Njegovo preosveštenstvo Episkop G.Jovan (Purić), nekadašnji iguman ostroške svetinje, služio je sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom Svetu arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, u nedjelju 17. po Pedesetnici 1. oktobra, na praznik Svetog Evmenija Gortinskog i Svete mučenice Ariadne.
Sasluživao mu je ostroški iguman arhimandrit Sergije sa sabraćom: arhimandritom Mironom, protosinđelom Ilijom, jeromonasima Vladimirom, Romanom i Nikolajem, jerođakonom Zosimom, kao i protojerejima Božidarom Selinićem iz Žičke i Aleksandrom Đorđevim iz Niške eparhije, kao i jerejem Miomirom Vulevićem, podgoričkim parohom.
Arhipastirsku besjedu sabranom sveštenstvu, monaštvu i vjernom narodu Vladika Jovan proiznio je poslije čitanja Svetog jevanđelja O ženi Hananejki.
– Zaista je biti ovdje blagoslov Božiji zato što je na vrhu Gore hram posvećen Časnom i Životvnornom krstu, njemu se poklanjamo i cjelivamo ga. To je slava manstira Ostroga u koju nas je uveo Sveti otac Vasilije, sluga Božiji, nasljednik apostolske blagodati. Onaj koji je izgrađivao crkvu i koji i dalje izgrađuje Crkvu na čudesan način. Kako kaže apostol Pavle, ako na ruševinama gradimo, onda zaista pogrešno izgrađujemo. A ovdje je temelj apostolski, temelj svetotoački postavljen u nasljeđe novom pokoljenju i pokoljenjima koja će dolaziti. Mi postupamo zajedno danas sa Hananejkom kao oni koji primaju ne sa trpeze direktno mrve hljeba, ali što je najvažnije poslije ovog čuda koje se dogodilo sa Hristom, da se ona iscijelila od Njegovih haljina, mi zapravo Njega direktno primamo pod vidom hljeba i vina hranimo se Tijelom i Krvlju Gospoda našeg Isusa Hrista. Ima li veće tajne od te? Haljine Hristove su zapravo ova svetinja. Haljine Hristove su čudotvorne mošti, sve svete tajne, svete vrline, sve što se događa u hramu Božijem i u Crkvi Božijoj – rekao je Vladika Jovan.
Podsjetio je na strašni grijeh u ljudskoj prirodi nemoći, da ljudi često puta stvaraju djela, pa potkopavaju sopstvena djela na jedan opet rušilački način.
– Vidimo kroz istoriju da se ruho, oblici civilizacije uvijek mijenjaju, a suština Crkve ostaje vo vjek i vjekov. To je onaj vijenac istine, doborote i ljepote. Mi ne bi mogli služiti službu da nismo uvedeni u istinu vaskrsloga i rapsetoga Gospoda i ne bi se mogli hraniti doborotom Božijom i krasotom i ljepotom manastira Ostroga, čudesnim mjestom promisli Božije koje je Bog projavio preko Svetog Vasilija u vrijeme kad su živi zavidjeli mrtvima, kada je bilo jako teško. U takvim teškim vremenima Sveti Vasilije je mnogo stradao od svojih, progonjen i od Tvrdoša, i od Cetinja, i od Nikšića i završio je kao isposnik posljednjih desetak godina u isposnici ostroškoj odakle je rukovodio duhovno svojom pastvom. Time je pokazao primjer da svaki sluga Božijeg oltara, ko hoće da služi i ko je pobožan, biće gonjen. Moramo biti spremni da nosimo i bol i stradanje kao blagoslo – istakao je Vladika Jovan.
Nekašnji dugogodišći ostroški iguman je poručio da bez vjere pravoslavne i bez njene odbrane nema života.
– Zato je Sveti Vasilije sve činio da pravoslavlje ostane čisto. Nije htio da pravi uniju sa rimokatolicima, a podnosio je i turske zulume koji su bili veliki i naučio nas episkope, sveštenike, a posebno nas ovdje u Ostrogu kako treba služiti Bogu, da treba služiti ličnim primjerom. Treba se pripremati za Liturgiju, ne dolaziti turistički u Ostrog, nego postiti i moliti se i što je najvažnije posle Ostroga nastaviti da se živi hrišćanski. A ne očekivati da se ovdje dogodi neko čudo sa nama, a mi nastavljamo po starom. Crkva je dala mogućnost da se poklanjajući se Časnom krstu, mi ustvari osvježavamo blagodaću i krijepimo čudotvornim moštima Svetog Vasilija, da bi kad izađemo iz Ostroga nosili taj miomiris. Jer kaže Apostol Pavle ”mi smo miomir vama za vječni život, nekome na život, a nekome na smrt”. Pazite šta kaže, mi smo miris vama, misleći na zajednicu, episkopa, sveštenstvo i blagodat koja se dobija – besjedio je Vladika Jovan sjećajući se pređašnjeg vremena kad je uz zastušpništvo Svetog Vasilija rukovodio ostroškom svetinjom i kada je današnji iguman o. Sergije prije 22 godine došao u svetinju.
Vladika Jovan poželio je o. Sergiju i bratiji da ih Bog sačuva i utješi molitvama Svetog Vasilija, da ukrepljuju narod koji dolazi u ostrošku svetinju.
Svi oni koji su se pripremali za primanje Svetih Hristovih darova, na Liturgiji su pristupili Svetoj čaši.
Na kraju bogosluženja iguman Sergije zablagodario je Episkopu Jovanu na dolasku i blagoslovu koji je donio u ostrošku svetinju, a saslužitelji i vjerni narod pojali su mnogoljetije nekadašnjem ostroškom igumanu.
