Rođenje Presvete Bogorodice – Mala Gospojina molitveno je proslavljena u ostroškoj svetinji u ponedjeljak 21. septembra 2026. ljeta Gospodnjeg.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Roman, a sasluživali su mu arhimandrit Danilo Ljubotina iz Mitropolije Zagrebačko-ljubljanske, ostroška sabraća: arhimandrit Miron, jeromonah Nektarije i jerođakon Sergije, kao i jerej Darko Jovanović iz Eparhije Budimljansko-nikšićke.
Čestitajući sabranom monaštvu i vjernom narodu veliki praznik o. Roman je podsjetio da je Bogorodica došla na ovaj svijet od prestarjelih i bezdjetnih roditelja Joakima i Ane, koji su bili cjelomudreni u vjeri, u misli, u namjeri u srcu iako kao bedjetni prokazani pred jevrejskim narodom jer nijesu imali djecu.
– I posle toliko vremena čekanja i trpljenja i podnošenja sramote i poruge i poniženja, Gospod je pripremio ova dva bogoslovena bića, očistivši ih od strasti i grijeha, kroz to što su trpjeli, kroz to što su čekali, očistivši njihove duše i pripremiši za nešto najljepše i najsvetije, osim Gospoda naravno, što je majka ikad rodila, a to je da začnu i da rode Mariju, Djevu Bogorodicu koja je došla na ovaj svijet i koja je od samoga početka i prije samoga početka i dolaska na ovaj svijet bila prenaznačena da bude Majka Spasitelja, da bude Ona koja će proći kroz hram Božji kao troipogodišnja djevojčica i da Ona kao takva prošavši kroz hram Božji bude hram, Ona i njena utroba, hram Boga živoga, hram Boga nesmjestivoga. Kao Ona koja je obuhvatila u svojoj utrobi neobuhvatljivoga Boga, a Ona koja je šira od nebesa, zato što je primila Onoga koji je viši od nebesa u svoju malu djevičansku utrobu, bivajući djevojka i prije rođenja i u toku rođenja i posle rođenja – besjedio je o. Roman.
Sveti pravdeni Joakim i Ana su Presvetu Bogorodicu vaspitali u duhu pobožnosti, u duhu vjere praotačke, učili je zakonu Božijem.
– Zamislite koliko je malo prošlo vremena od Njenog rođenja do njenog ulaska u hram, samo tri i po godine. Oni nisu to, kako da kažemo, kao roditelji žalili, nego su znali da je Ona Bogom izabrana i da iz svoga toplog i očinskog i majčinskog njedra mora da ide u hram Božiji, da bi ona osveštala sve svoje pretke unazad i sve svoje potomke. Naravno potomke u malo širem smislu unaprijed koji će doći, zapravo sve nas, postajući Majka nesmjestljivoga Boga i boraveći u hramu toliko godina, do 12. svoje godine. Bivala je i kod zaručnika i staratelja svoga Josifa još dvije ili tri godine i tada joj dolazi Arhangel Gavrilo i daje joj blagu vijest da će Ona začeti, da će roditi Sina i da će mu dati ime Emanuil, što znači s nama Bog – rekao je o. Roman, dodajući da je to Bog koji je došao u tijelo, ovoplotio se da bi rod ljudski pali spasio.
Presveta Bogoridca je, kazao je o. Roman, zapravo most između zemlje i neba, posrednica našega spasenja.
– Majka nad majkama, ne samo Majka Božija nego Majka svih nas jer nam je kroz Nju došlo spasenje, iskupljenje, izbavljenje. Preko Presvete Bogorodice, braćo i sestre se oslikava i sva tragedija ljudskog roda. Sve ono što smo mi u suštini, Presveta Bogorodica je dala da budemo više od toga što jesmo, a to je da budemo Bogovi, ne po prirodi i suštini, nego po blagodati, kao što je Ona postala. Zadala nam je mnogo veći cilj i mnogo veći stepen u odnosu na spasenje, da to ne bude samo izbavljenje od adskih muka i boravak u Carstvu Nebeskom i Raju kao spasenje od pakla, nego mnogo više i jače da to bude oboženje, da to bude svetost, da to bude neprestano pričešivanje nestvorenim Božijim energijama u kojima se ona nalazi i koje nam crpi iz božanske riznice Njegovog bića i dijeli ovdje na zemlji već dvije hiljade godina i do drugog dolazka Hristovoga to će i dalje raditi, dok smo živi i dok postojimo. Majka Božija Djeva, njeno osnovno svojstvo je djevstvenost,djevstvenost i uma i srca i tijela. Dakle ta čistota koje smo se mi danas odrekli, ona je Bogu mila– poručio je o. Roman.
Sabrani su na Liturgiji primili Sveto Pričešće.
