Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski G. Joanikije, služio je na Lazarevu subotu Svetu arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu.
Sasluživala su mu ostroška sabraća arhimandrit Miron, protosinđeli: Sergije, nastojatelj ostroški i Ilija, jeromonah Vladimir i jerođakoni Roman i Sionije.
Odgovarala su ostroška bratija na čelu sa jerođakonom Zosimom, uz molitveno učešće brojnog monaštva i vjernog naroda.
Prije pričešćivanja vjernih, arhipastirkim slovom povodom velikog praznika Vaskrsenja četvorodnevnog Lazara, sabrane je poučavao Mitropolit Joanikije. On je kazao da nakon četrdesetnice, od jutra Lazareve subote ulazimo u Veliku nedjelju, da bismo postali saučesnici velikih djela Božijih, od Vaskrsenja Lazarevog preko ulaska Hristovog u Jerusalim, do Njegovog uzlaska na Golgotu, Njegove smrti i Njegovog Vaskrsenja.
– Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro brat moj. Tako govoraše jedna od ožalošćenih sestara Svetog Lazara, prijatelja Hristovog. Ova porodice, Sveti Lazar i njegove dvije sestre su po predanju, a i po jevanđeljskim svjedočenjima, mnogo puta u svoj dom ugostili Gospoda Isusa Hrista. Toliko su bili bliski da su ga doživljavali kao svoga najvližeg, najdražeg. Kad je bolovao Lazar, kad mu se približavao kraj ovozemaljskog života, sestra poručuje Hristu koga već gone Jevreji da boluje Lazar, a On kaže, doći ću ja i da Lazareva bolest nije na smrt, nego da se projavi slava Božija – podsjetio je Mitropolit Joanikije.
Gospod Isus Hristos već je imao tu namjeru šta će da uradi, kazao je Visokopreosvećeni Mitropolit. Podsjetio je da u ovoj priči vidimo jednu dramu koju svaki čovjek doživaljava u ovom životu, dramu smrti, dramu gubitka najbližih, kada umire onaj koga volimo i mi zajedno sa njim umiremo, otkida se dio našeg srca i dio našeg života.
– U riječima Lazarevih sestara, Gospode da si Ti bio ovdje, ne bi umro brat moj, tim velikim riječima, već imamo skrivenu vjeru u Hrista kao izvor života, a On je rekao, Ja sam vaskrsenje i život. Međutim, ipak su se pojavile ljudske slabosti. Kada Gospod kaže vaskrsnuće brat tvoj, ona kaže, znam Gospode da će vaskrsnuti u posljednji dan. To je vjera starih Jevreja. A jedna od sestara razmišljajući kao običan čovjek, projavljuje opet ograničenje ljudskog uma, pred božasnkim planom. Kaže, Gospode, on već zaudara, već se raspada, a On kaže, samo otovrite grob i poziva Lazara svojim božasnkim i živonosnim glasom i projavljnjuje svoju vlast nad smrću i Lazar ustaje iz groba, javlja se kao pobjeditelj smrti silom Božije riječi. I ovdje Gospod prije svog stradanja projavljuje svoju punu vlast nad smrću – objasnio je Mitropolit Joanikije i dodaje da u u svjetlu ovog događaja vidimo šta znače Njegove riječi da Lazareva bolest nije na smrt.
Visokopreosvećeni mitropolit Joanikije je sabrane poučavao da u ove dane Hristovog stradanja treba da idemo stopama Hristovim.
– Koliko god puta smo bili učesnici tih događaja božanski, svaki put ih iznova doživljavamo, jer i stradanje Hristovo, Njegova smrt i vaksrsenje, iako se u davnini desilo, nije ostalo u prošlosti i ne može se potisnuti u zaborav. Mi uvijek iznova doživljavamo tu dramu i stradanje Hristovo. Sastradavajući sa Njim, mi očišćujemo naš um, naše misli, naša osjećanja i rukovođeni Njegovom rukom potpuno se preporađamo, očišćujemo se od naših grjehova. Treba da budemo saučesnici Hristovog stradanja, da to realno doživimo i naravno da se osnažimo kroz ove svete dane, kroz tajne Božijih djela, da se prosvijetlimo silom Hristovog krsta i Njegove ljubavi, da dobijemo oproštaj grjehova, obnovljenje našeg bića, naše duše, našeg uma, naše vjere, da bismo se udostojili da proslavimo vaskrsenje Hristovo, da postanemo saučesnici i sapričasnici Njegovog vaskrsenja – naglasio je Mitropolit Joanikije i dodao da u ovaj veliki i Sveti dan, Lazarevu subotu uoči Njegovog ulaska u Jeruslaim, Hrista osjećamo kao pobjeditelja smrtti, kao Onoga koji ima vlast nad smrću, kao onoga koji donosi život, koji sve preporađa i sve čini novim.
Besjeda Mitropolita Joanikija na Lazarevu subotu
Sabrani koji poste Vaskršnji post, a koji su se molitveno pripremali, primili su Sveto Pričešće.
Zajedničarenje monaštva i sabranog vjernog naroda sa Visokopreosvećenim Mitropolitom i saslužiteljima, nastavljeno je u manastirskoj gostoprimnici.
