U nedjelju po Vaskrsenju, Tominu, kada se naša Sveta Crkva sjeća susreta Vaskrslog Gospoda Isusa Hrista sa Apostolom Tomom koji nije vjerovao apostolima da su vidjeli Gospoda dok nije stavio prst svoj u rane Njegove i ruku svoju u probodena rebra Njegova, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Na praznik Svetog mučenika Terentija, 23.aprila 2023. ljeta Gospodnjeg, Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat arhimandrit Miron, a sasluživala su mu sabraća jeromonasi Vladimir i Roman, jerođakon Zosima, kao i jerej Alen Vukašin iz Sremske eparhije.
Odgovarala su ostroška bratija uz molitveno učešće monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja jevanđelja o Svetom apostolu Tomi i njegovom nevjerovanju, sabranima je besjedio o. Alen.
– Često se mi ljudi nekako ogriješimo o Svetog Tomu, misleći da je zaista njegovo nevjerovanje bilo loše. Njegovo nevjerovanje je bilo za nas dobro i za naše spasenje. Nevjerovanje o kome smo čitali nije bilo dubinski i nije bilo iz njegovog bića, to je nevjerovanje koje je prožeto sa strahom. Njegovo nevjerovanje je bilo na našu vjeru. On nije vidio Gospoda kada se javio prvi put svojim učenicima i prosto od te ljubavi koju su oni imali prema Gospodu, pomutilo se njihovo biće i njihov um, kada je Gospod od njih uzet i kada je dobrovoljno pošao na stradanje i bio pogreben – besjedio je o. Alen.
Podsjetio je na riječi Gospodnje upućene Svetom apostolu Tomi ”ne budi nevjeran, nego vjeran”, kroz koje se zapravo obraća svim ljudima.
– Kroz riječi upućujućene Svetom apostolu Tomi svima nama upućuje parametre našeg života. To znači da se okrenemo jedni prema drugima, da povjerujemo jedni drugima, priđemo braći svojoj i čujemo njihovu riječ, čujemo njihovu ljubav. Gospod je ušao kroz zatvorena vrata i pokazao svoje ruke i svoja rebra. Ali najveće čudo je čudo ljubavi Božije. On koji je Stvoritelj i Sazdatelj naš, radi nas i radi našeg spasenja ulazi u neki dijalog sa Tomom i neko nevjerovanje pretvara u vjeru ne samo Tominu, nego svih nas ljudi. Vjera je osnov svega i onoga čemu se mi ljudi nadamo. Ta vjera treba da bude začinjena isključivo sa ljubavlju. Često kada sami padnemo u grijehe i beznađa, sami sebi se čudimo kako smo mogli da sagriješimo, zato što mislimo o našoj vjeri, mislimo da smo stameni, da smo tvrdi, a bolje bi bilo da više gajimo ljubav. Da i onda kada nemamo vjere postupimo kao Apostol Toma koji prilazi Gospodu s ljubavlju da opipa njegove rane – poručio je o. Alen.
Besjeda o. Alena Vukašina na Tominu nedjelju
Sabrano sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod prisajedinili su se Hristovim svetim Tajnama kroz Sveto Pričešće.
Tomina nedjelja je prva nedjelja poslije Vaskrsa. Naziva se još i Nedjelja Antipashe, Bijela nedjelja. Novom nedjeljom se naziva, jer početak svih nedjelja počinje od nje, jer posle Vaskrsa prvi put ponavlja i kao da obnavlja veliki praznik Vaskrsenja. Posvećena je Svetom apostolu Tomi, i njegovom neverstvu u Hristovo Vaskrsenje.
Tog dana je apostol Toma svoje neverje zamenio verom. Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa Njegove rane. Nakon toga, apostol Toma je uzviknuo: “Gospod moj i Bog moj!”
U bogosluženju Tomine nedelje, pored glavne teme o uverenju apostola Tome u Vaskrsenje Hristovo, spominje se i slavni silazak Isusa Hrista u Ad (veličanije), gde je umrlima objavio Svoju pobedu nad grehom i smrću i Svoje večno proslavljenje (1. Pt 3, 18-19). Poredak službe toga dana, kao i njen sadržaj, nije običan, vaskrsan. Ovo kao da je poredak jednoga od dvanaest praznika, samo bez parimeja, ali sa litijom, sa pevanjem naročitih stihira koje opisuju događaj koji se praznuje.
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote. Iz ovog perioda zabrane su izuzeti četrdesetodnevni parastosi, saglasno propisima Tipika. Na dan posle Tomine nedelje, u Pobusani ponedeljak, služe se parastosi na grobljima, čime živi kao da čestitaju svojim upokojenim srodnicima i bližnjima radosni praznik Vaskrsenja Hristovog. Na parastosima i sahranama na groblju sve do odanija Vaskrsa umesto “Svjatij Bože” peva se “Hristos voskrese”.
