Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko- primorski g. Joanikije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Gornjem manastiru Ostrog, u 9. Nedjelju po Duhovima na praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan, 2. avgusta 2026. godine.
Prije Liturgije Mitropolit Joanikije je u čin male shime zamonašio poslušnika ostroške obitelji Miloša i dao mu monaško ime Ilija.
Sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije i sabraća arhimandrit Miron i jeromonah Nikolaj, protojerej Sergej Trugačev iz Sergijevoposadske eparhije Ruske pravoslavne crkve, protojerej Stanislav Tatić spuški paroh, jerej Ivan Crnogorčević podgorički paroh i đakon Ognjen Boričić.
Više stotina vjernika koji su iz raznih krajeva svijeta došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu, prisustvovalo je Svetoj službi Božijoj.
Riječima arhipastirske besjede praznik je čestitao Mitropolit Joanikije.
– Kod našeg naroda je običaj u svim krajevima srpskih zemalja da se na Svetog proroka Iliju popenjemo negdje na goru. Tako danas imamo sabor na gori Lukavici, na Komovima, na Sinjajevini, u Lješanskoj nahiji i na mnogim drugim mjestima. Ali gdje ćeš veće i svetije i znamenitije gore od Manastira Ostroga, naročito od Gornjeg Manastira Ostroga, gdje počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškoga Čudotvorca, kao što je Čudotvorac i Sveti Ilija Prorok, Ilija Tesvićanin. I evo, danas se nađosmo na ostorškoj gori kod Svetoga Vasilija Ostroškoga, a on je ovu goru osveštao svojim svetim molitvama i svojim podvizima i svojom molitvom nizveo Božiju blagodat, te je sve ovo osvetio. Svako od nas ko dolazi u Manastir Ostrog ide kao u veliku svetinju i sve je ovdje za svakoga od nas sveto, pa se i govorilo oduvijek da se u Ostrog ide sa strahom Božijim. To je onaj strah koji nas oslobađa od svega ljudskoga, od svih zemaljskih strahova, jer ko se Boga boji, on se više drugoga nikoga ne boji, nego sve poštije, sve ljubi, sve voli. Strah Božiji je zapravo ljubav prema Bogu. To je ona ljubav koju je imao i Sveti prorok Ilija – besjedio je Mitropolit Joanikije.
Podsjetio je na brojne podvige i čuda koja je Sveti prorok Ilija za života činio.
– Kako je mrtvace vaskrsavao, kako je umnožavao ulje u domu sirote i siromašne udovice u vrjeme gladi, kako je zaustavljao kišu da bi se narod opomenuo da je zastranio u idolopoklonstvu, pa da shvati tu Božju opomenu. Pa kako je Gospod njega opominjao da se moli i da ublaži svoje stroge zahtjeve, jer Gospod je snishodio čovjeku radi njegovoga spasenja. Pa kako je izobličio lažne proroke i pokazao da je njihova vjera ništavna i da nema nikakve sile i da zavode narod svojim lažima i da nanose veliku štetu. Pa kad je to bilo sve jasno govori se da je Sveti prorok Ilija pobio lažne proroke, zapravo kako je već to bilo možemo misliti kad je narod shvatio da je išao za lažnim prorocima i kad je vidio koliku je duhovnu i svaku drugu štetu i pogibiju koji su dobili od tih lažnih proroka, kad su se posle ti ljudi okrenuli protiv lažnih proroka – rekao je Mitropolit Joanikije i dodao da lažnik proroka ima i danas, ali da Crkva Božija ima veliko iskustvo da izađe na kraj s tim.
Mitropolit Joanikije je posebno istakao da je danas zamonašio sabrao ostroškog monaha Iliju.
– Za monahe ima jedna predivna povuka o tome kako se javlja Gospod. Kada je Sveti prorok Ilija bježao od carice Jezavelje, bilo je toga da su ovozemaljske vlasti progonile proroke Božije i ugodnike Božije, kako Svetoga proroka Iliju, tako Svetoga Jovana Zlatoustoga, tako Svetoga Maksima Ispovjednika… Bilo je toga uvijek. Znamo kako je bilo to u komunističko vrijeme, koliko je Crkva Božija postradala tada svjedočeći istinu Božiju. Ali Sveti prorok Ilija sklonio se na Sinaj i tamo se molio Bogu u jednoj pećini ispod samog Mojsijevog vrha, gdje je Mojsije dobio deset zapovjesti. I moli se Sveti prorok Ilija i zagrmješe gromovi i potrese se zemlja, ali Gospod ne bi ni u gromovima ni u tom potresu. I nastale su oluje i vjetrovi, Gospod ne bi ni uolujama, ni u vjetrovima. Ali ono što je najvažnije na kraju se govori da se Gospod Svetom proroku Iliji javio svojim tihim glasom i u tom tihom glasu bio je Gospod i Njegova sila i blagodat Duha Svetoga. Gospod voli tišinu, voli tišinu i mir, i smirenje, i prostotu i jednostavnost i voli da se javlja onima koji su u čistog srca i koji ne žele ovome svijetu ni oganj, ni potrese, ni pogibiju, nego žele svima mir, i dobro, i radost, i ljubav. I gdje god su mir i radost i ljubav i bratska sloga, tu je i Gospod. I evo, ako je moguće, to neka bude pouka našem monahu, novom monahu. Jer u ovome životu mnogo je bura, mnogo teškoća, mnogo udara sa svih strana. Ali to ne može da poremeti onu tišinu koju Bog daje i koju imaju pravi Božiji ugodnici – poručio je Mitropolit Joanikije.
