Zasijao jesi, Hriste, od Djeve, razumno sunce pravde, i zvijezda pokaza te smještenog u pećini,nesmjestivi.
Evo blagovijesti nad blagovijestima! Evo radosne vijesti od Boga, s neba! Evo rođenja koje anđelski horovi proslavljaju! Evo djeteta kome se mudraci sa istoka klanjaju i prinose darove kao Spasitelju svijeta! Svojim očima gledaju nadprirodno od Djeve Marije rođenoga. Pastiri vitlejemski po anđelskoj riječi ostaviše svoja stada i pohitaše da se poklone onome koji je došao da bude Pastir nad pastirima. Josif obručnik, zadivljen višnjim tajinstvom, blagodari Bogu koji ga je počastvovao da bude čuvar Djeve i Bogomladenca. Čuvar onoga koji se od dolaska u ovaj svijet javio kao Spasitelj duša ljudskih.
Anđeli na nebu i ljudi na zemlji zajedno slave. Složno, umilnim glasovima pjevaju Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. Blagodare onome koji jedini može da izmiri zavađene, da daruje mir i spokojstvo ljudima i narodima u ovom svijetu.
Kada se sjećamo svih nezaboravnih događaja koji su pratili rođenje Hristovo ne vraćamo se u prošlost nego ih doživljavamo kao sadašnjost. Spasonosni događaji imaju vječnu vrijednost i vječno dejstvo. Po Božjoj milosti i mi smo, Hrišćani ovog vremena, svjedoci Hristovog rođenja. Proslavljajući ovaj Praznik radujemo se kao što su se obradovali mudraci sa istoka i pastiri iz polja vitlejemskog. Veliku svečanost Praznika doživaljavamo kao učesnici svetih bogosluženja i neposredno je okušamo kroz tajnu nad tajnama, kroz sveto pričešće na božanstvenoj prazničnoj liturgiji.
Tajna Božje ljubavi, posvjedočena rođenjem Hristovim, ne može se do kraja razumjeti. Po mjeri naše vjere i otvorenosti srca ona se otkriva i Bog nas udostojava da je shvatimo i prihvatimo. Ne u cjelini, nego koliko nam je potrebno da bi njome živjeli, hodeći putem spasenja. Svjedočeći svoju ljubav prema čovjeku Bog samilosno snishodi do naših nemoći, do krajnje ljudske otuđenosti i ništavila do kojeg dolazimo zbog naših grjehova. Zato je izabrao da se rodi u vitlejemskoj pećini čija tama ukazuje na tamu ljudskih grjehova i krajnje ljudske bijede. On se dobrovoljno izjednačio sa našom bijedom da bi nas od nje oslobodio i obukao nas u slavu i ljepotu djece Božije. Kao Bogomladenac izabrao je da u stočne jasle položen bude i na slami počine pokazajući da prima na sebe naše poniženje, da će nas od grjehovnog pada osloboditi i svojom dječjom slabošću obnoviti. Dobrovoljno se umanjio da nas uzvisi i uzveliča. Uzama dječjih pelena bio je uvezan da ljude svakog uzrasta i svakog pokoljenja, i sve narode oslobodi od uza grijeha i smrti.
Gledajući na Hristovo ovaploćenje i krajnje smirenje vidimo kakva je ljubav Božja. Ona ima samilost da snishodi i silu da podiže. Ona nas prevodi iz tame u svjetlost, iz smrti u život. Ne ostavlja nikog, ali se ničim drugim ne nameće osim brzom spremnošću da svojim zracima obasja svakog ko je traži. Bogomladenac je došao u ovaj svijet kao Jagnje koje ide na zaklanje i svjedoči ljubav koja se žrtvuje za spasenje svijeta.
Od momenta dolaska Hristovog na ovaj svijet svjetlost njegovog Jevanđelja širi se po cijelom prostranstvu zemaljskog šara. Mi smo ponosni na naše pretke koji su nadahnuti hrišćanskom vjerom vjekovima izgrađivali duhovne i moralne vrijednosti. Među njima je nepregledni hor svetitelja i svjedoka Božjih koji su za Hrista svoje živote žrtvovali. Sveta pravoslavna vjera prosvjetljavala je duše i srca naših otaca te su stvorili blistavu kulturu kojom se sa razlogom ponosimo. Kada takvo nasljeđe imamo dužni smo da ga njegujemo, i druge sa njime upoznamo. Najbolje ćemo se odužiti svojim precima ako i mi obilježimo naše vrijeme stvaralačkim trudom, dobrim djelima milosrđa i čovjekoljublja, i sve to čineći od srca, ne radi svoje slave, nego radi slave imena Božjega. Pravoslavnoj vjeri je svojstveno da stvara, da umnoža duševne sile i darove, da otkriva tajne neba i zemlje, kao što svjedoče naši duhovni oci Sveti Sava i Njegoš, a među naučnicima veliki naši preci Tesla i Pupin, i mnogi drugi kojih se rado sjećamo. Utemeljeni na rođenju Hristovom i na njegovom djelu spasenja oni su pravoslavnom vjerom živjeli, disali i stvarali. Pokazali su da je ona svjetlost koja prosvećuje svakog čovjeka, posebno onog koji ljubi svjetlost istine i svoj trud prinosi Bogu i rodu.
Kako vrijeme teče narastaju krize u svijetu, umnožavaju se sukobi i krvoprolića. Očigledna je opasnost da se sadašnji ratovi mogu i proširiti. Mi pravoslavni hrišćani dužni smo da se molimo Bogu za mir, stim da se potrudimo da ga prvo u svojim dušama steknemo. Da se izmirimo sa Bogom i svojom savješću, da prevaziđemo sve zavade i nesuglasice sa svojim najbližima. Ako doprinesemo miru Božjem u svom okruženju, onda će i naša molitva Bogu, izvoru mira i svake utjehe, biti uslišena. A on će, po svome čovjekoljublju, na molitve i vapaje vjernih, naročito onih koji nevino stradaju, uzvratiti svojim milosrđem, i urazumiti zaraćene strane da prekinu sa krvoprolićem i da se izmire, na radost i spasenje njihovih naroda.
U Crnoj Gori, u svakom njenom pravoslavnom domu Božić je punoća porodičnog zajedništva, i uz Vaskrs najsvjetliji dan u godini. Božić je obilježio najljepše stranice istorije Crne Gore, što je najvjernije posvjedočila poezija, Njegošev Gorski Vijenac i Radovanova Mojkovačka bitka. Kada smo god u Crnoj Gori, okupljeni oko naših hramova i badnjaka, slavili i pjevali, uvijek smo pominjali raspeto Kosovo i Metohiju. Vidimo koliko su danas naša braća i sestre, pravoslavni Srbi na tom svetom i svesrpskom ognjištu obespravljeni. Kako se na štetu naših sunarodnika primjenjuju dvojni aršini pilatovske pravde. Vidimo i koliko su moćnici ovog svijeta neosjetljivi na srpske patnje i stradanja. Zbog toga smo veoma zabrinuti, ali imamo nadu u Boga koji neće ostaviti svoj vjerni narod ni njegove svetinje. Veoma cijenimo i iskreno podržavamo to što je blagovjerni narod iz Crne Gore uvijek spreman da svojoj stradalnoj braći i sestrama nesebično pomogne i što je ostao vjeran i odan srpskim svetinjama na Kosovu i Metohiji.
Radost ovog praznika obuhvata nebo i zemlju, ushićuje anđele i prosvjetljuje narode. Ona objedinjuje porodice i prijatelje, miri neprijatelje, jača narodno jedinstvo krijepi i junake i pobožne narodne vođe. Rođenje Hristovo je zaštitni znak hrišćanske porodice. Porodična zajednica, zasnovana na Božjem blagoslovu i međusobnoj ljubavi muža i žene, prizvanih da postanu roditelji, otac i majka, je živa slika Crkve Božje. Rađanje djece u bračnoj zajednici je ispunjenje prvobitne Božje zapovijesti, a Hristovo rođenje otkriva najdublji smisao rađanja i borbe za očuvanje porodice. U čast ovog najradosnijeg praznika ohrabrujemo mlade hrišćane, mladiće i djevojke, da odgovore na poziv i blagoslov Božji, te da na vrijeme osnivaju svoje porodice i preuzmu punu roditeljsku odgovornost za rađanje i vaspitavanje djece.
Draga braćo i sestre, proslavimo u miru Božjem, jednodušno i zajedno u bratskoj slozi i ljubavi ovaj svijetli i spasonosni Praznik rođenja Hristovog. Prinesimo Bogomladencu i njegovoj Presvetoj Majci naše usrdne molitve, za djecu i omladinu, roditelje i učitelje i za sve pravoslavne hrišćane. Za mir i blagostanje svega svijeta. Da Bogomladenac Hristos svojim vječnim novinama i božanskom ljubavlju obasja sve i vsja, bolesne iscijeli, tužne utješi, siromašne nahrani, zabludjele obrati poznanjem istine i dobrote Božje.
Sa ovim mislima i molitvama, draga braćo i sestre, najsrdačnije vam čestitamo svijetli Praznik rođenja Hristog i predstojeću Novu godinu sa najradosnijim pozdravom:
Mir Božji! Hristos se rodi!
Vaistinu se rodi!
