Ostroški sabrat jeromonah Roman načalstvovao je Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu u 10. Nedjelju po Duhovima, 9. avgusta 2026. godine, kada naša Sveta Crkve slavi Svetog velikomučenika Pantelejmona, Svetog Klimenta Ohridskog i Svetog Germana Aljaskog.
Uz molitveno učešće ostroškog igumana arhimandrita Sergija, sasluživali su ostroški sveštenomonasi arhimandrit Miron, jeromonasi Nikolaj i Nektarije i jerođakon Sergije.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće monaštva i brojnih vjernika koji su iz raznih krajeva došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom.
Besjedeći sabranima poslije čitanja Jevanđelja o iscjeljenju mladića mjesečara, o. Roman je istakao da ta priča govori o vjeri koju propovijeda sam Gospod i svjedoči kakva vjera treba da bude.
– Kroz ovoga čovjeka čiji sin bolovaše potvrdi se ono što mi treba da budemo, a ne ono što smo bili tada. Kroz likove apostola i kroz lik ovoga čovjeka, koji očigledno ni sam nije imao dovoljno vjere, i koji kaže za svoga sina da je mjesečar i da se muči ljuto. Ali zapravo mjesečar je ništa drugo nego zaposjednut čovjek. Demon ga je vodio i bacao ga samim njegovim pristankom na to, i samog njegovog oca, ili i ovog mladića, davši mu kroz slobodnu volju i grijeh prostora u sebi. Vodio ga je kao što se mjesec mijenja, pa biva pun mjesec, pa polumjesec, pa četvrtina, osmina… Tako su bile i njegove promjene duhovnog raspoloženja bacajući ga i u vatru i vodu, bacajući ga i u vatru strašnih grjehova, strasti, ali i u vodu beznađa, u vodu očajanja – besjedio je o. Roman.
Tada, nastavio je o. Roman, otac dovodi sina kod apostola i traži da ga iscijele, a budući da ga oni nijesu iscijelili, on ga dovodi pred samog Gospoda.
– A Gospod kaže, o rode nevjerni i pokvareni, dokle ću biti s vama, dokle ću vas trpeti, dokle ću trpeti vašu nevjeru? Koliko sam vam puta pokazao da sam ja pomazanik Božiji, da sam ja Mesija, Sin Boga Živoga, koliko sam do sad mrtvih vaskrsao, i još niste povjerovali, ni toliko koliko je zrno gorušičino? Dokle ću vas trpeti, dokle ću trpeti vaše nevjerje, i malovjerje i sujeverije? I ovaj čovjek, prilazi mu i kaže, apostoli ga ne mogu iscijeliti. I on tu njega prekoreva i daje mu do znanja, da si imao ti više vjere i oni bi ga iscijelili. Ali ovaj se rodi izgodni samo molitvom i postom. Dakle i ti kao otac, trebao si da postiš za svoje dijete i da se moliš. I on kao zaposjednut, kao bolestan, trebao je da posti koliko je mogao i da se moli. I apostoli su trebali da poste i da se mole. Jer bez posta nema istinske molitve. Zato ovdje Gospod kaže, da bi nam bila čista i bistra i jaka molitva od srca, treba da postite i dušom i tijelom. I dovede ga, otac, Gospodu i On ga samo jednom riječu iscijeli i iziđe demon iz njega. I ozdravi on od onoga časa – kazao je o. Roman.
On je istakao da se iz ove priče jasno vidi da je grijeh uzrok naših bolesti, duhovnih i duševnih i tjelesnih.
– Imamo ovdje slučajeve da nam dolaze ljudi vrlo bolesni, obremenjeni, sa teškim bolestima i umni, i tjelesni, i duhovni, i duševni, ali nisu shvatili poruku Hristovu kroz Jevanđelje, da treba da se okrenu Bogu, da treba da se okrenu pokajanju, molitvi, Crkvi Božijoj, svom parohijskom svešteniku. I dolaze u Ostrog misleći da je to samo neko dugme, neka magija koju treba da pritisnu, i da Sveti Vasilije tu kao na žeton ispunjava naše želje. A to je, braćo i sestre, odsustvo ne duha ovoga čovjeka kome je sin bio bolestan, taj je imao malu vjeru, nego to je odsustvo svake moguće slovesnosti i van svake pameti. Dolazimo kod onoga koji je poslužio Bogu svim svojim bićem i srcem, i tijelom svojim, Svetog Vasilija Ostroškog, a nećemo sami, nijednom svojom mišlju, nijednom svojom molitvom, ni pokretom duše i srca da se pomaknemo naprijed. Da nam Bog da zdravlje, duhovno, pa i ako smo tjelesno bolesti, neka nam duša bude zdrava, ali neka uđe u Carstvo Nebesko – poručio je o. Roman.
Sabrani su na Liturgiji primili Sveto Pričešće.
