Svetom arhijerejskom Liturgijom, blagosiljanjem i lomljenjem slavskog kolača i slavskom trepezom ljubavi, proslavljena je slava Crkve u Gornjem Ostrogu iz 17. vijeka posvećene Vozdviženju Časnog Krsta, u 17. nedjelju po Duhovima, 27. septembra 2026. ljeta Gospodnjeg.
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa Njegovim visokopreosveštenstvom Mitropolitom lovčanskim Bugarske pravoslavne crkve g. Gavrilom, ostroškim igumanom arhimandritom Sergijem, brojnim sveštenstvom i sveštenomonaštvom, služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju, uz molitveno učešće brojnog sveštenstva, monaštva i vjernog naroda.
Sabrani su na Liturgiji primili Sveto Pričešće, a potom su visokopreosvećeni mitropoliti Joanikije i Gavrilo sa saslužiteljima blagosiljali i prerezali slavski kolač koji je povodom hramovne slave pripremila ostroška bratija na čelu sa visokoprepodobnim igumanom arhimandritom Sergijem.
Na kraju bogosluženja čestitajući ocu Sergiju slavu, a sabranima veliki praznik Vozdviženja Časnog krsta, Mitropolit Joanikije je kazao da je Časni krst Gospodnji znak i sila naše svete vjere pravoslavne.
– On ukazuje na stradanje Hristovo, ali istovremeno ukazuje i na Hristovu pobjedu, nad smrću i na preslavno tridnevno Vaskrsenje Hristovo. Gospod je, zbog svoje ljubavi prema čovjeku, zbog svoga snishođenja nama ljudima, baš tako ustrojio naše spasenje da samoga Sebe prinese na žrtvu. Znamo iz običnog života da je prava istinska ljubav ona koja je spremna da se žrtuje. Majka se žrtvuje za svoje djete, prijatelj za prijatelja, djeca za roditelje, i toga biva dosta rijetko u ovome životu, ali znamo za takve uzvišene primjere. To su pojedinačni slučajevi, u nekim naročitim trenucima se to događa, a Gospod Isus Hristos koji svakoga čovjeka ljubi kao svoga miloga brata, koji je došao radi spasenja svih, i pravednih, i grešnih, i mudrih, i nerazumnih, i bogatih, i siromašnih, i starih, i mladih, radi svih ljudi, On je izabrao da svojim krstom, svojom žrtom spasi ovaj svet, da samoga sebe prinese na žrtu, da primi krsno stradanje, da izlije svoju živonosnu krv na krstu, i da pobjedi smrt svojom smrću. Njegova smrt koju je primio na krstu je bila živonosna, i ona je već uništila smrt, a svojim vaskrsenjem i On, i mi sa Njime smo trijumfovali, i slavimo s Njim zajedno pobjedu na smrću. Ne samo da se sjećamo te pobjede, nego u njoj učestvujemo suštinski već u ovome životu, kada god slavimo Vaskrsenje Hrstovo – rekao je Mitropolit Joanikije.
Da bismo doživjeli silu Vaskrsenja, treba da idemo putem Hrstovim, stopama Hristovim, moramo da doživimo i poniženje i stradanje u ovome životu, vjere radi, pravde Božije radi, istine Božije radi, da bismo osjetili silu Vaskrsenja, poručio je Visokopreosvećeni Mitropolit.
– Neka bi Gospod svima nama dao da doživimo silu Krsta Hristovoga, kao što je Sveti Car Konstantin, prije bitke sa svojim suparnikom Maksencijem. U pojedinim teškim momentima života zaista se događa da Gospod toliko snishodi i snishodio je Caru Konstantinu, i ukazao mu, iako je još bio nekršten, ali imao je čestitosti u svojoj duši, ukazao mu je na silu Časnog krsta i na slavu njegovu, i ukrijepio ga Svojom silom da pobijedi po svoj prilici organizovanijeg i tada nadmoćnijeg suparnika Cara Maksencija. I mnogim drugim hrišćanima, Svetom Prokopiju se takođe otkrila sila Časnoga krsta, i svakome od nas hrišćana, ako idemo stopama Hristovim otkriće se ta sila – besjedio je Mitropolit Joanikije.
Mitropolit Joanikije je kazao da je hram Vozdviženja Časnog krsta u Gornjem Ostrogu mali, ali ujedno i veličanstven i dovoljno veliki da nas sve primi i nahrani Svetnim tajnama Hrstovim i objedinitisve u ljubavi Božijoj.
– Čestitamo našem ocu igumanu slavu ove male crkve, ali velike i veličastene, svete, preko koje se izliva svetost, u kojoj se podvizavao, i u kojoj je služio, i u kojoj je milost Božiju nizvodio s neba na svoj narod Sveti Vasilije Ostroški. Neka njegove molitve svi imate i njegov blagoslov svi ponesete svojim domovima – poručio je Mitropolit Joanikije.
On je istakao posebnu radost što je danas sa njim služio Viskopreosvećeni Mitropolit lovčanski Gavrilo, ističući da je zajedničko bogosluženje i zajedništvo pravoslavnih naročito važno u vremenima teških kriza u svijetu.
– Veliko duhovno ukrepljenje u ovim teškim vremenima, kada se mi pravoslavni arhijereji sabiramo i zajedno služimo, zajedno se Bogu molimo sa vjernim narodom, i kada se pričešćujemo iz jedne iste čaše, i kada se objediljujemo Duhom Svetim, mi svjedočimo jedinstvo i nedjeljivost Crkve Božije, jedinstvo naše svete vjere pravoslavne – kazao je Mitropolit Joanikije uručujući visokom gostu na dar arhijerejski žazal.
Mitropolit Gavrilo izrazio je zadovoljstvo što je došao u Ostrog, najveće svetilište Srpske Pravoslavne Crkve, posebno ističući život blaženopočivše shimonahinje Marije, koja se prije 100 godina podvizavala u ostroškoj svetinji, a potom upokojila u Bugarskoj Pravoslavnoj Crkvi.
– Živjela je u jednoj pećini blizu manastira. Živjela je sama. Zamislite kako je provodila zime na taj način, sama u pećini. Išla je na bogolsuženja u manastir i tamo je dobijala hljeba i vode i od toga je živjela i podvizavala se. Ali je njen zastupnik i pomoćnik bio sveti Vasilije Ostroški. Ona je bila ruskog porijekla – podsjetio je Mitropolit Gavrilo.
Mitropolit Joanikije potom je Krstom Svetog mučenika Kralja Jovana Vladimira odlikovao umirovljenog protojereja-stavrofora Radomira Nikčevića, za dugogodišnje revnosno nošenje časnog krsta svešteničke službe i širenje blage vijesti Hristove.
