U prvu nedjelju Vaskršnjeg posta, posvećenu pobjedi Pravoslavlja, 17.marta 2019. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Prepodobnog Gerasima Jordanskog, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je protojerej Jovan Radović podgorički paroh, a sasluživali su mu sabraća ostroške obitelji jeromonah Jerotej i jerođakoni Atanasije i Zosima.
Uz učešće brojnog monaštva i vjernog naroda, uznošene su molitve Gospodu, a prije pričeščivanja vjernih, koji poste Vaskršnji post, a koji su se molitveno pripremali, o. Jovan je pročitao Sinodik pravoslavlja, koji se čita u Nedjelju Pravoslavlja.
Posebnu radost današnjem bogosluženju dalo je prisustvo velikog broja djece, a kako je prva nedjelja Vaskršnjeg posta sabrala mnogo vjernih, saslužitelji su pričešćivali iz dva putira.
Na kraju Svete Liturgije sabranima je praznik čestitao o. Jovan, koji je podsjetio da svaka nedjelja Vaskršnjeg posta ima svoj naziv, odnosno da je svaka posvećena ili nekom velikom događaju ili nekom svetitelju.
– Današnja nedjelja je nedjelja pobjede Pravoslavlja, iduća je nedjelja Grigorija Palame, treća će biti Krstopoklona kada se na sredinu hrama iznosi Časni Krst da bi nam podario snage i utejehe i ohrabrio nas da nastavimo dalje svoje putovanje ka Vaskrsu. Četvrta nedjelja je nedjelja posvećena Svetom Jovanu Lestvičniku, a peta Mariji Egipćanki, zvana još i Gluvna. Imamo šestu nedjelju koja je Cvjetna, posvećena ulasku Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim – kazao je o. Jovan i dodao da je ovih šest nedjelja dato ljudima da se pokaju za svoje grijehe i isprave svoj način života, a da je sedma, Strasna sedmica kada ljudi očišćeni od svojih grijeha zajedno sa Gospodom kreću na stradanje, raspeće, smrt Njegovu i Vaskrsenje Njegovo.
O.Jovan je savjetovao vjerne kako treba da poste Vaskršnji post i naglasio da je post zapravo nešto najbolje za obnovu i preporod i duše i tijela ljudskog.
– Sveti oci kažu da je smisao posta i gladovalja u tome da bi naša misao bila neopterećena, da bi mogli Bogu da se molimo, da bi kroz tu glad osjetili glad za Bogom našim Spasiteljem – kazao je o. Jovan.
Besjeda o. Jovana Radovića u Nedjelju Pravoslavlja
Zajedničarenje sabranih je nastavljeno u manastirskoj gostoprimnici.
Sinodik koji se čita u Nedelju Pravoslavlja
Godišnje Bogu dužno blagodaranje, u dan u koji smo dobili opet Božiju Crkvu sa potvrdom dogmata pravoslavlja i sa propašću zlobnoga zloslavlja.
Sledeći proročkim izrekama, idući za apostolskim poukama i sledujući za jevanđelskim povestima, proslavljamo dan obnovljenja. Jer Isaija veli da se “obnavljaju ostrva Bogu” (Is 41:đ, podrazumevajući (pod tim) Crkve neznabožaca. A crkve su ne prosto građevine i ukrasi hramova, nego punoća (mnoštvo) pravoslavnih, koji su u njima, i pesme i slavoslavlja kojima oni služe Bogu. A i Apostol, to isto poučavajući, zapoveda da „hodamo u obnovljenju života”, i „ako je ko u Hristu nova tvar”, neka se obnavlja (Rm 6:4; 2 Kor 5:17). Gospodnje pak reči, pokazujući proročko stanje (ostvarenje), vele: „Beše praznik obnovljenja u Jerusalimu, i beše zima” (Jn 10:22). Bilo da je (to zima) duhovna, u kojoj judejski narod izazivaše bure i nemire zločinstva protiv opšteg Spasitelja, bilo pak da je ona (fizička zima) koja promenom hladnog vazduha ugrožava telesna čula.
A beše, zaista beše i kod nas zima, ne obična, nego ona koja stvarno pričinjavaše surovost velike zlobe. Ali nam je procvetalo rano proleće Blagodati Božijih, u kojima smo se okupili da činimo molitve blagodarenja Bogu za dobre žetve, da bi smo još više psalamski rekli: „Leto i proleće ti si stvorio, seti se ovoga” (Psal 73:17-18).
Jer zaista, neprijatelje koji ružiše Gospoda (Psal 73:18) i koji sveto poklonjenje Njemu u svetim ikonama obesčastiše, i koji se pogordiše i preuznesoše bezboštvom (svojim), njih čudesni Bog sruši i razori drskost otpadništva (njihovog), i On ne prezre glas onih koji Mu vapiju: „Seti se, Gospode, poniženja slugu Tvojih, koje nosim u nedrima svojim od mnogih naroda, kojim nas poniziše neprijatelji Tvoji, Gospode, kojim poniziše nasleđa Hrista Tvoga” (Psal 88:51-52). A nasleđe pak Hristovo bili bi oni koji su smrću Njegovom ispunjeni i koji su Mu poverovali propoveđu reči (Božije) i ikoničkim (likovnim) izobraženjem, kroz koje dvoje (propoved i ikone) veliko delo Domostroja spasenja biva poznavano od iskupljenih: kroz krst i stradanja i čudesa Njegova (Hristova) pre krsta i posle krsta, od kojih ugledanje na Njegova stradanja prelazi Apostolima, a od ovih Mučenicima, a preko ovih stiže do Ispovednika i Podvižnika.
Toga, dakle, poniženja, kojim nas poniziše neprijatelji Gospodnji, poniziše nasleđe Hrista Njegovog, setivši se Bog naš umoljavan sopstvenim milosrđem i privoljevan molitvama Majke Njegove, a još i apostolskim (molitvama) i svih Svetih, koji su zajedno sa Njime i u uvredama protiv ikona On, dakle, ostvari kasnije ono što je danas izvoleo, i učini drugi put ono što je svršio prvi put. Jer, prvi put, posle dugogodišnjeg vremena izrugivanja i besčašća svetih ikona, povratio je pravoslavlje samom sebi. Sad pak, ovaj drugi put, posle bezmalo trideset godina zlostavljanja, učinio je nama nedostojnima oslobođenje od teškoća, i izbavljenje od nevolja, i proglašenje pravoslavlja, i sigurnost poštovanja Ikona, i Praznik (ikona) koji nam donosi sve što je spasonosno.
Jer na ikonama vidimo stradanja Gospodnja za nas, krst, grob (pogrebenje), ad umrtvljen i pobeđen (vaskrsenjem), podvige i vence Mučenika, samo spasenje koje je naš Prvi Podvigopoložnik i Podvigodavalac i Vencedavac izvršio posred zemlje.
Tu svečanost danas praznujemo, u njoj se zajednički radujemo i veselimo molitvama i moljenjima, i kličemo psalmima i pesmama:
„Ko je Bog veliki, kao Bog naš! Ti si Bog naš, koji jedini činiš čudesa” (Psal 76:1415). One koji su se rugali Tvojoj slavi, Ti si ih ismejao; ponizitelje Tvojih ikona i one koji su napadali Tvoj lik, pokazao si da su otpadnici i hulnici. Zato smo blagodarni Bogu i pobedi Gospoda nad ovim protivnicima. Borba protiv ikonoboraca (ikonoklasta) i lukavstvo ima drugi uzrok i biće izloženo. Odmarajući se posle prelaska pustinje, zadobivši duhovni Jerusalim, kao odgovor na mojsijevsku zapovest ili bolje, na Božanski poziv: na ploči velikog kamena koja je pripremljena da primi Pismo, smatrali smo da je pravedno da ga zapišemo u srcu naše braće, i blagoslov za one koji drže zapovesti, i prokletstvo onima koji ih prestupaju.
Zato govorimo ovako:
Onima koji dolazak Boga Logosa u telu rečju, usnama, srcem i umom, pisanjem i ikonama ispovedaju (priznaju) večan spomen!
Onima koji znaju razliku suština jedne i iste Ipostasi (Ličnosti) Hristove, i njoj (Ipostasi) pridaju stvorenost i nestvorenost, vidljivost i nevidljivost, stradalnost i nestradalnost, opisivost n neopisivost; i Božanskoj suštini pripisuju nestvorenost i tome slično, a ljudskoj prirodi priznaju ono ostalo i opisivost i rečju i ikonama večan spomen!
Onima koji veruju i propovedaju Jevanđelski blagoveste reči slovima, događaje crtežima (slikama), i da svako (od toga) doprinosi jednoj istoj koristi: propoved Istine rečima i potvrdu ikonama večan spomen!
Onima koji rečju osvećuju (svoja) usta, a zatim i slušaoce kroz reč (propoved); koji znaju i propovedaju da se kroz časne ikone isto tako osvećuju oči gledalaca, a um se njihov uzdiže ka bogopoznanju, kao i kroz božanstvene hramove i sveštene sasude i druge posvećene stvari večan spomen!
Onima koji znaju da su: žezal, i tablice, i kovčeg i svećnjak, i sto, i kadionica, praslikovali i unapred prorokovali Presvetu Djevu Mariju Bogorodicu, i da su ove stvari njena praslika (praobraz), ali da ustvari ona (Bogorodica) nije bila to, već da je ona rođena kao devojka i ostala Djeva posle bogorođenja. Zbog toga nju još i više predstavljamo ikonično, ili u njenim praobrazima takvima večan spomen!
Onima koji znaju i prihvataju proročanska viđenja kao ona kojima je samo Božanstvo dalo oblik i obraz, i koji veruju daje to hor proroka video i prorekao, i čvrsto drže predanje pisano i nepisano, predano Ocima preko Apostola, i zato živopišu svetitelje i poštuju ih večan im spomen!
Onima koji su saglasni sa Mojsijem koji govori: „Pazite na sebe, jer u dan u koji je Gospod govorio na Horivu, na planini, vi ste čuli glas reči, ali niste videli oblik”; i koji znaju da govore ono što je pravo: ako smo nešto videli, zaista smo videli, jer nas je sin groma naučio: „Onaj koji je od početka, koga smo slušali, koga smo videli, i koga smo obožavali očima svojim i koga su ruke naše dodirivale Logosa života” (1 Jn 1:12), i ovo svedočimo”. Takođe i drugi služitelji Logosa: „Jedosmo i pismo s Njim” (Dap 10:4), ne samo pre stradanja, nego i posle stradanja i vaskrsenja. Onima dakle koji su od Boga primili moć da razlikuju zabranu zakonsku (Stari zavet) i Blagodat učenja (Novi zavet), s jedne strane Onoga koji je, sjedne strane u Zakonu nevidljiv, a s druge strane, Onoga koji je u blagodati i vidljiv i opipljiv, i zato (zbog toga) oni živopišu (izobražavaju) i poklanjaju se onome što je vidljivo i opipljivo.
Proroci kako videše, Apostoli kako naučiše, Crkva kako je primila, Učitelji kako su odogmatili, vaseljena kako se saglasila, Blagodat kako je zasijala, Istina kako se dokazala, laž kako je proterana, Premudrost kako se smelo iskazala, Hristos kako je nagradom potvrdio tako mislimo, tako govorimo, tako propovedamo: Hrista Istinitog Boga našeg i Njegove Svetitelje čestvujući rečima, spisima, mislima, žrtvama, hramovima, ikonama; Njega kao Boga i Vladiku poštujući i klanjajući se Njemu, a njih radi zajedničkog (nam) Gospoda i kao Njegove verne služitelje čestvujući i odajući im odnosno poklonjenje.
Ovo je vera apostola. Ovo je vera Otaca. Ovo je vera Pravoslavnih. Ova vera vaseljenu utvrdi.
I sada mi veličamo bratski i prijateljski heroje vere, u slavi i časnoj pobožnosti, za koju su se oni borili, i mi govorimo: Germana, Tarasija, Nikifora i Metodija, njih kao istinske arhijereje Božije, pobednike i učitelje Pravoslavlja večan im spomen!
