Veliki hrišćanski praznik kojim se naša Sveta Crkva molitvno sjeća mučeničkog stradanja Svetog Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji.
Uz sasluženje brojnog sveštenstva, Svetom Litrugijom na platou ispred Gornjeg ostroškog manastira načalstvovao je protojerej Aleksandar Stanković iz Šumadijske eparhije.
Evharistijskom sabranju prisustvovalo je nekoliko stotina vjernika, koji su iz raznih krajeva svijeta došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu.
Nakon čitanja Svetog Jevanđelja, nadahnutom bejsedom sabranima se obratio o. Aleksandar, koji je govorio o značaju velikog praznika Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja.
-Danas proslavljamo Svetog Jovana Krstitelja, koji je od svoga začeća bio predodređen da bude Preteča Gospodnji, koji je po svojoj slobodi prihvatio to što je Bog zamislio o njemu. Mogao je da odbije, da kaže da neće to, da je teško, da hoće da ide lakšim putem, ali on je shvatio volju Božiju o sebi i shvatio za šta je predodređen i prihvatio taj svoj Krst i radio je to za šta ga jo Bog namijenio. Onaj koji je najveći među rođenim od žena, kako ga je sam Hristos nazvao, onaj koji je računat kao anđeo među ljudima, prihvatio je tu ulogu od Boga datu da propovijeda Riječ Gospodnju, da će doći Mesija Spasitelj – kazao je o. Aleksandar i kazao da ne treba ni mi da se opiremo onome za šta nas je Bog predodredio.
Brojni poklonici, koji su se postom, molitvom i ispoviješću pripremali, primili su Sveto Pričešće.
Sveta Litrugija povodom velikog praznika Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja odslužena je i u Donjem Ostrogu. Svetom službom Božijom u crkvi Svete Trojice načalstvovao je sabrat ostroške obitelji jeromonah Sergije, a sasluživali su mu arhimandrit Miron, protojerej Boško Ruljić iz Mrkonjić Grada, jerej Nikola Skopljak bjelopoljski paroh i jerođakon Roman.
Brojni vjernici i monaštvo prisustvovali su Svetoj Liturgiji, a nakon čitanja Svetog Jevanđelja sabrane je riječima nadahnute praznične besede poučavao o. Sergije.
On je podsjetio na riječi Jevanđelja, odnosno pitanje mladića šta da učini da ima život vječni.
-Gospod mu odgovara da drži zapovijesti koje su propisane još od prije. On kaže da je sve ispunio, i pita šta mu još nedostaje. Osjetljiva duša vidi da nije sve ni u zapovijestima i pita šta mu još nedostaje. Gospod mu kaže ”nedostaješ ti”, nedostaje sam čovjek, da samoga sebe cijeloga sebe preda Gospodu i On ga savjetuje da se odlijepi od svoga bogatstva koje mu je dato upravo na spasenje kao i svakom čovjeku, da ekonomišući njime na pravilan način pokaže svoju ljubav, svoju spremnost na sličenje Bogu živome koji sam sebe poklanja čovjeku, svakome od nas i čitavom rodu ljudskom na spasenje i na život vječni – kazao je o. Sergije i dodao da su zapovijesti ipak prvo ono što je preporučio Gospod, a koje predstavljaju stepenice našeg uzdizanja ka Gospodu.
On je današnji veliki praznik uporedio sa Velikim petkom, odnosno stradanje Gospoda Isusa Hrista sa stradanjem Svetog Jovana i ispričao jevanđeljsko svjedočanstvo događaja stradanja Preteče i Krstitelja Gospodnjeg.
-Stradanjem Svetog Jovana Krstitelja stvara se privid da onaj koji revnuje za Boga ostaje bez glave, a oni koji žive u zlobi uspijevaju. Ne čini li nam se i danas često da kažemo, kad neko živi neuredno a sve mu ide, a mi se trudimo pa sve ide slabo? Ali šta se dešava sa zlobom. Ubrzo nakon što je Sveti Jovan stradao od strane cara Iroda, on gubi vlast i sa tom svojom nezakonitom ženom Irodijadom i njenom kćerkom Salomijom koja tada igraše raskalašno treba da bježi i spasava živu glavu. Onda se na zemlji dešava pravda. Salomija prelazi preko zamrznute rijeke, pod njom led puca i sante leda se približiju njenom vratim pritiskaju i obezglavljuju je, a zemlja progutava Iroda i Irodijadu. A pravda Božija i sam Gospod proslavlja Svetog Jovana, kao najvećeg od žene rođenoga i evo do dana današnjega nema zemlje, nema naroda koji nije čuo za pravdu Vsetog Jovana Krstitelja, ali ne samo zato što su ga upamtili, nego zaot što njegove svete mošti čine čudesa – kazao je o. Sergije i podsjetio da i naš narod ima veliki blagoslov, ruku Svetog Jovana koja se čuva u Cetinjskom manastiru.
U nastavku Liturgije oni koji su se pripremali, prisajedinili su se Tijelom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista.
Proslava praznika nastavljena je uz posnu trpezu hrišćanske ljubavi, jer se na ovaj dan, po drevnom običaju i pravilu provodi u postu.
