Ostroški iguman arhimandrit Sergije načalstvovao je prazničnom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, u nedjelju po Vaskrsenju Hristovom – Tominu nedjelju, 19. aprila 2026. godine, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog Evtihija, patrijarha carigradskog.
Sasluživala su mu sabraća jeromonasi Roman i Nikolaj i jerođakon Sergije, protojerej Zoran Bubanja iz Eparhije Budimljansko-nikšićke i jerej Miroslav Mihailović.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija predvođena jerođakonom Zosimom, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Tokom Liturgije pričitano je Sveto Jevanđelje o dolasku vaskrslog Gospoda Isusa Hrista među učenike, kada jedan od njih Sveti apostol Toma nije vjerovao da je to Hristos, dok nije opipao rane Njegove.
Sabrani koji su iz raznih krajeva došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom, primili su Sveto Pričešće.
TOMINA NEDJELjA
Tomina nedjelja je prva nedjelja poslije Vaskrsa. Naziva se još i Nedjelja Antipashe, Bijela nedjelja. Novom nedjeljom se naziva, jer početak svih nedjelja počinje od nje, jer posle Vaskrsa prvi put ponavlja i kao da obnavlja veliki praznik Vaskrsenja. Posvećena je Svetom apostolu Tomi i njegovom neverstvu u Hristovo Vaskrsenje.
Tog dana je apostol Toma svoje nevjerje zamijenio vjerom. Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa Njegove rane. Nakon toga, apostol Toma je uzviknuo: Gospod moj i Bog moj! U bogosluženju Tomine nedelje, pored glavne teme o uvjerenju apostola Tome u Vaskrsenje Hristovo, spominje se i slavni Silazak Isusa Hrista u Ad (veličanije), gdje je umrlima objavio svoju pobjedu nad grijehom i smrću i svoje vječno proslavljenje (1Pt 3, 18-19). Poredak službe toga dana, kao i njen sadržaj, nije običan, vaskrsan. Ovo kao da je poredak jednoga od dvanaest praznika, samo bez parimeja, ali sa litijom, sa pevanjem naročitih stihira koje opisuju događaj koji se praznuje.
Od Tomine nedjelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote. Iz ovog perioda zabrane su izuzeti četrdesetodnevni parastosi, saglasno propisima Tipika. Na dan posle Tomine nedelje, u Pobusani ponedeljak, služe se parastosi na grobljima, čime živi kao da čestitaju svojim upokojenim srodnicima i bližnjima radosni praznik Vaskrsenja Hristovog. Na parastosima i sahranama na groblju sve do odanija Vaskrsa umesto Svjatij Bože peva se Hristos voskrese.
izvor: spc.rs
