Praznik Svete mučenice Hristine, Prepodobnog Polikarta Pečerskog i Svetih mučenika Prebilovačkih i Donjohercegovačkih, u devetu nedjelju po Duhovima, 6. avgusta 2023. ljeta Gospodnjeg, molitveno je prosilavljen u ostroškoj svetinji.
Svetom Litugijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalastvovao je ostroški sabrat jermonah Vladimir, a sasluživali su mu arhimandrit Miron i protojerej Đuro Tomović, podgorički paroh.
Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Prije pričešćivanja vjernih, jevanđeljsku priču o Hristovim učenicima koji su se borili sa vjetrom i burom i kada im se javlja Gospod Isus Hristos.
– Apostol Petar, koji je onako sav od temperamenta, od ljubavi prema Hristu, koji grmi, koji izlijeće ispred svih, kaže Gospodu ”ako si to ti Gospode, reci mi da dođem ka tebi po vodi”. Bog kome je sve moguće kaže mu ”hodi” i on kreće po vodi. Čovjek sa ljudskim tijelom protivprirodno kao po tlu tvrdom, ide po vodi. I ide sve do onoga trenutka dok je njegov pogled usmjeren ka Hristu, dok je sav goreć i vatren vjerom u Hrista, ide po vodi, jer to za čovjeka vjere nije ništa strašno, nije nemoguće. Petar kao i svi mi ljudi počinje da sumnja, počinje da razmišlja kako čovjek ide po vodi. Kada ga talas pokriva, on skreće pogled sa Hrista i poče da tone. To je velika pouka današnjeg Jevanđelja. Kad god se okrenemo od Hrista, kad god naš pogled nije ka Hristu, mi smo u opasnosti da doživimo neku katastrofu, neku tragediju, da budemo uništeni silama ada, silama ovog svijeta, silama prirode koju je opet Bog stvorio. Ali vidimo da Gospod svemilostivi i svečovjekoljubivi kada je opet Petar zavapio ”spasi me Gospode”, pruža mu ruku, vadi ga, čupa ga iz vode i pita ga ”zašto posumnja malovjerni?” – podsjetio je o.Vladimir.
Naglasio je i da današnja priča svjedoči o tome da nije samo dovoljna blizina Božija i prisustvo Božije.
– Bog jeste uvijek sa nama, ali pitanje je jesmo li mi sa Bogom. Hristova blizina ne mora da znači ništa, ako mi gubimo vjeru kao Petar, ako počnemo da sumnjamo. Bog neće na silu da uđe u naš život. Čak i kada je tonuo, Hristos čeka da Petar kaže ”spasi me”. Bog voli da mu se mi slobodno obraćamo i u mukama i nevoljama. Pitanje je samo jesmo li mi sa Bogom ili smo više sa samim sobom, da li smo više zaokupljeni da ugodimo svome ja, svom samoljublju, srebroljublju, niskim strastima u kojima živimo i provodimo svoj život, a onda se čudimo kada nam Bog nekad ne usliši naše molitve. To je taj problem, što Bog jeste s nama, ali mi nismo sa Bogom. Carstvo Božije je unutra u nama. Kad bismo se mi okrenuli od onoga ugađanja sebi, od življenja po duhu ovog svijeta, kad bismo ušli u unutrašnjost svoju, mi bismo se sreli sa Hristom. Dakle, nije potrebna Božija prisutnost, ako mi nismo vjerom utvršenu u Njegovom prisustvu, jer nas onda bilo koji vjetar ovoga svijeta može odnijeti i survati u ad. Zato je potrebno da blizini Hristovoj odgovorimo vjerom, ljubavlju, molitvom i saznanjem, da je naš Bog tu i da mi pripadamo Njemu i da vjerom možemo sve u Hristu Isusu Gospodu našem – rekao je o. Vladimir.
Sabrani su se na Liturgiji pričestili Hristovim Svetim Tajnama.
