U drugu nedjelju pred Božić – Nedjelju praotaca, na praznik Prepodobnog Danila Stolpnika, 24. decembra, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Materice, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Vladimir, a sasluživali su mu iguman arhimandrit Sergije, jeromonasi Roman i Nikolaj i jerođakon Zosima, kao i protojerej Danilo Damjanović, mojkovački paroh.
Evharistijskom sabranju molitveno je prisustvovalo brojno monaštvo i vjernici, a odgovarala su ostroška bratija.
Sabranima je nakon čitanja Svetog jevanđelja besjedio o. Danilo.
– Mi ljudi i imamo izgovore kada nas Gospod priziva u dom svoj, u njedra svoja, na Liturgiju svoju da objedujemo sa Njim, da jednaput započeno spasenje svoje duše, ali kako je to izvodljivo ako ne počnemo sad ovdje na zemlji, ako ne poslušamo Riječ Gospodnju koja je uvijek živa, uvijek spasonosna, uvijek vječna, uvijek svesavršena i svesavremena i jedino namijenjena i darovana nama ljudima, i Gospod što je mogao da daruje, čak i Sina svoga, darovao Ga je, žrtvovao Ga je, prinio Ga je iz ljubavi prema nama ljudima koji smo Njegova djeca, Njegova porodica, jer svaki je čovjek stvoren po liku, slici i prirlici Boga živoga. I Gospod ne može da ne voli čovjeka. Iz ljubavi prema čovjeku je Gospod došao u ovaj svijet i pretrpio strašne progone, pljuvanja, šibanja i gaženja, od koga, opet od nas ljudi. Gospod Bog roditelj naš zna šta treba nama. A mi ljudi kažemo, ne mogu otići u crkvu, nemo mogu na večeru, ne mogu ići na Liturgiju, ne mogu ispostititi post, jer je nešto prolazno važnije od nečega što je nebesko, što je vječno, što je prije svega suštinsko pitanje moje ličnosti i mojeg spasenja. Treba da radimo sve što je zemaljsko, ti poslovi naši i obaveze oni su neophodni, ali one nijesu same za sebe cilj, one me neće spasiti, one su moje poslušanje i moje vježbanje u dobru. Ali nađimo vrijeme za Liturgiju, nađimo vrijeme za bogosluženje, nađimo taj sast, sat i po i odložimo sve ostalo zemaljsko – rekao je o. Danilo.
Podsjetio je da danas slavimo i praznik Materice, posvećen majkama našim.
– Svaka naša majka hrišćanska, pobožna, čestita majka šta je ako nije ona koja nosi Hrista Boga u sebi. Da ne pominjem one naše svete starice, česitite majke kojima nije trebao kalendar, koje su radile sve svoje zemaljske poslove, obavljale revnosno, poslušno, mirno, ali su bile i majke, nisu bile čedomorke. Svako dijete su donijele kao dar, kao blagoslov Božiji bez roptanja, kao svete ugodne žene. A gdje su današnje majke? Biraju pol i biraju vrijeme kad će da rode. Pitaju se one, a ne pita se Bog. Da bismo se vratili sebi i da bismo bili spremni, trezveni i svjesni da Gospod priziva sve nas u sve dane života, svi zajedno treba da budemo psolušni, sve što imamo ostavimo to, nađimo to sat i po – dva za Liturgiju – besjedio je o. Danilo.
Sabrani koji poste Božićni post, primili su Sveto Pričešće.
