Svetom Liturgijom, rezanjem slavskog kolača, litijom oko hrama i pomenom braniteljima ostroške svetinje u Drugom svjetskom ratu, u ostroškoj svetinji proslavljen je praznik Svetog Novomučenika Stanka u petak 18. decembra 2020. ljeta Gospodnjeg. Molitveno je proslavljen i spomen na Prepodnobnog Savu Osvećenog i Svetog Nektarija Bitoljskog.
Svetom Liturgijom u crkvi Svetog Stanka u Donjem Ostrogu načalstvovao je protosinđel Sergije, a sasluživali su mu jeormonah Vladimir i jereji Milenko Ralević i Ranko Radonjić i jerođakon Zosima, uz molitveno učešće ostroškog i podmainskog monaštva.
Posle čitanja Svetog Jevanđelja sabrane je prazničnom besjedom poučavao o. Sergije koji je kazao da je Crkva ustanovila da proslavljamo svetitelje i da se učimo od njih.
– Evo i danas kao što reče Sveto Jevanđelje, Sveti mučenik Stanko ispunjava jevanđelsku riječ, ”ako mene goniše i vas će goniti” zarad upravo onoga daljeg obavještenja koje Gopsod kaže ” da nisam tvorio čuda i djela koja je tvorio među ljudima čiji smo mi i dan danas svjedoci, ne bi grijeha imali, ovako nemaju izgovora za grijeh svoj”. I zaista naš ljudski život jeste put između blaženstva i njemu suprotnoga odricanja od blaženstva Božijeg koje Gospod daje onima koji ga sleduju. Zapovjesti Božije nisu teške ako čovjek sav svoj život, sebe samoga i sve oko sebe stavi na službu Bogu, koji je jedini smisao ljudskog postojanja – rekao je o. Sergije.
Sveti mučenik Stanko je, kao što se čuje u divnim stihirama, u mladosti svojoj gotovo kao dijete bio na ispitivanju svoje vjere, kazao je o. Sergije.
– I kad je trebalo i odreći se Hrista zarad nekakvog pukog biološkog produžetka i još neko vrijeme boravka na ovoj zemlji i izdati bližnjega i sve što ide jedno za drugim kad krene čovjek da se odriče od Boga, odriče se i od bližnjih i od imena svoga i od svoga identiteta i gubi sve, Gospod mu je dao snage, a i on je bio voljan i čvrsta je njegova vjera bila da ostane hrišćaninom, da ostane čovjek i evo i dan danas proslavljamo njega i ugledamo se na njegovo djelo. I hranimo se, jer svaki ljudski život vrlo često prolazi kroz te dileme kroz koje su prolazili svetitelji. Divan je i veličanstven mučenički krst i mučenički podvig i zaista Crkva Božija ako na čemu sagrađena to je upravo na mučeničkom, ispovjedničkom podvigu svetitelja, članova Crkve koji su sebe ugradili u temelje Crkve i u cijelu građevinu Crkve Božije – istakao je o. Sergije.
Dodao je i da nema nijednog Božijeg hrama koji u sebi nema sadržane mošti nekoga od svetih mučenika.
– To je tako ustanovljeno da se pri osvećenju Antimisa i crkve ugrađuje u Sveti Presto na koji se služi Sveta Liturgija dio moštiju svetitelja mučenika. I to je znak danam je to dato kao ugledanje da budemo hrabri i čvrsti u vjeri – rekao je o. Sergije.
On je naglasio da je takođe dostojan divljenja i Sveti Sava Osvećeni, koji svojim podvigom, beskrvnim mučeništvom odricanja od svojih palih, vraća se u cjelovitost kako ga je Gospod naznačio i kako mu je Bog namijenio da bude.
– Kao što kaže apostol, napredujete u vjeru rasta Hristova. Zaista veliki je taj prostor na kome čovjek može da uzrasta duhovno, čisteći sebe od svih duhovnih, duševnih i tjelesnih nečistota koje ga vrebaju. Zato je veliki dar blagodati Božije kao što rekosmo kroz svete tajne i svete vrline, kojom lestvicom je i Sveti Sava Osvećeni krenuo i zasta dostigao veliki stepen svetosti i njegovo žitije je okrjepljenje i veliki primjer nama da se i mi možemo odreći roditeljskog doma i svega ostalog – objasnio je o. Sergije.
Naglasio je i da se ova Sveta Liturgija služi nad mučeničkim kostima branilaca Ostroga čiji podvig treba da spomenemo i za čije duše se treba pomoliti.
– Kao što reče Mitoropolit Amfilohije kad smo 2004. godine osvećivali ovaj hram, sami je Gospod Bog stvorio ovu stijenu da na njoj kao kruna iznikne ovaj hram Svetom mučeniku Stanku i tako Gospod promišlja od početka sve o čovjeku i o svakom njegovom koraku, a mi samo da se oslonimo na živog Boga i da nikad ne zaboravimo šta nam Bog daje, koliko velike blagodati i darove daje i samo da budemo vjerni Bogu kao što su i sveti bili i tako dostignemo Carstvo nebesko sa svima svetima – zaključio je o. Sergije.
Na kraju Liturgije ostroška bratija i sabrano monaštvo su povodom hramovne slave u litiji ophodili hram Svetog novomučenika Stanka, a nakon toga prerezan je i blagosiljan slavski kolač koji su pripremila ostroška bratija.
Na kraju bogosluženja o. Sergije sa saslužiteljima je održao pomen braniteljima ostroške svetinje koji su od bratske ruke stradali za vrijeme Drugog svjetskog rata, a čije su kosti od 2004. pohranjene u kripti hrama Svetog novomučenika Stanka.
Žitije Svetog mučenika Stanka
Dječaka Stanka, koji čuvaše ovce u nikšićkom kraju Crne Gore, ubiše Turci kod ovaca za vjeru hrišćansku 15. septembra 1712. godine. Njegove svete i netljene mošti – dvije posvećene dječje ručice, počivale su u Gornjem manastiru Ostrogu u crkvici Časnog Krsta, gdje se podvizavao Sveti Vasilije Ostroški. Od 2004. njegove mošti počivaju u crkvi u Donjem Ostrogu koja je izgrađena za vrijeme Mitropolita Amfilohija i koja je njemu posvećena.
