U 14. nedjelju po Duhovima, 22.septembra 2019. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svete pravedne Joakima i Anu, blagočestive roditelje Presvete Bogorodice, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom, kojoj je prisustvovalo više stotina vjernika, na platou ispred Gornjeg manastira, načalstvovao je protojerej Miodrag Todorović nikšićki paroh, uz sasluženje devet sveštenoslužitelja.
Po pročitanom začalu iz Svetog Jevanđelja o svadbi carevog sina, sabranima se besjedeći obratio jerođakon Roman, ostroški sabrat, koji je kazao da se upravo kroz tu priču oslikava Carstvo nebesko.
Podsjetio je da sveti oci ovo Jevanđelje tumače da je ženik sam Gospod Isus Hristos, a car, Otac Njegov nebeski.
– Ova priča se prvenstveno odnosi i na Stari zavjet. Bog je kroz starozavjetnu istoriju slao svoje proroke, svoje učenike, koji su Izrailju nagovještavali dolazak Mesije, to jest Hrista i zaista na kraju Starog zavjeta došao je Hristos, ali ga zvanice nisu prepoznale kao ženika, nego su ga prezrele. Ne samo da nisu došle na svadbu, nego su ga čak i ubile, to jest raspele na krst. Ova priča se odnosi i na današnjicu, na današnji rod hrišćanski, pravoslavni, koji je takođe prizvan na Carevu svadbu. Prizvan je da se veseli zajedno sa Ženikom, u vječnosti, ali i već ovdje i sada na zemlji – kazao je o. Roman.
On je naglasio da je svaka liturgija koja se služi nedjeljom i praznikom, zapravo svadba Carevog Sina.
– Tu nam je Sin pripremio gozbu i daje nam sebe na Trpezi da Ga okusimo, da primimo Tijelo Njegovo i Krv Njegovu kroz Sveto Pričešće. Ali, često se dešava da se, nažalost, kao i u ovoj jevanđeljskoj priči, da se na prvi poziv Oca nebeskoga Duhom Svetim ne odazivamo na poziv, a drugi put kad nas Gospod pozove, izgovaramo se da nemamo vremena, imamo mnogo obaveza, radimo, umorni smo od prethodne nedjelje i druge razne izgovore upotrebljavamo kad ne dođemo na Svetu Liturgiju – rekao je o. Roman.
Objasnio je da je da su sluge iz ove jevanđeljske priče zapravo apostoli koji su narode prizvali u slovesno stado Božije, a da su danas to episkopi, sveštenici, đakoni i narod Božiji koji je kršten. Svadbeno ruho iz ove priče, kazao je o. Roman, je odijelo naše duše i našeg srca.
– Ako nemamo ruho, to jest svete vrline, ako nemamo ljubavi, podviga, brige za bližnjima, onda smo bez svadbenog ruha iako smo kršteni – naglasio je o.Roman.
Besjeda o. Romana u Gornjem Ostrogu
Sabrani koji su se iz raznih krajeva vaseljene u ostrošku svetinju sabrali oko ćivota Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, velikog Božijeg ugodnika, a koji su se postom, molitvom i ispoviješću pripremali, primili su Sveto Pričešće.
Svetom Liturgijom u Donjem Ostrogu u crkvi Svete Trojice, načalstvovao je protosinđel Sergije, a sasluživali su mu jeromonah Vladimir i jerej Miloš Cicmil, beranski paroh, kao i jerođakon Zosima i sveštenođakon Savo Lazić iz Šapca.
Nadahnut riječima Svetog Jevanđelja, sabranima je besjedio o. Miloš, koji je između ostalog istakao da ova priča treba da nas pouči da ne treba da budemo „svezanih ruku i svezanih nogu“.
Svjedoci smo da nas na „carsku svadbu“ uvijek priziva i Sveti otac naš Vasilije.
– Ne dolazi ovdje samo narod kad je bolestan tijelom, kada osjeća potrebu da treba da se moli za tjelesno ozdravljenje. Zapravo svi mi ovdje priznajemo da smo grešni i to je ono što svaki čovjek mora da uradi zarad svog iscjeljenja, i tjelesnog i duhovnog. Kada priznamo da smo grešni i da nismo iznad Boga i naših bližnjih, ima nade za naše spasenje – kazao je o. Miloš i savjetovao da samo oni koji su izmireni sa bližnjima svojim mogu da se pričešćuju Tijelom i Krvlju Gospodnjom.
Ovdje svi dolazimo da tražimo lijek od najveće bolesti današnjice, a to je svakako grijeh, dodao je o. Miloš.
– Svaka bolest tjelesna koja nas može zadesiti po dopuštenju Božijem, jeste samo posljedica nepriznanja grijeha. Zato, treba da se ugledamo na sve naše blagočestive oce, između ostalog na Svetog oca Vasilija Ostroškog – rekao je o. Miloš.
Besjeda o.Miloša Cicmila u Donjem Ostrogu
Brojni sabrani vjernici koji su se pripremali, primili su Sveto Pričešće.
Zajedničarenje sabranih sa sveštensvom i sveštenomonaštvom i proslava praznika Svetih bogoroditelja Joakima i Ane nastavljeni su u manastirskoj gostoprimnici.
