U 13. nedjelju po Duhovima, 3. septembra, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog apostola Tadeja, Svetu mučenicu Vasu sa djecom i Svetog sveštenomučenika Rafaila Šišatovačkog, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice načalstvovao je novi ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživala su mu sabraća jeromonah Roman i jerođakon Zosima, kao i sveštenik Emanuil, uz molitveno učešće ostroškog igumana arhimandrita Sergija, monaštva i vjernog naroda.
Sabrane je bejsedeći poslije čitanja Svetog jevanđelja o vinogradu i vinogradarima, besjedio o. Roman.
– Gospod je taj domaćin, vlasnik vinograda, vinograd je jevrejski narod koji je sami domaćin Gospod zasadio u obećanoj zemlji, u onoj zemlji koju je predodredio izrailjskom narodu. Plot, to jest ograda, to jest zakon Mojsijev koji je Bog dao tom narodu i u kome se nije dozvoljavalo da se jevreji miješaju sa neznabošcima. Plot ili ograda, sa druge strane može da simvolizuje i označava anđele koji su čuvali izrailjski narod. Pivnica je ovdje Žrtvenik živom Bogu, a kula je Jerusalimski hram. Vinogradari su učitelji zakona, fariseji i književnici. Ovo nam objašnjavaju sveti oci kao tumačenje ovog Jevanđelja i kažu kada se približi vrijeme berbe, posla Gospod sluge svoje. A ko su sluge, do sami sveti proroci, koje je Gospod slao i preko kojih je na razne načine pokušavao da izrailjski narod oplemeni i da okorjela i otvrdjela srca raskravi i omekša – rekao je o. Roman.
Naglasio je da današnje Jevanđelje govori o neblagodarnosti čovjeka prema Bogu.
– Tri su stepena neblagodarnosti. Prvi je najblaži, a to je da mi na dobro Božije ne uzvraćamo dobrim djelima prema Bogu i prema bližnjima. Drugi stepen je da mi na Božiju ljubav i doborotu prema nama ne uzvraćamo čak ni riječima, slovom, da makar riječima kažemo hvala ti Bože, ako djelima ne činimo. A treća neblagodarnost je najgora i najstrašnija, kada mi na dobročinstvo Božije uzvraćamo grijehom, zlom, i svakom drugom suprotnošću u odnosu na Božije dobro koje nam se čini. I mi Onome koji je došao da nas spase i sebe kao Bog toliko ponizio, Sin Božiji, jedan od Trojice, mi njemu vraćamo pljuvanjem, šamaranjem, raspinjanjem na krst. Mi dolazimo u momenat da mi sve njegovo dobročinstvomi njemu uzvraćamo smrću. Onaj koji je sudija, koji je Bog, doživljava da Njemu čovjek sudi. To je najgora neblagodarnost naša i naše raspinjanje Njega, traje do dana današnjeg kroz naš promašaj u ovome životu, a promašaj je ništa drugo do grijeh – objasnio je o Roman.
Poručio je sabranom monaštvu i vjernicima kako treba živjeti.
– Kod Boga nema kalkulisanja, Sina su Božijeg ubili, ali je Sin Božiji vaskrsao. Na Njegovu ljubav treba da uzvratimo ljubavlju, ne radi interesa nego iz ljubavi prema Njemu, jer Gospod je došao da sve ljude spase i dovede u poznanje istine. Zašto danas u svijetu mnogi i dalje nisu pravoslavni? Zato što mi pravoslavni nismo so zemlji i nismo svjetlost svijetu, zato što ne vide na našim likovima likove Boga. To je glavni problem i pred Bogom ćemo zato biti duplo i troduplo odgovorni, zato što neznabošci na nama nisu vidjeli lik Božiji. Zato što su nam zbog grijeha pomračeni likovi i zbog neblagodarnosti prema Bogu. Bog od nas očekuje jako malo, da budemo Njegove sluge, da budemo Njemu apričasni i da budemo Njemu uvije prijljubljeni kako ovdje na zelji, tako i u vječnosti – rekao je o. Roman.
Sabrani su se tokom Liturgije pričestili Svetim Hristovim tajnama.
