i u čijoj se svetinji nalazimo, a naveo je i primjer silaska Blagodatnog ognja u Jerusalimu na Veliku subotu.
– Dokaz je i svaki Božiji dan koji nam Bog daje, da Bog miluje čovjeka i čuva svoju tvorevinu. Ako smo i učili prirodne nauke, znamo da se mnoge stvari odvijaju od mikrokosmosa do makrokosmosa, na tako čudesan način, da je gotovo nemoguće da se to tako održava bez intervencije Božije – rekao je iguman Sergije.
Govoreći o drugoj vrlini, smirenju, o. Sergije je napomenuo da smirenje posebno treba pokazivati u obraćnju Bogu i bližnjima.
Prepodobni Sampson Stranoprimac
Rođen je od bogatih i znamenitih roditelja u Rimu gde je izučio sve nauke onog vremena i posvetio se lekarstvu. Potom se preselio u Carigrad i nastanio u jednu malu kuću iz koje je zračio milostinjom, utehom, nadom i svakom pomoći, duhovnom i telesnom. Videvši to, patrijarh ga rukopoloži u čin sveštenika. Kad se razbole car Justinijan Veliki, svi lekari mu rekoše da je bolest neizlečiva, ali se on usrdno pomoli Bogu i u snu mu se otkri da će ga izlečiti Sampson. Tako i bi, samo što starac Sampson stavi ruku na bolno mesto, bolest iščeze. Car mu nuđaše veliko blago, ali Sampson pristade samo da mu sagradi jednu kućicu za uboge, kojima je služio kao roditelj deci. Upokojio se mirno 530. godine.
