Svetom Liturgijom i rezanjem slavskih kolača molitveno je u ostroškoj svetinji proslavljen praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan u utorak 2. avgusta.
Svetom službom Božijom načalstvovao je ostroški sabrat protosinđel Ilija, a sasluživali su mu arhimandrit Miron, protojerej Radmilo Čizmović pješivački paroh i jeromonah Roman, kao i jerođakon Zosima.
Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog igumana Sergije, brojnog monaštva i vjernog naroda.
Posle pročitanog Jevanđelja sabranima se riječima praznične besjede obratio o. Ilija koji je podsjetio da je Sveti prorok Ilija jedini na nebu koji je sa tijelom u Carstvu Božijem.
– Sam Hristos iako je samom početku svoje propovjedi nije bio u sukobu ni sa narodom ni sa jevrejskim vjerskim starješinama, ni sa Sinedrionom, ni sa ostalim učenim ljudima. Ipak, vrlo brzo je došlo do prekida dobrih odnosa i uspostavljanja nemira, odnosno mržnje sa strane onih drugih. Tako poslije nekih silnih čuda koja su se desila kada je Hristos iscjeljivao narod i poučavao, došao je u svoje selo i naravno odmah su ga prezreli. On, pošto je svjestan bio svega. Onda su krenule priče, nije li ovo sin Josifov, sin drvodjelje, jedan najobičniji bijednik što bi rekli, a nije učen, dakle po svim parametrima tadašnje jevrejske kulture koja nije bila nimalo blaga, odnosno bila je oštra prema svim protivnicima, i on je prema njima bio jedan najobičniji bijednik, jedna sirotinja, koga nije trebalo uzimati za ozbiljno ni sve što radi, ni sve što čini. Onda on vrlo brzo kritikuje sa pravom vjerske predstavnike i navodi im primjere koji su vrlo nezgodni i osuđujući za njih, za sve one koji u svom pogrešnom tumačenju svoje vjere, pod prisilom postaju licemjeri – rekao je o. Ilija.
Ponovio je Hristove riječi, koji govori da je za vrijeme proroka Ilije na tri godine i šest mejseci bilo zatvoreno nebo i da nikome drugom nije bio poslat Ilija nego u Sareptu Sidosnkom udovici da njoj nađe hljeba.
– Naravno i udovica iz Sarepta Sidonskog je bila paganka, što je opet za tadašnju jevrejsku kulturu bio skandal prve vrste da tako nešto učini Božiji čovjek. To je potpuno bilo dovoljno za osvetu. Naravno, oni su toliko bili licemjerni i zaljubljeni u svoju pobožnost, iako je Sinedrion i sve ostale vjerske starješine koje su živjele tada u Jerusalimu, jedini zadatak koji su imale jeste da prepoznaju dolazak Mesijin. To naravno nisu uspjeli da urade nego su čak pod vidom svoje pobožnosti ubili Sina Božijeg, odnosno Mesiju koji im je došao. On ovdje pominje da nije došao nekoj pobožnoj udovici, nije došao nekom jevrejskom starješini, nije došao predsjedniku Sinedriona ili danas predsjedniku vlade, ili ne znam čemu, nego je došao paganki jednoj najobičnijoj koja je u njihovim očima najobičnija bijednica i njoj dao hljeba, njenog sina je oživio, a nije oživio sina nekog pobožnog i uglednog čovjeka – bejsedio je o. Ilija i naglasio da svi primjeri koje Hristos daje tadašnjim slušaocima ne prijaju nikako njihovim ušima i oni odlučuju da Ga bace sa stijene, što ne uspijevaju jer nije došao bio čas Njegov.
Na kraju Liturgije o. Roman sa saslužiteljima blagosiljao je i prerezao slavske kolače koje su povodom imendana pripremili o.Ilija, te porodica o. Radmila Čizmovića povodom prislave.
O. Roman je potom čestitao ocu Iliji imendan.
