Preosvećena gospoda episkopi: budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikije i pakračko-slavonski Joavan sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom, bogoslužili su u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, u Nedjelju mesopusnu – O strašnom sudu, 7. marta 2021. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Svete mučenike u Evgeniji.
Posle pročitanog začala iz Svetog jevanđelja sabranom monaštvu i vjernom narodu, obratio se Vladika Jovan, govoreći o priči koja se odnosi na Sud Božiji.
– Kada dođe Sin čovječji u slavi svojoj i svi sveti angeli s Njim, tada će sjesti na presto slave svoje i sabraće se pred Njim svi narodi i razlučiće ih jedne od drugih, kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. Sud je Gospodnji, o tome se govori u ovom Jevanđelju, sud posljednji, sud konačni. Poslije je rečeno, kada je Hristos vaskrsao i proveo 40 dana sa apostolima, učeći ih i poučavajući onome što nisu mogli da pojme prije Njegovog vaskrsenja, On ih odvodi na vrh Gore maslinske i kaže i vidješe Ga kako se pred njima vaznese na nebo. Dođoše tada anđeli među njih i rekoše, šta gledate gore, kao što je otišao, tako će i doći. Hristos će upravo tako doći, sa istoka, kao što se vaznio, doći i sa Gore maslinske će se upututiti na kapiju kroz koju će ući u Jerusalim i da će na gori hrama, gdje je Avram htio da žrtvuje svog sina Isaka, da će tu zasjesti na tron i suditi svim narodima u dolini Josafatovoj. Gospod kada sjedne da sudi, sudiće milosrđem. To ništa manje neće biti strašniji sud, jer milosrđe je Njegovo, ali kaže se i tada će zaplakati sva plemena zemaljska, jer će sva plemena zemaljska vidjeti sebe. Tada će zaplakati plemena Gospodnja i zbog onoga što su učinili, a nisu trebali da čine – rekao je Vladika Jovan.
On je podsjetio na riječi Gospodnje ”kada učiniste jednom od najmanje braće, meni učiniste. Ali isto tako, to može biti i zlo i dobro. Kada učiiste zlo jednom od ove najmlađe braće, meni učiniste. Kada učiniste dobro jednom od ove najmlađe braće, meni učiniste”.
– Gospod hoće suditi u milosrđu svome, ali je Njegov sud i dalje strašni sud, jer će ljudi sagledati sebe onakvim kakvi istinski jesu, sagledaće svoja djela i nedjela i ono što nisu učinili, a trebalo je, moglo je ili moralo je – naglasio je Vladika Jovan.
Episkop pakračko-slavonski je kazao da je juče na taj strašni sud otišao veliki pravednik Božiji, Vladika zahumski i hercegovački Atanasije.
– Juče smo vidjeli kako izgleda taj sud, vidjeli smo kako uzlaze u dolinu Josafatovu koja je možda u Hercegovini danas, ali istinski dio doline Josafatove u kojoj će se suditi čovječanstvu. Vidjeli smo juče kako su svi ovi mali kojima učini Vladika Atanasije, kao kad učini Gospodu, došli da posvjedoče da je on učinio njima. I u njima se ispuni pred našim očima ovo što apostol Pavle kaže ”vi ste pečat moga apostolstva u Gospodu”. Pečat koji je očigledan, koji je došao da potvrdi sam sebe, upravo pred sud Božiji. Nije zalud bila sahrana tog velikog pravednika Božijeg na dan Zadušnica, kada se sjećamo upokojenih, kada živimo s njima, kada oni dolaze među nas. Tako je i Vladika Atanasije prizvao i nebo i zemlju, i živu Crkvu, pečat njegovog apostolstva, da nas podsjeti da ćemo se danas sjećati suda Božijeg, da će Gospod suditi milosrđem, a mi opet da ćemo vidjeti djela svoja i da ćemo sami sebi suditi po svojim djelima, nedjelima, učinjenom, nučinjenom, a onda će Gospod tek svojim milosrđem kako sam kaže, razabrati ovce od jaradi. A mi da kao što je narod juče izašao da posvjedoči da je on svjedočanstvo apostolstva Atanasijevog u Gospodu, tako i da Atanasije veliki pravednik Božiji izađe na sud Gospodnji i posvjedoči da smo mi njegovi, pečat apostolstva njegovog, da smo dostojni Carstva nebeskog – zaključio je Vladika Jovan.
Na kraju bogosluženja njemu je zablagodario Vladika Joanikije, što su zajedno bogoslužili u ostroškoj svetinji Svetog Vasilija i kazao da je to veliko ukrjepljenje uoči Časnog posta.
– Prvo treba da se nasitimo bratske ljubavi, da se jedni sa drugima vidimo i zatražimo oproštaj i tako zaplovimo u veliku pučinu Časnog posta. Danas je nedjelja koja nas opominje na strašni sud Božiji i Vladika Jovan nas je podsjetio da je i ovdje prisutan već sada sud Božiji, a konačni sud će biti i evo Bog je tako odredio i sudio, a u tome je i Božiji promisao i Njegovo staranje o našem spasenju, da ulazimo u ovaj Časni post, poslije suđenja koje se nama dogodilo. Ostadosmo i bez Patrijarha Irineja, sve se tako brzo događalo, bez našeg Mitropolita Amfilohija i bez Vladike Atanasija. Ali oni nas nisu naustili, oni su s nama, jer su u naručju Božijem, a kad su u naručju Božijem, onda su i u srcu svoga naroda – kazao je Vladika Joanikije.
Podsjetio je na bratsku i čudesnu ljubav između blaženošočivših Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija.
– Oni su od mladih dana, od bogoslovije se združili kao braća i više od toga. Negdje je Atanasije koji je po mnogo čemu bio prvi, kao inicijator, ali je uvijek isticao Amfilohija kao prvog. Još kad su bili djeca, dobacio je jedan papirić kada su se igrali u školi bogoslovskoj, biću monah. A ovaj njemu vrati papirić i napiše sa druge strane, biću i ja. Tako je i bilo. Prvo se zamonašio i rukopoložio Atanasije, a potom i Amfilohije. A kasnije kada su postali sveštenoslužitelji, gledali u se i po bratskog Grčkoj, po Evropi, Rimu, Parizu gdje su zajedno Bogu služili, uviejk su bili zajedno, kao što im je ranije rekao o.Justin. Vas dvojica treba da budete kao jedan i ono što sam pisao jednom, isto važi za drugoga. Treba da zajedno orete njivu Gospodnju, da budete sigurnost Crkve Božije. Tako je i bilo – rekao je Vladika Joanikije.
Posebno se sjećam, kako su oni zajedno, njih dvojica, ali zaista kao jedan u svemu jednomisleni, a različiti, objasnio je Vladika Joanikije.
– Amfilohije nam je uvijek nekako djelovao kao mistik i uvijek se neka dubina duhovna u njegovom liku i njegovoj ričeli oslikavala. A Atanasije prepun znanja, energije, prepun revnosti Božije, ali kao jedan. Kako su razorali zapaloženu njivu Božiju u doba komunizma, još kao jeromonasi u Beogradu. Ko ih pamti iz tih vremena, ne može nikad da ih zaboravi. Svjetilnici izašli na pozornicu ovoga svijeta i svjedoče radost i svjetlost i blagu nadmoć Jevanđelja Hristovog nad svim ideologijama i nad svim organizacijama ovoga svijeta. To je toliko bilo potrebno u to vrijeme. Koliko su djece, omladine, mladih priveli Hristu. Veliko je to djelovanje njihovo bilo u Beogradu, Srbiji i u srpskim zemljama. Oni su već tada zajedno krijepili naš narod na Kosovu i Metohiji – istakao je Vladika Joanikije i podsjetio da je Atanasije tada bio osuđivan od javnosti da remeti bratstvo i jednistvo.
Vladika Joanikije je dodao da kada su postali ahijereji, znamo koliko je Amfilohije držao do mišljenja Atanasijevog i o onome što je trebalo da se čini u crkvi i o svim pojavama i iskušenjima koja nas snalaze.
– Ako je Atanasije nešto rekao, to mora dobro da se uvaži, jer sigurno Atanasije zna. A s drguge strane, koliko je Atanasije volio Amfilohija, pa ga je iz mološte ogovarao. Na koji način? Dobar je to čovjek, ali je ostario i već malo omatufio. Stariji je od mene cio jedan dan. Ostario je već. Vidite kako je to načudesan način izražavanje ljubavi bratske. Čudesna bratska ljubav, ali kad Amfilohije ne čuje, on je govorio ono što je vidio, kakav je Amfilohije arhijerej, kakav čovjek, kakve širine, dubine, zaista čudesno – rekao je Vladika Joanikije i podsjetio da je Vladika Atanasije i posle umirovljenja obilazio mjesta stradanja srpskog naroda i srpske djece i i pisao brojne knjige – kazao je Vladika Joanikije.
O njihovoj ljubavi govori i detalj kako je Mitropolit Amfilohije kada su ga pozvali da mu uruče počasni doktorat Petrogradske duhovne akademije, pitao zašto prvo nisu dali Atanasiju, navodeći da je veći teolog od njega, podsjetio je Episkop budimljansko-nikšićki.
– I evo odoše jedan za drugim. Prvo Amfilohije koji je bio stariji cio jedan dan, pa Atanasije par mjeseci posle njega. Vidite kako se to sve nekako ispreplelo među njima dvojicom. Nije nam čudo što je Atanasije otišao ubrzo posle Amfilohija da mu se pridruži gore. Uvjeren sam da se pridružuju svetima, Svetom vladici Nikolaju, Ocu Justinu, Svetom Savi, Svetom Vasiliju kome su često dolazili i svetim velikim ocima, Atanasiju Velikom, Amfilohiju Ikonijskom, Grigoriju Palami, Maksimu Ispovjedniku i koliko je god veliki gubitak, imamo radost što smo imali i što imamo velike ljude među nama – zaključio je Vladika Joanikije.
Preosvećenim episkopima Jovanu i Joanikiju zablagodario je ostroški namjesnik protosinđel Sergije, na bogosluženji i blagoslovima koje su donijeli u ostrošku svetinju.
