Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski G.Joanikije služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju nad odrom novopredstavljenog ostroškog monaha Jeliseja u Crkvi Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u ostroškom Skitu Jovan Do kod Nikšića, 9. jula 2026. godine na praznik Prepodobnog Davida Solunskog.
Sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije sa sabraćom, brojnim sveštenstvom i sveštenomonaštvom Mitropolije Crnogorsko-primorske i Eparhije Budimljansko-nikšićke, uz molitveno učešće porodice i rodbine monaha Jeliseja Radanovića, brojnog sveštenstva, monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja sabranima se riječima utjehe i nade u vaskrsenje i život vječni obratio iguman Sergije.
– Molimo se za pokoj njegove duše, za njegovu blaženu končinu koju je ovde doživio i za blagosloveni put ka Gospodu koji nas iz Svetog Jevanđelja i povučava i hrabri i utvrđuje u vjeri i poučava nas riječima kad kaže, kao što čusmo u Jevanđelju, “ne tražim volju svoju, nego volju Boga Oca”. Te riječi kao čovjek koji je prepoznao Hrista koji je, kao što čuli i u poslanici Svetog apostola Pavla, u svom umu, u svom biću koje je naš otac, monah Jelisej, dobro doživio i koje su se u njega urezale i koje su ga odredile – besjedio je o. Sergije.
Govoreći o. Jeliseju, iguman Sergije je istakao da je on dostigao veliku mudrost.
– I danas ne treba da se žali zbog njega, danas treba da kažemo “slava ti Bože”, jer danas je žetva. Došao je dan kad je Gospod poslao svoje anđele da uberu zreo i pun plod koji je u svom biću, u svojoj duši, u svom tijelu otac Jelisej prinio i sazreo. I vjerujte, ne pričam ovo kao utjehu sebi ili vama, nego, ja sam ispovijedao oca Jeliseja, on se prije neki dan ispovijedao, razgovarali smo, svako sitnicu iz svoje duše iznio je pred Gospodom, a uredan je i čestit bio. Evo gledajte, tragovi njegovih ruku i trudova još uvijek su ovdje, ove dekoracije cvjetne, sve ovo je njegova ruka s ljubavlju prinijela. Prekjuče je ovuda trčkarao i kao anđeo letio da posluži, usluži, da se proslavi slava Ivanjdan. On je nosio toliko toga sa radošću, sa oduševljenjem, on je to želio. On je u tome ostvarivao svoje biće, vršeći da ponovim ono “ne tražim volju svoju, nego volju oca koji me je poslao”- rekao je o.Sergije.
Monah Jelisej neprestano je stražio nad svojom dušom da se ispuni jevanđeljski princip i zakon i da samoga sebe, ali ne samoga sebe da prinese Bogu, istakao je o. Sergije.
– Ja vrlo dobro znam, on je neprestano, brižno, bratski, sinovski, roditeljski, brinuo za sve vas, draga rodbino, prinosio molitve Gospodu Bogu, on je samoga sebe prinio na službu Bogu da bi vam na taj način najtoplije, najsigurnije poslužio i svojim životom bio vama podrška. Nemojte misliti da mi danas ostajemo bez te njegove podrške. Ja sa velikim uvjerenjem i vjerom vam kažem da će od danas on još slobodnije, još očiglednije da pred Gospodom Bogom se moli za vas. Vi danas i ubuduće budite sigurni da imate i pred Gospodom veliku čast i blagoslov da, i porodica Radanović i porodica Drašković, i svi koji ste dio njegovoga bića i života, da danas imate korijen na nebu. I samo još revnosnije da služite Bogu, Bogu kojeg je naš otac Jelisej zavolio svim srcem, kojem je sa puno ljubavi i oduševljenja i radosti služio i kojem se i sam predao – poručio je o. Sergije obraćajući se sabranima.
Sabrani koji poste Petrovski post primili su Sveto Pričešće.
Veliki broj rodbine, prijatelja, poznanika i vjernog naroda sabrao se u ostroškom skitu, kako bi se od njega oprostili i pružili riječi utjehe ostroškoj bratiji i članovima porodice oca Jeliseja.
Monaško opijelo nad njegovim odrom služio je Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije sa brojnim saslužiteljima.
Obraćajući se sabranima, Mitropolit je istakao da danas u naručje Božije odlazi jedan od najboljih, najrevnosnijih i najprikladnijih monaha ostroške obitelji.
– Svaki odlazak i svaki rastanak između nas, koji smo u ljubavi Božijoj ima sjenku tuge, a kamoli kada odlazi čovek zauvijek iz ovoga života. Međutim, ono što nas tješi, on odlazi u novi život. Isto tako nas tješi što se on na vrijeme opredijelio da stekne ono što je najvažnije u ovome zemaljskom životu. Na vrijeme se sjetio svoje duše i na vrijeme počeo da radi na svome spasenju. Mnogi ljudi požive cio život i prilijepe se za ovaj svijet i nikada ne pomisle na vječnost. Ako misao o vječnosti dođe do njihovog uma, oni je odgone kao neku stranu i opasnu misao. A zapravo, vrijednost čovjekovoga života na kraju se mjeri po tome koliko je čovjek mislio na vječnost i koliko se spremao za vječnost. I koliko je upijao vječnost dokle je bio u ovome prolaznome, privremenom životu. Kako govori Sveti Serafim Sarovski “cilj ljudskog života ovdje na zemlji je sticanje darova Duha Svetoga”. Sticanje onoga blaga koje je netruležno i nepropadljivo – besjedio je Mitropolit Joanikije.
Upravo tome je, dodao je, težio otac naš Jelisej.
– Naš otac Jelisej ovaj privremeni život je poživio tako što je mislio na vječnost i dugo se spremao za monaški čin i za monašku službu. Prvo je otišao na Kosovo i Metohiju i tamo poslužio Manastiru Svetih Arhangela, toj velikoj i slavnoj svetinji zadužbina srpskog Cara Dušana, no nažalost razrušenoj. Međutim to je ona svetinja čija se slava, kao i mnogih naših drugih svetinja vaznijela na nebesa i otuda iz onog svijeta nas obasjava. Interesantno je da ta svetinja danas sabira veliki narod sa svih strana. Iako je tu od nas pravoslavnih Srba malo ostalo, veoma malo, svetinja sabira skoro kao i Visoki Dečani koji su ostali nepokolebivi, zahvaljujući dobrim monasima među kojima je poživio i naš otac Jelisej jedno vrijeme. A kasnije se vratio bliže svome zavičaju da posluži Svetom Vasiliju Ostroškom, da posluži živome Bogu pored živoga sveca Svetog Vasilija Ostroškog i tu se udostojio da postriže i svoje vlasi i da primi monaški čin. A po poslušanju ponajviše je boravio ovdje u Jovan Dolu i bio revnosan monah, pun ljubavi Božije, pun revnosti Božije da što više posluži svetinji, da što više posluži Bogu i narodu i da pokaže što više Božije ljubavi i prema svetinji i prema narodu – poručio je Mitropolit Joanikije podsjetivši kako je samo prije dva dana o. Jelisej dočekivao vjerni narod povodom manastirske slave Ivanjdana.
Mitropolit Joanikije podsjetio je na riječi igumana Sergija da je o. Jelisej bio monah vrlo istančane i duboke savjesti.
– E to nam sve svjedoči da se on lijepo spremio za ovaj odlazak, da se ispunio Božijom blagodaću, Božijom svjetlošću koje ljudske tjelesne oči ne vide, ali koju je on gledao svojim duhovnim očima i njoj stremio i njome svoju monašku bogočežljivu dušu napojio. Zato možemo danas sa smjelošću pred Gospodom koji nam daje Božija milost, da pjevamo zajedno svi jednodušno “Blažen je put kojim danas ideš dušo, jer ti je pripremljeno mjesto pokoja”. Ostavlja naš otac Jelisej i nas, i svoju rodbinu, i ovaj varljivi i propadljivi svijet i ide u naručje svome Gospodu kome je služio, i ide u naručje Hristovo kome je poslužio u ovome životu i kome se zavjetovao na službu svetim monaškim činom. I neka bi Gospod dao da njegova duša zasvijetli svjetlošću Božijom u onome svijetu da ga prigrli milost Božija, ljubav Božija, da ga Gospod Isus Hristos nastani u svome božanskom živonosnom naručju i da mu daruje svoje Vječno Carstvo – rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Obraćajući se sabranima naglasio je da je ovo privremeni rastanak sa ocem Jelisejem, ali da nas je njegov odlazak podsjetio da treba da mislimo na svoju končinu i da se pripremimo kao pravi hrišćani.
– Neka bi Gospod dao utjehu i nadomjestio ovaj veliki gubitak u ovoj svetoj obitelji. Neka bi Gospod dao utjehu njegovoj čestitoj majci, i bratu, i sestrama, i velikoj porodici Radanović. Neka ih Gospod nagradi, utješi, blagoslovi i složi i umnoži i neka njegova rodbina čuva sveti spomen na ovoga čestitoga monaha, oca Jeliseja. To će biti veoma korisno i veliki blagoslov za cijelu njegovu rodbinu, a mi da se što više trudimo da ugodimo Gospodu da bude što više bratske ljubavi, zajedništva među nama, jer kad toga imamo onda svaki nedostatak i svaki problem koji imamo u ovog životu i svaki gubitak, lakše podnesemo i sve nam to biva na spasenje. Blažen je put kojim danas ideš dušo, jer ti je pripremljeno mjesto pokoja. Vječan ti spomen naš dragi u Hristu brate, oče Jeliseju – poručio je Mitropolit Joanikije.
Potom su zemni ostaci o. Jeliseja preneseni na manastirsko groblje i položeni u zemlju.
U ime porodice, sabranima se obratio njegov sestrić Mihailo Deni Popović ističući da porodica o. Jeliseja ispraća sa nadom u vaskrsenje i život vječni.
– Otac Jelisej rođen je u Nikšiću 1964. godine kao Slobodan Radanović, sin Luke i Jelke Radanović. U Nikšiću je završio osnovnu i srednju školu. Odrastao je u Glibavcu, porodičnoj kući, u kojoj je od malena učio šta znači poštenje i odgovornost. Kad mu je otac Luka preminuo, on je kao najstarije djete na sebe preuzeo teret koji tada nije birao. Zaposlio se je u Javorku, radio na drugim poslovima, a kasnije ga je put odveo u Novi Sad, gde je završio homeopatiju i njom se bavio neko vrijeme. A taj put nije bio konačan, vodio ga je dalje. Prvo kao iskušenika u Manastiru sv. Arhangela Mihaila u Prizrenu, a zatim u Ostrogu gdje je 17. februara 2022. godine od ruke Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija zamonašen i postao ono što je čini mi se oduvijek nosio u sebi, monah Jelisej – kazao je Mihailo.
Podsjetio je da je volio svoj rodni Glibavac i svoje Glibavčane, te da se molio za svoje najbliže, ali i za one ljude koje možda samo jednom u životu vidio.
– I vjerujemo da ta tvoja molitva, koja obuhvata i najbliže i slučajnog prolaznika, nije prestala danas, samo je sada bliže Bogu i još jača. Na nama je da ono što smo od njega primili riječ, dobrotu, pravednost, ne zadržimo za sebe. Nego da to prenesemo dalje drugima, onako kako je on to činio cijeloga života. Teško nam je da vjerujemo da ga više nema pored nas, u ovom obliku, u kojem smo ga svi poznavali i voljeli, ali lakše nam je kad pomislimo da nije zaista otišao. Samo je na neki način otišao kući, bliže Bogu kome je pripadao cijelog života – poručio je njegov sestrić Mihailo.
VJEČAN SPOMEN OCU NAŠEM JELISEJU!
