U 16. Nedjelju po Pedesetnici, 20. septembra 2026. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Pretprazništvo Rođenja Presvete Bogorodice i Svetog mučenika Sozonta, saborno i molitveno bilo je u Manastiru Ostrogu.
Ostroški sabrat jeromonah Roman načalstvovao je Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, a sasluživala su mu sabraća: arhimandrit Miron, jeromonasi Nikolaj i Nektarije i jerođakon Sergije; kao i protojerej-stavrofor Danilo Ljubotina iz Mitropolije Zagrebačko-ljubljanske i protojereji: Vitomir Kostić iz Beograda i Milenko Ralević iz Eparhije Budimljansko – nikšićke.
Na Svetoj Liturgiji sabralo se brojno sveštentvo i sveštenomonaštvo, kao i vjernici koji su u velikom broju iz raznih krajeva došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu.
Prije pričešćivanja vjerih sabranima je besjedio o. Danilo Ljubotina.
– Čuli smo Sveto Jevanđelje od Apostola i jevanđeliste Mateja. Dužni smo i obavezni i tako se ponašati. Kako nam je Gospod sve dao darove da bi mogli da živimo na ovoj zemlji u prostoru u kojem nas i stvorio. Ne postoji čovjek koji nema nikakav dar. Svako od nas je dobio, neko malo više, neko malo manje, ali upravo onoliko koliko je sam Tvorac imao povjerenja da nam pokloni nešto što u biti ne pripada nama. Nego nam daje snagu da se ostvarimo u životu. I mi smo za to odgovorni i dužni. Mi smo dužni da hodamo naprijed. Ali ne samo da idemo naprijed, nego da idemo i gore prema višim sferama, prema višem smislu života. Da oplemenjujemo i umnožavamo svoje darove. Ova jevanđeljska priča o talantima je jednostavna, ne samo zato da nas posjeti da smo obavezni slušati riječ Božiju, nego i držati je i ispuniti je. Dužni smo u kreativnoj moći da se donekle čak takmičimo ko će biti uspješniji i bolji. Ali i u obaveznom poštenju i u obaveznoj ljubavi. A ljubav je podjednaka i u tom smislu ne smjemo nikako oštetiti onog brata do sebe – besjedio je o. Danilo.
Isto tako velika jevanđeljska priča govori nam o Strašnom sudu, rekao je arhimandrit Danilo, podsjećajući da ćemo biti obavezni da damo odgovor kad za to dođe vrjeme pred Gospodarom Neba i Zemlje, Tvorcem svega vidljivog i nevidljivog koji će doći da nam sudi po djelima našim.
– A taj dan ne zna niko osim Oca nebeskog. Dakle samo Bog Otac zna. Čak ni Sinu čovečijem i Sinu Božijem nije data ta privilegija da zna čas dolaska i Strašni sud nad svime onim što je stvoreno. Zato moramo biti stalno oprezni. Kao što tragamo za svjetlošću, za svetošću, dolazeći ovdje na ovo sveto mjesto gdje nam je svjetilo živoga Boga u svetitelju našem Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu. Čudotvorcu velikih razmjera i velike energije i velike sile. Bog je dao mogućnost da čovjek postane svet, da se izdvoji. Svet znači da je čovjek usavršio darove Božije. Da se maksimalno trudio da pokaže sebe pred ljudima kao istinitog i vječnog pastira u Gospodu našemu Isusu Hristu, ovaploćenom logosu. U istinitom čovjeku, ali i istinitom Bogu koji je rođen radi nas i radi našeg spasenja na zemlji – istakao je o. Danilo.
Poručio je da hrišćani moraju razumjeti i ispunjavati Jevanđelje, kako im ne bi sudio sud ovoga svijeta.
– Jer Hristos je jedino mjerilo i svjetlo u božanskim prirodama ovdje na zemlji, u ovom obliku ukome mi živimo. Zato kada dolazimo u crkvu, a posebno na sveta mjesta koja daju snagu Duha Svetoga, jer se mi drugčije osjećamo pored svetih ljudi, imamo više snage, lakše čistimo sa sebe naslage prljavštine od koje nam dolaze bolesti. Zato svetitelji imaju tu moć da nas iscjeljuju, to jeste da postajemo čitavi, da postojemo cjeloviti onakvi kakvi nas je Bog stvorio i kakve nas Bog treba i želi. Radi toga nam je dao talante, dao nam je visoke talante, talente, ljudske moći u stvaranju. Mi se molimo Bogu da prepoznajemo naš put, ali taj asketski put, ne put bilo koji put, nego upravo put koji vodi ka Bogu, koji vodi i koga je trasirao Gospod Isus Hristos radi nas i radi našega spasenja ovaplotio se, bio suđen od ljudi, razapet i prolio je svoju krv, bezgrešnu svetu krv dao nam je zaSveto Pričešće. I mi se na svetim liturgijama prićešćujemo istinitom Njegovom krvlju i uzimamo kao hranu u Njegovo tijelo za iscjeljenje duše i tijela i za život vječni – zaključio je o. Danilo.
Sabrani koji su se postom i molitvom pripremali, primili su Sveto Pričešće.
