Svetom Liturgijom, pomenom palim srpskim junacima prije Kosova, od Kosova do današnjih dana, rezanjem slavskog kolača povodom hramovne slave kapelice posvećene Svetim srpskim Novomučenicima, pomenom blaženopočivšem arhimandritu Lazaru i slavskom trpezom ljubavi, u ostroškom skitu Jovan Dolu kod Nikšića 28.juna saborno i molitveno je proslavljen Vidovdan.
Svetom službom Božijom u crkvi posvećenoj Svetom knezu Lazaru i Novomučenicima srpskim načalstvovao je ostroški iguman arhimandrit Sergije, a sasluživali su mu protojerej Radmilo Čizmović, pješivački paroh i ostroška sabraća jeromonasi Vladimir i Roman, jerođakon Atanasije, uz molitveno učešće brojnog monaštva i vjernog naroda.
Prije pričešćivanja vjernih vidovdansku besjedu proiznio je o. Vladimir, podsjećajući na riječi Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića koji je rekao da se kod Svetog Save i ostalih svetih Nemanjića učimo kako da živimo po vjeri, a kod Cara Lazara i drugih srpskih mučenika koji položiše živote na Kosovu Polju, kako da umiremo za našu vjeru.
– Vidimo da jedan drugog nadopunjuju, Sveti Sava i Sveti Car Lazar. Kosovski zavjet ne počinje od Cara Lazara. Na početku srpske države imamo kosovski zavjet, zato što je kosovski zavjet u biti opredjeljenje za Carstvo nebesko, a to opredjeljenje imamo i prije Cara Lazara. To se dešava sa našim ocem, velikim županom Stefanom Nemanjom koji je ostavio zemno carstvo i došao kod svoga sina na Svetu Goru Atonsku i tu imamo prvi primjer kako Srbi biraju Carstvo nebesko u odnosu na Carstvo zemaljsko. Ostavljaju svu vlast ovoga svijeta i Sveti Sava kao princ prestolonaslednik, moli se, doziva svoga oca i Sveti Simeon dolazi na Svetu Goru i postaje običan monah, onaj koji se odrekao svijeta, svih udobnosti i bira Carstvo nebesko. Već od tada počinje kosovski zavjet u srpskom narodu – rekao je o. Vladimir.
Objasnio je i da je suština nacionalne srpske ideje integralizam, simfonija između crkve i države od koga se danas , kako je rekao, boje liberalne demokrate.
– Sve im govorite, samo im ne govorite o mogućnosti crkve i države, zato što bi oni da satjeraju crkvu u hramove i da se mi samo obraćamo vama vjerujućima, da ne smijemo da izađemo u društvo, da ne smijemo da izađemo u svijet i da je crkva naš minimalni prostor gdje mi treba da se obraćamo ljudima. Znači da narod ne pripada nama, a narod je Božiji, narod je Crkve, to je naša pastva i mi ne možemo da se odreknemo svijeta i društva, jer se odričemo Hrista koji je rekao “idite svim narodima”. Nije rekao zatvorite se u hramove pa onda samo propovijedajte pojedincima koji dođu u hramove – besjedio je o. Vladimir.
Naglasio je da kada su svetitelji nešto sjedinili, Sveti Sava autokefalnom crkvom, a Sveti Simeon blagoslovenom državom, tu nema svađa, nema antagonizama između vladara crkvenog i vladara svjetovnog, zato što iza oba vladara je jedan ideal, a to je svetost, rekao je o. Vladimir.
– Sveti Car Lazar je dakle imao na koga da se ugleda. On je samo nastavio to opredjeljenje Svetog Simeona, Svetog Save, Monaha Simona, prvog krunisanog kralja Stefana u Žiči. Znači, Sveti Car Lazar je samo nastavio tu sveštenu tradiciju opredjeljenja za Carstvo nebesko. To ne znači da preziremo zemaljsko, nego kad dođe stani – pani da radošću prigrlimo Carstvo nebesko. Nije slučajno što je on pričestio vojsku u crkvi Samodreži uoči kosovske bitke, po ugledu na Spasitelja Hrista koji je uoči svoga stradanja krsnog pričestio svoje apostole. I kao što je Hristos imao izdajnika, tako je nažalost i Car Lazar imao izdajnika, mada se danas vode mnoge rasprave da li je Vuk Branković izdao. Treba i mi kao Car Lazar da se opredijelimo za nebesko, Božije – poručio je o. Vladimir.
Sabrano monaštvo i vjernici pričestili se na Litrugiji Svetim Hristovim Tajnama.
Saslužitelji su potom blagosiljali i prerezali slavski kolač koji su povodom hramovne slave pripremila ostroška bratija na čelu sa igumanom Sergijem.
Bogosluženje u crkvi Svetih Novomučenika Srpskih završeno je pomenom palim srpskim junacima i vitezovima prije Kosova, od Kosova do današnjih dana, za Krst časni i slobodu svetu.
Pomen je nastavljen na grobu blaženopočivšeg arhimandrita Lazara Adžića koji je nosio ime Svetog Kneza Lazara, dugogodišnjeg ostroškog igumana, čijom zaslugom je zasijala svetinja Jovan Dola, ali i obnovljene brojne monaške obitelji.
Nad grobom o. Lazara besjedio je iguman Sergije.
– Trpeći i odupirući se zlu dobrom u sebi, opstajemo kao svjedoci onih koji su krenuli za Hristom kao što su to bili oni koji su pretrpjeli fizičke i tjelesne muke, mislim da ništa manje nije ni današnje vrijeme, ni ona vremena kada pod prividnim dobrom moramo da vodimo najljuću borbu sa neprijateljem spasenja roda ljudskoga, naročito hrišćani pravoslavni sa nečastivim, da naše duše ne ozlobi. Kao što je ozlobio duše onim ludim djevojkama koje ponesoše svjetiljke, ali bez ulja ostadoše u tami neprepoznate od Onoga za kojim su pošle, a ne sretoše se s njim. To ulje jevanđeljske dobrote neka ne nestane u žižcima naših duša nego da se hrabro postavimo i u iskušenjima tjelesnim kad neprijatelj zavojevač hoće da nam uzme dušu, da nam bližnje naše odvoji od nas i od Boga i od svete Crkve i kada u nama zaživi bilo kakvo zlo, nepraštanje, mržnja, nevjerje, poluvjerje, praznovjerje, da sa svim tim bitkama ostanemo sa ovima koje slavimo i koji su uzor i anđelima na nebu, oni koji položiše život svoj za svetu vjeru, za Hrista svoga i za nas – istakao je o. Sergije.
Proslava Vidovdana u Jovan Dolu nastavljena je uz slavsku trpezu ljubavi koju su pripremila ostroška bratija.
