Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 28. oktobra, u manastiru Ostrog blagoslovio je i svečano otvorio Bogoslovsko-filosofski skup „160 godina visokoškolskog obrazovanja u Crnoj Gori i prve bogoslovske škole 1863-2023“, koji organizuju Mitropolija crnogorsko-primorska i Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog od 28. do 31. oktobra na Cetinju, Cetinjskoj bogosloviji, Podgorici, manastirima Ostrog i Stanjevići.
Pozdravno slovo Visokopreosvećenog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija
“Časni oče rektore,
Gospodo profesori,
Gospodo učesnici ovog naučnog skupa,
Velika mi je čast da povodom velikog jubileja Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, 160 godina od njenog osnivanja, kažem nekoliko riječi na ovom naučnom skupu.
Jubilarno vrijeme je vrijeme punoće, a punoća vremena je u Hristu. Kada proslavljamo jubilej obično se sjećamo nekih prošlih vremena, ali vidimo da ta vremena nisu samo prošla, nego to su vremena ispunjena ljudskim trudom, velikim i značajnim događajima. To je vrijeme koga se rado sjećamo, to je posvećeno vrijeme ili, po Svetom apostolu Pavlu, iskupljeno vrijeme. Naši jubileji, koje slavimo, imaju korijen u biblijskim jubilejima. Jubilarna godina za Jevreje u Starom zavjetu je bila godina ne samo sjećanja na prošlost, nego je ona bila tako organizovana da je bila i predukus vječnosti, kao što je Gospod za šest dana stvarao, a u sedmi dan počinuo, i to je prvi i osnovni jubilej, sedmi dan kod starih Jevreja, kod nas je osmi dan zbog vaskrsenja Hristovoga, pa je taj dan dan odmora. Ali to ne znači da je to dan bez ikakvih djela, to je dan kada se stvara ono što je najvažnije, kada predokušamo naše spasenje i život vječni. Dan odmora biblijskog, dan pokoja, dan mira Božijega, to je ono za čim svi čeznemo, jer to je nešto u čemu se spajaju i mir i stvaranje.
Kada se osvrnemo unazad, na ovo prošlo vrijeme 160 godina, vidimo jedan veliki, veliki podvig naših predaka koji su u najtežim vremenima postavili dobar početak. Te 1863. godine nijesu imali da polože za početak ništa osim dobre volje i velike želje da se mladi naraštaj školuje, obrazuje, ali ta dobra volja je bila značajnija nego možda da su imali i uložili sva materijalna sredstva, a da je nedostajala ideja.
Iako je privremena Bogoslovija 1863. godine vrlo kratko trajala i ona je imala neke rezultate. Najveći njen rezultat je što je ona prosto izazvala čestitoga gospodara kneza Nikolu da najozbiljnije kasnije,1868. i 1869. godine, pristupi tom Božjem djelu, da se osnuje Bogoslovija, o čemu će danas biti dosta riječi.
Ono što danas u ovom vremenu vidimo je da je prosvetni sistem i obrazovanje u našim školama vrlo često u krizi, ponekad i u ćorsokaku zbog nekog haosa koji se stalno proizvodi u ovom svijetu, pa se taj haos ponekad dotiče i naših škola. Koliko je haotičnosti bilo u prelasku na bolonjski sistem, i da li je iko tada, kada su vlasti bile donijele tu odluku da se pređe na bolonjski sistem, da li je iko htio od onih koji su odlučivali da čuje kritičko mišljenje u odnosu na taj sistem obrazovanja. Ovo govorim zbog toga što iznova treba da razmislimo i da sagledamo značaj bogoslovskog obrazovanja u sistemu obrazovanja u jednoj državi, u jednom društvu. Posebno kod nas sa tako dubokom hrišćanskom tradicijom, sa tradicijom koja je prožeta hrišćanskim iskustvom, sa istorijom koja je rodila mnoge svetitelje Božije, mnoge svjedoke Božije, sa jednom sjajnom hrišćanskom kulturom, sa veliki hrišćanskim nasleđem. Da li možemo razumijeti pravilno naše nasleđe, a škole i obrazovanje dobrim dijelom se bave time, i dužne su da se bave time, da razumijevaju nasleđe svojih predaka, kulturno, prosvetno, istorijsko, da li možemo to dobro razumijeti ako nemamo bogoslovsko obrazovanje? Kako će danas u ovom vremenu ljudi, naročito mladi, čitati Svetog Kirila i Metodija, kako će razumijeti njihovo djelo? Kako će razumijeti Svetoga Savu i biografije, odnosno žitija srpskih svetaca, arhiepiskopa, patrijaraha, kraljeva, careva, kako će razumijeti nasleđe koje baštine naše svetinje, kako će steći osjećaj i mjerilo da razumiju našu umjetnost, arhitekturu, slikarstvo srednjevjekovno, sve do novijeg vremena, kako će razumijeti Gorski vijenac i Luču mikrokozmu? Skoro da je to nemoguće.
Zato stalno napominjemo da je neophodno uvesti vjeronauku u naše osnovne i srednje škole, da bi se naša djeca obrazovala na pravi, istinski način, da bi imali kompletno obrazovanje, ne okrnjeno, oštećeno, redukovano, a to se sve radi programski da se redukuje sam čovjek i duh čovjekov. Prema tome, moramo biti uporni, a istorija ove škole na to nas obavezuje, da dođemo do te odluke da se vjeronauka vrati u osnovne i srednje škole jer obrazovanju jednog čovjeka fali mnogo ako nema i bogoslovskog obrazovanja.
Da sada, u ovom obraćanju, ne ulazimo u cijelu istoriju ove srednje škole, ali moramo istaći makar samo nekoliko velikih ličnosti koje su stekle prvo obrazovanje, ono temeljno obrazovanje, u Bogosloviji Svetog Petra Cetinjskog. Prije svega želim da pomenem dvojicu velikih arhijereja: Mitropolita crnogorsko-primorskog blažene uspomene Danila (Dajkovića) i Episkopa gornjokarlovačkoga Simeona (Zlokovića). Zaista su bili velike ličnosti, i jedan i drugi, sa izuzetno važnim ulogama u najtežim vremenima posleratne istorije za Srpsku pravoslavnu crkvu. Treba sa ponosom da isteknemo da je ova obnovljena Cetinjska bogoslovija dala trojicu mladih arhijereja koji su nedavno hirotonisani i već stupili na svoje uzvišene dužnosti. Ali isto tako treba da pomenemo i velike naučnike koji su stekli obrazovanje u Cetinjskoj bogosloviji: Đoka Pejovića, Ljubomira Durkovića Jakšića, Rista Dragićevića, sveštenomučenika Luku Crmničkog (Vukmanovića).
Kad je riječ o istoriji Cetinjske bogoslovije poslije Prvog svjetskog rata, govorilo se da je ona bila zaražena komunističkim virusom, i može se to i dokazivati, prosto to je bio duh vremena. Te ideje su donekle zahvatile i naše bogoslove, ne samo u Cetinjskoj bogosloviji nego i u drugim bogoslovijama, prosto takve stvari se, kada se nametnu sa svih strana, prosto ne mogu izbjeći. Međutim, ipak to nije tako. Tu priču o Cetinjskoj bogosloviji da je ona bila isuviše, i više od drugih, zaražena komunističkim idejama, demantuju njeni đaci. Veliki broj sveštenomučenika se obrazovao u toj Bogosloviji između dva svjetska rata. Među njima i profesor i sveštenik Luka Vukmanović, koji je bio i doktor nauka i veliki borac za istinu i pravdu, veliki zaštitnik vjere pravoslavne, a sa njime veliki broj, na desetine i desetine sveštenika koji su smjelo i hrabro posvjedočili Ime Božije u vremenima iskušenja, bogoodstupništva, i dali svoje živote za Hrista. I oni svijetle sada sa neba i ugrađuju se svojim svetim molitvama u život i rad ove škole. Njihove molitve su dale da se obnovi Cetinjska bogoslovija 1992. godine.
Prošlo je već 30 godina i ovo je najduži period rada ove Bogoslovije, pošto je više puta prekidan zbog raznih neprilika i nesreća koje smo preživljavali kao narod i društvo. Neću reći da je najplodonosniji, naročito zato što sam i ja učestvovao u njenom obnavljanju. Njen obnovitelj blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je udahnuo duh obnove u ovu školu, duh entuzijazma, posvećenosti naukama, ne samo bogoslovskim, posvećenosti obrazovanju, a kada sve to vidimo nekako u kontekstu cijele njene istorije, vidimo da ova Bogoslovija koja je više puta nasilno obustavljana, posebno imam u vidu njeno ukidanje 1945. godine od strane komunističkog režima, ima silu obnove i silu vaskrsenja. Ona je više puta nasilno ukidana, ali je i obnavljana i vaskrsavala iz pepela.
Radost mi je što sam imao priliku da učestvujem u njenoj obnovi, i kao nastavnik i kao rektor, i posebno mi je velika radost što mogu sa ovog mjesta iz manastira Ostroga, gdje je povremeno i radila ova Bogoslovija, odakle je i počela njena obnova 1992. godine, da vas pozdravim povodom ovog jubileja i da vam čestitam rad i puni uspjeh na ovom naučnom skupu.
Hvala na pažnji i srećan rad!”
Poslije pozdravnog slova Mitropolita Joanikija počela su izlaganja u okviru prve sesije naučnog skupa, kojim predsjedava prof. dr Dušan Krcunović. U prvoj sesiji učestvuju: prof. dr Savo Laušević, Jovan Markuš, dr Dejan Maraš, Aleksandar Vujović i protojerej-stavrofor Dragan Stanišić.
Druga sesija naučnog skupa počeće u 17 časova u Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom u Podgorici. Njome će predsjedavati akademik prof. dr Siniša Jelušić, a svoja izlagganja će imati prof. dr Dušan Krcunović, prof. dr Drago Perović, protojerej-stavrofor prof. dr Boris Brajović, protojerej-stavrofor prof. dr Darko Đogo.
U trećoj sesiji koja počinje u 18 časova, a kojom će predsjedavati prof. dr Savo Laušević, svoje radove izložiće akademik prof. dr Igor Đurović, akademik prof. dr Siniša Jelušić, prof. dr Aleksandar Klestov i mr Matija Stojanović.
Proslava jubileja se nastavlja sjutra, 29. oktobra, na Cetinju, prvo služenjem Svete arhijerejske liturgije u 9 časova i sesijom u Bogosloviji Svetog Petra Cetinjskog, kojom će predsjedavati rektor Bogoslovije protojerej-Blagoje Rajković. Svoja izlaganja u Cetinjskoj bogosloviji imaće monah dr Pavle Kondić, upravnik Arhiva Mitropolije crnogorsko-primorske, prof. dr Vasilj Jovović, prof. dr Budimir Aleksić, mr Jorgos Dimitrijadis.
U sesiji, kojom predsjedava prof. dr Darko Đogo, radove će izložiti dr Milena Martinović, protojerej Blagoje Rajković, protojerej-stavrofor Boban Jokić i dr Momčilo D. Pejović.
Uveče u 18 časova u manastiru Stanjevići biće osvećenje i otvaranje biblioteke blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, gdje će svoja izlaganja imati prof. emeritus dr Bogoljub Šijaković, sa čijim predavanjem će se i zatvoriti ovogodišnji naučni skup.
U ponedeljak 30. oktobra u 9 časova služiće se Sveta arhijerejska liturgija i godišnji pomen Mitropolitu Amfilohiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, a u 16 časova praznično bdenije u Cetinjskom manastiru.
Dijaloška tribina u Crkva Svetog Đorđa pod Goricom, čiji je moderator protojerej-stavrofor Gojko Perović, održaće se istog dana u 20 časova. Učesnici su rektori bogoslovija Srpske pravoslavne crkve.
Na praznik Svetog Petra Cetinjskog i Jevanđelista Luke u utorak, 31. oktobra, u 9 časova služiće se Sveta arhijerejska liturgija u Cetinjskom manastiru, dok će u 19 časova biti organizovana Lučindanska akademija u kripti Sabornog Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
izvor:mitropolija.com
