U Četvrtu nedjelju po Vaskrsenju, Nedjelju Raslabljenog, 3. maja 2026. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja prepodobne Teodora Trihina, Joasafa Srpskog i Svetog Nikolaja Žičkog, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživala su mu sabraća jeromonah Natanailo i jerođakon Sergije, kao i protojerej Stefan Milovanović iz Eparhije Budimljansko-nikšićke.
Ostroški iguman arhimandrit Sergije molitveno je učestvovao u evharistijskom sabranju, kao i brojno monaštvo i vjerni narod.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija predvođena ostroškim sabratom jerođakonom Zosimom.
Riječima praznične besjede poslije čitanja Svetog Jevanđelja o iscjeljenju raslabljenog čovjeka u banji, sabranima se obratio o. Stefan.
– Danas, kao i tada, kao i vjekovima prije tog događaja, u nas ljude, kao grijeh uselio se egoizm, to jest sebičnost. I ta sebičnost gdje mi ne vidimo svoga bližnjeg, gdje sve potčinjavamo sebi, svojim porivima, i nebitno da li je neko u većoj ili maljoj nevolji od nas, mi idemo za svojimegom, linijom manjeg otpora, da sebi olakšamo život. A onda imamo drugu vrstu egoizma, to jest sebičnost koja je usmjerena na zajednicu, gdje se ta sebičnost odražava tako što mi za zajednicu prihvatamo samo trenutnu zajednicu u kojoj živimo, recimo, kao porodicu ili kolektiv gdje radimo, ili drugu vrstu zajednice, i svoj egoizam usmjeravamo na tu zajednicu, negledajući onu pravu i realnu zajednicu kojoj treba da težimo, to jeste zajednicu sa Hristom Gospodom, a koja se ostvaruje kroz zajednicu sa svojim bližnjim – besjedio je o. Stefan.
Podsjetio je da čovjek koji leži na odru nepomičan 38 godina čeka da ga neko spusti u vodu kad se uzburka.
– Tu su ležali i mnogi drugi, suhi, hromi, kako piše u Jevanđelju gluvi, slijepi, od svojih grehova, ili nepokajanih grehova, ili posljedica roditeljskih grehova koje oni treba da otplate, da bi se projavila milost i ljubav Božija. A onda ga Gospod pita da li želiš da budeš zdrav? Čovjeka koje leži na odru, možda je i besmisleno pitati da li želi da bude zdrav, ali Gospod mu kao čovjeku daje slobodnu volju, daje mu pravo izbora. Sveti oci ovu Banju Vitezdu tumače Svetim krštenjem, gdje kao što je tu silazio Anđeo da zatalasa vodu, i onaj koji prvi uđe u vodu bivao je iscijenjen, tako isto i Duh Sveti danas preko vode na krštenju isceljuje nas od tog grešnog nasljeđa, daje nam novu mogućnost, pita nas da li želimo da budemo zdravi. I on odgovara da želi da bude zdrav. 38 godina je čekao, nije se nijednog momenta pokolebao, pitanje je, a to Gospod zna, u kakva stanja je njegova duša zapadala i kakve smo bile misli u nekim momentima, gde se nadao da će biti isceljen, ali se iscelivao njegov bližnji umesto njega, a on opet nije odustao od toga da bude zdrav, ne samo zdrav tjelesno, nego da bude zdrav i duhovno, da se vrati u ono prvobitno stanje– rekao je o. Stefan podsjećajući da su ga Jevreji tada osudili što je iscijeljen nosio odar svoj u subotu, ne shvatajući suštinu ovog čudesnog događaja.
On je istakao da je na nama veliko pitanje da li mi želimo da budemo zdravi, da li želimo da se iscijelimo od grijeha egoizma i sebičnosti.
– Ako smo mi zadobili iscjeljenje kao pojedinci ili kao zajednica, to je tek prvi korak ka našem spasenju i to ne znači da svog bližnjeg treba da preskočimo i zaobiđemo, već nam Gospod govori kako je uradio nama, tako i mi, da činimo jedni drugima, da nosimo bremena jedni drugima, da budemo jedni drugima na spasenje, na isceljenje, da budemo onaj koji će tog brata koji je bolestan da spusti u tu živu vodu blagodati, da ga primakne blagodatnom izvoru, neprolaznom i nepresušnom, sa kojeg se napajamo, da ga povede na Svetu Liturgiju, da ga nauči da se ispovijedi kod sveštenika, da se kroz pričešće iskreno cijelim svojim bićem sjedini sa svojim Tvorcem. E, tek onda smo potpuno iscijeljeni, kada se sa bratom približimo i kada se nađemo svome bližnjem u nevolji, i u muci, i u pajtlji, ali isto tako kada mu se nađemo i u dobru – poručio je o. Stefan.
Sabrani koji su se postom i molitvom pripremali, primili su Sveto Pričešće.
